Ilindanski ustanak – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Objasnio sam izmene na stranicu za razgovor. oznake: ručno vraćanje vraćena izmjena |
m Vraćene izmjene Sashko1999 (razgovor) na posljednju izmjenu korisnika Igor Windsor oznaka: vraćanje |
||
Red 1:
'''Ilindanski ustanak''' (takođe '''Ilindensko-preobraženjski ustanak''') je jedan od najvećih i najznačajnijih događaja u [[istorija
Najveći zamah ustanak je imao u [[Bitoljski revolucionarni okrug|Bitoljskom revolucionarnom okrugu]]. Ustanici su presijekli [[telegraf]]ske i [[telefon]]ske žice, napadali [[beg]]ovske kule i posjede i mjesne [[garnizon]]e i porušili [[most]]ove. U [[prespa]]nskom kraju napadnut je [[nahija|nahijski]] centar [[Nakolec]], u [[Demir Hisar|demirhisarskom]] kraju napadnut je garnizon u selu [[Pribilci]], u [[kostur]]skom kraju ustanici su napali asker u selu [[Višeni]] i gradove [[Klisura|Klisuru]] i [[Neveska|Nevesku]]. U [[lerin]]skom kraju bili su napadnuti [[Staro Neredski]] i [[Nidženski]]. U [[ohrid]]skom kraju napadani su [[Malsija]], [[Gorna Debarca]], [[Dolna Debarca]] i [[Ortakol]]. Bilo je napadnuto i [[Kičevo]]. U [[prilep]]skom kraju najveća akcija je bila napad na selo [[Čanište]].
[[Kruševo]] je bilo oslobodeno napadom na [[kasarna|kasarnu]], [[pošta|poštu]], zgradu [[opština|opštine]] i druge objekte. U njemu je uspostavljena skupština od 60 članova. Proglašena je [[Kruševska Republika]], prva [[republika]] na [[Balkan]]u u to vrijeme, a [[Nikola Karev]] (1877-1905) je izabran za njenog predsjednika. Formirana je skupština koja će da izabere republičku vladu. Članovi Vlade bili su
Turske vlasti su sprovele kontranapad, krenuvši na [[Smilevo]], a zatim i na [[Demir Hisar]]. [[10.8.|10. avgusta]] 20.000 turskih vojnika pod komandom Bahtijar-paše opkolilo je [[Kruševo]]. Kruševski revolucionari, kojih je ukupno bilo 1200, zauzeli su odbrambene položaje. Bahtijar-paša je [[12.8.|12. avgusta]] pozvao ustanike da se predaju, ali oni su to odbili. Nakon bombardovanja grada, turski asker je sa svih strana ušao u [[Kruševo]]. U četi vojvode [[Pitu Guli]]ja svi su izginuli. Štab, na čelu sa Nikolom Karevim, probio se niz turski kordon. Međutim, ustanici su pobijeđeni. Kruševska republika trajala je samo deset dana. Turci su zatim vršili odmazdu nad stanovništvom Kruševa. Sljedeća tri mjeseca još su tražili i ubijali ustanike po Makedoniji. Posljedice ustanka bile su tragične. Izgorjelo je 12.400 kuća, 70.836 ljudi je ostalo bez domova, iz Makedonije je izbjeglo 30.000 ljudi, bilo je ubijeno 8.816 ljudi, žena i djece.
Red 9:
U Odrinskoj Trakiji ustanci postigli su određne uspehe ali ubrzo su turske vojske ugasili ustanak. Isto kao i iz Makedonije hiljade izbeglica iz Trakije našli su ubežište u Bugarskoj.
Neuspjehom Ilindanskog ustanka, situacija u Makedoniji se znatno promijenila. U nju su dovođene efikasnije turske čete, a dolazile su i čete iz [[Srbija|Srbije]], [[Grčka|Grčke]] i [[Bugarska|Bugarske]], koje su sve tri željele sebi da priključe teritoriju Makedonije. U VMRO je došlo do raskola i pojavile su se dvije političke struje. Makedonski revolucionari koji su preostali bili su više usredsređeni na politiku nego da oslobođenje od turske vladavine. VMRO je oslabila i nije uspjela da se pretvori u samostalnu makedonsku vojsku koja bi se zalagala za nezavisnost Makedonije, kako je željela. U Makedoniji su ojačali tzv. ''vrhovisti'', pristalice [[Vrhovni makedonski komitet|Vrhovnog makedonskog komiteta]], političkog tijela koje je uspostavila Bugarska i koje je imalo za cilj
== Vidi još ==
Red 17:
{{Commonscat|Ilinden-Preobrazhenie Uprising}}
[[Kategorija:Istorija
[[Kategorija:Istorija Bugarske]]
|