Ilindanski ustanak – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
eto, da mi to napišemo i ovdje kako spada, referenca neka stoji
Red 3:
Najveći zamah ustanak je imao u [[Bitoljski revolucionarni okrug|Bitoljskom revolucionarnom okrugu]]. Ustanici su presijekli [[telegraf]]ske i [[telefon]]ske žice, napadali [[beg]]ovske kule i posjede i mjesne [[garnizon]]e i porušili [[most]]ove. U [[prespa]]nskom kraju napadnut je [[nahija|nahijski]] centar [[Nakolec]], u [[Demir Hisar|demirhisarskom]] kraju napadnut je garnizon u selu [[Pribilci]], u [[kostur]]skom kraju ustanici su napali asker u selu [[Višeni]] i gradove [[Klisura|Klisuru]] i [[Neveska|Nevesku]]. U [[lerin]]skom kraju bili su napadnuti [[Staro Neredski]] i [[Nidženski]]. U [[ohrid]]skom kraju napadani su [[Malsija]], [[Gorna Debarca]], [[Dolna Debarca]] i [[Ortakol]]. Bilo je napadnuto i [[Kičevo]]. U [[prilep]]skom kraju najveća akcija je bila napad na selo [[Čanište]].
 
[[Kruševo]] je bilo oslobodeno napadom na [[kasarna|kasarnu]], [[pošta|poštu]], zgradu [[opština|opštine]] i druge objekte. U njemu je uspostavljena skupština od 60 članova. Proglašena je [[Kruševska Republika]], prva [[republika]] na [[Balkan]]u u to vrijeme, a [[Nikola Karev]] (1877-1905) je izabran za njenog predsjednika. Formirana je skupština koja će da izabere republičku vladu. Članovi Vlade bili su slavenskemakedonske, vlaške i albanske nacionalnosti<ref>SlavenskiMakedonski članovi uprave identificirali su se, sukladno prevlađujućoj nomenklaturi tog vremena, kao "Bugari":''"Беше наполно прав и Мисирков во своjата фундаментална критика за Востанието и неговите раководители. Неговите укажуваньа се покажаа наполно точни во послешната практика. На пр., во ослободеното Крушево се формира градска управа составена од "Бугари", Власи и Гркомани, па во зачуваните писмени акти не фигурираат токму Македонци..."'', Блаже Ристовски, "Столетиjа на македонската свест", Skopje, Kultura, 2001, str. 458.</ref> - [[Dinu Vangeli]], [[Georgi Čače]], [[Teohar Neškov]], [[Hristo Ćurkčiev]], [[Dimitar Sekulov]] i [[Nikola Balju]]. Vlada je izdala dokument pod imenom [[Kruševski manifest]], koji je određivao ciljeve ustanka i organizovanje [[Republika Makedonija|Makedonske]] države nakon ustanka.
 
Turske vlasti su sprovele kontranapad, krenuvši na [[Smilevo]], a zatim i na [[Demir Hisar]]. [[10.8.|10. avgusta]] 20.000 turskih vojnika pod komandom Bahtijar-paše opkolilo je [[Kruševo]]. Kruševski revolucionari, kojih je ukupno bilo 1200, zauzeli su odbrambene položaje. Bahtijar-paša je [[12.8.|12. avgusta]] pozvao ustanike da se predaju, ali oni su to odbili. Nakon bombardovanja grada, turski asker je sa svih strana ušao u [[Kruševo]]. U četi vojvode [[Pitu Guli]]ja svi su izginuli. Štab, na čelu sa Nikolom Karevim, probio se niz turski kordon. Međutim, ustanici su pobijeđeni. Kruševska republika trajala je samo deset dana. Turci su zatim vršili odmazdu nad stanovništvom Kruševa. Sljedeća tri mjeseca još su tražili i ubijali ustanike po Makedoniji. Posljedice ustanka bile su tragične. Izgorjelo je 12.400 kuća, 70.836 ljudi je ostalo bez domova, iz Makedonije je izbjeglo 30.000 ljudi, bilo je ubijeno 8.816 ljudi, žena i djece.