Londonski ugovor – razlika između verzija

== Talijanska pretpovijest i njeni probitcidobici ==

Italija je bila članicom [[Trojni savez|Trojnog saveza]], ali je [[1914|1914.]] proglasila neutralnost, ne uključivši se u [[Prvi svjetski rat]]. Italija je otprije željela teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te je pregovarala s izaslanicima Antante. Kraljevini Italiji je bio obećan [[Južni Tirol]], dijelovi istočne jadranske obale, te neki njemački i turski posjedi izvan EuropeEvrope.

U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. [[Trentino]], Južnu [[Tirol]], [[Julija|Julijsku krajinu (]][[Trst]], [[gorica|Goricu]], Gradišku, dio Koruške i jugozapadnu [[kranjskaIstra|KranjskuIstru]], tes velike teritorijalne ustupke na račun povijesnih hrvatskih pokrajina: [[Istra]]otocima), otocidio [[Cres]]Koruške i jugozapadnu [[Lošinjkranjska|Kranjsku]], a u sjevernoj [[Dalmacija|Dalmaciji]] područje od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča (između [[Šibenik]]a i [[Split]]a) sa Šibenikom i [[zadar|Zadrom]], te područja u zaleđu tih gradova. Italiji su obećani i svi dalmatinski otoci od [[premuda|Premude]] do [[Mljet]]a. Italija je dobila i južnu [[albanija|Albaniju]] te pravo da u međunarodnoj politici zastupa buduću albansku muslimansku državnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u [[Drač]]u. Italiji je priznata i aneksija [[libija|Libije]], koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]] u jugozapadnoj Turskoj.

Iste godine, Italija je objavila rat Austro-Ugarskoj, zabivši joj "nož u leđa" u najgorem trenutku, jer je Austro-Ugarskoj prijetio raspad na [[Galicijsko bojište|galicijskom bojištu]]. Nakon što je okončan [[Prvi svjetski rat]], dio obećanja iz tog sporazuma je ispunjen - Italija je dobila Južni Tirol, poluotok Istru s otocima, Tršćansko primorje, dio sjevernojadranskih otoka, grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu. Kako status [[Rijeka (grad)|Rijeke]] nije bio definiran nastaje "Riječko pitanje" 1919. D'Annunzio okupira Rijeku, ali kako je aneksija Italiji odbijena, proglašava [[Italijanska uprava Kvarnera|Talijansku upravu Kvarnera,]] a nakon [[Rapalski ugovor|Rapalskog ugovora]] (1920.) formira se [[Slobodna Država Rijeka|Slobodna država Rijeka]] koju 1924. Rimskim ugovorom veći dio anketira Italija, a manji dio (Porto Baroš, dio Drenove, [[Zamet]] i [[Kastav|Kastavština]] anektira Jugoslavija.

Ugovor je držan u tajnosti, ali je u studenom 1917., nakon [[Oktobarska revolucija|Oktobarske revolucije]], objavljen u ruskom dnevniku [[Izvjestija|Izvjestijima]] (rus. Известия).<!-- imenica množine, kao Izvješća, pa je u padežu Izvješćima --> Dio obećanja je ostao neispunjen, podosta zahvaljujući i radu hrv. političara u [[Jugoslavenski klubodbor|Jugoslavenskom klubuodboru]], koji su i raskrinkali Londonski sporazum. PrimjericeNpr., zaslugom [[Ante Trumbić]]a, spriječeno je da i otok [[Vis]], koji je imao simbolično značenje ([[Viška bitka 1866.]]), dopadne u ruke Talijanima. Ante Trumbić je bio svojevremeno zastupnik za otok Vis.