Romul i Rem – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
promjenio sam malo eto zato
Ispravka iregularnosti
Red 31:
Posle smrti [[Eneja]], Alba Longom su vladali njegovi potomci, a kada je na presto došao Enejev potomak Numitor, sa prestola ga je svrgnuo brat Amulije. Po preuzimanju prestola, Amulije je ubio Numitorovog sina, a njegovu kćerku Rea Silviju poslao u hram boginje kućnog ognjišta [[Vesta|Veste]]. Amulije je Rea Silviju postavio za „''vestalku''“ - sveštenicu [[Vesta|Veste]], jer je znao da se „''vestalke''“ ne smeju udavati, pa će Numitor ostati bez potomaka koji bi jednom mogli zatražiti pravo na presto Alba Longe.
 
I mada je Rea Silvija bila sveštenica u nju se zaljubio bog rata [[Mars (mitologija)|Mars]], i silovana vestalka mu je uskoro rodila blizance - Romula i Rema. Kada je kralj Amulije saznao šta se dogodilo, bojeći se da će mu braća, kadapreuzeti benkjfkikpresto, owootrbfkwiofubiorjguiinaredio nahranilaje ihda jese posalju svojimniz mlekomreku.
 
Nakon nekoga vremena pastir [[Faustul]] je, čuvajući svoja stada, prolazio pored pećine na brdu Palatinu iznad [[Tiber]]a, i spazio gde vučica doji dva mala dečaka. Pričekao je da ih vučica nahrani, i da se udalji od pećine, a onda je ušao i odneo dečake u svoju kolibu. Aka Larencija, žena [[Faustul]]a je odlučila da ih usvoji jer oni nisu imali dece, i nazva ih Romul i Rem. [[Faustul]] ih je, uz pomoć svoje žene Ake Larencije, odgojio, a da nije ni znao da su to sinovi boga [[Mars (mitologija)|Marsa]] i [[vesta]]linke Reje Silvije, dečaci kojima je sudbina odredila da budu [[Osnivanje Rima|osnivači]] grada [[Rim]]a. <ref>Na rimskom brežuljku Palatinu, danas se nalazi „''Faustulova koliba''“, u kojoj su „''navodno''“ odrasli Romul i Rem.</ref>Na taj načinsu odgajani, kad su se zamomčili odlazili su u šumu da love, ali nisu zapostavljali ni stado, ni kuću.Stičući tako snagu tela i duha, ne samo da su bili sposobni da se bore sa zverima, nego su i napadali razbojnike i potom delili pastirima ono što bi od razbojnika oteli.Sa grupom mladića koja je svakim danom bila sve veća delili su dobro i zlo.