Londonski ugovor – razlika između verzija

'''Londonski ugovor''' bio je tajni sporazum između zemalja [[Antanta|Antante]] (Velike Britanije, Francuske i Rusije) i [[Kraljevina Italija|Italije]], potpisan [[26. travnja4.|26. IV.]] [[1915.]], kojim su zemlje Antante privoljele [[Kraljevina Italija|Italiju]] na izdaju saveza [[Centralne sile|SredišnjihCentralnih sila]], obećavajući im teritorije njihovih dojučerašnjih saveznika.

== Talijanska pretpovijestpredigra i njeni dobici ==

Italija je bila članicom [[TrojniCentralne savezsile|Trojnog saveza]], ali je [[1914|1914.]] proglasila neutralnost, ne uključivši se u [[Prvi svjetski rat]]. Italija je otprije željela teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te je pregovarala s izaslanicima Antante. Kraljevini Italiji je bio obećan [[Južni Tirol]], dijelovi[[Austrijsko istočneprimorje]], jadranskedijelovi obale[[Dalmacija|Dalmacije]], te neki njemački i turski posjedi izvan Evrope.

U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. [[Trentino]], Južnu [[Tirol]], [[Julija|Julijsku krajinu (]][[Trst]], [[gorica|Goricu]], Gradišku i [[Istra|Istru]] s otocima), dio [[Koruška (Slovenija)|Koruške]] i dio [[Kras (pokrajina)|Krasa,]] tj. jugozapadnu [[kranjska|Kranjsku]], a u sjevernoj [[Dalmacija|Dalmaciji]] područje od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča (između [[Šibenik]]a i [[Split]]a) sa Šibenikom i [[zadar|Zadrom]], te područja u zaleđu tih gradova. Italiji su obećani i svi dalmatinski otoci od [[premuda|Premude]] do [[Mljet]]a. Italija je dobila i južnu [[albanija|Albaniju]] te pravo da u međunarodnoj politici zastupa buduću albansku državnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u [[Drač]]u. Italiji je priznata i aneksija [[libija|Libije]], koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u jugozapadnoj Turskoj.

Iste godine, Italija je objavila rat Austro-Ugarskoj, zabivši joj "nož u leđa" u najgorem trenutku, jer je Austro-Ugarskoj prijetio raspad na [[Galicijsko bojište|galicijskom bojištu]]frontu. Nakon što je okončan [[Prvi svjetski rat]], dio obećanja iz tog sporazuma je ispunjen - Italija je dobila Južni Tirol, poluotok Istru s otocima, Tršćansko primorje, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu. Kako status [[Rijeka (grad)|Rijeke]] nije bio definiran nastaje "Riječko pitanje" kada se Saveznici 1918. iskrcavaju u Rijeci, a 1919. D'Annunzio okupiraju Rijekuokupira, ali kako je aneksija Italiji odbijena, proglašava [[Italijanska uprava Kvarnera|Talijansku upravu Kvarnera,]] a nakon [[Rapalski ugovor|Rapalskog ugovora]] (1920.) formira se [[Slobodna Država Rijeka|Slobodna država Rijeka]] koju 1924. Rimskim ugovorom veći dio anketira Italija, a manji dio (Porto Baroš, dio Drenove, [[Zamet]] i [[Kastav|Kastavština]] anektira Jugoslavija.

Ugovor je također obećavao Kraljevini Srbiji stvaranje [[Velika Srbija|Velike Srbije]]. Saveznici su Srbiji nudili [[BiH|Bosnu i Hercegovinu]], [[Slavonija|Slavoniju]], [[Srijem]], [[Bačka|Bačku]], južnu Dalmaciju i sjevernu Albaniju, ali bez [[Makedonija|Makedonije]] i dijela Banata. Za ulazak u rat i izdaju [[SredišnjeCentralne sile|SredišnjihCentralnih sila]] saveznici su Italiji ponudili [[Istra|Istru]] i veći dio [[Dalmacija|Dalmacije]] (što je kasnije rezultiralo 1920. [[Rapallski ugovor|Ugovorom u Rapallu]], 1924. i 1941. [[Rimski ugovori (1941.)|Rimskim Ugovoromugovorom]]), Rumunjskoj [[Banat]], a [[Bugarska|Bugarskoj]] Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila spremna odreći Makedonije.