Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje |
||
Red 1:
{{Coord|45.3242189879584|N|14.4448113441467|E|region:HR-08_type:landmark_scale:4000|display=title|format=dms}}
[[Datoteka:Theatre of Ivan pl. Zajc, Rijeka.jpg|mini|260px|HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci]]
'''HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci''' je [[kazalište]] koje djeluje u
== Historija ==
Prvo kazališno zdanje u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] podignuto je [[1765]]. godine, no krajem [[18. vijek|XVIII. vijek]]a započinje gradnja novoga kazališta kojega [[1805]]. otvara ugledni riječki građanin i trgovac [[Andrija Ljudevit Adamić]]. U Teatru
[[Datoteka:DSCF1540.JPG||mini|260px|Originalni nacrt zapadne fasade (1882.)]] [[Datoteka:DSCF1539.JPG|mini|260px|Situacija (1882.)]]
[[Datoteka:Hnk-south.JPG|mini|260px|Južna fasada (1882.)]]
====== Otvorenje nove zgrade ======
Nakon dugotrajnih priprema, nakon dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je osvanuo [[3. 10.]] [[1885]]., dan otvorenja
====== Mjerilo kvalitete ======
Riječka je publika oduvijek voljela kazalište i s nestrpljenjem priželjkivala nova gostovanja omiljenih opernih i komičnih družina iz [[Milano|Milana]], [[Venecija|Venecije]] i drugih kazališnih središta. Riječku su Thaliu tako od njenih najranijih dana pohodila brojna slavna imena kazališne umjetnosti poput tada mladog, ali već proslavljenog skladatelja [[Giacomo Puccini|Giacoma Puccinija]] i [[Pietro Mascagni|Pietra Mascagnija]] koji je dirigirao svojom operom [[Il piccolo Marat]], zatim rođene Riječanke, velike glumice Irme Gramatice. Godine [[1898]]. gostovao je i najslavniji tenor svoga doba [[Enrico Caruso]], a [[1941]]. nastupio je i slavni [[Begniamino Gigli]]. Bile su tu i brojne glumačke zvijezde među kojima je svakako najzampamćenija ostala velika tragetkinja [[Sarah Bemhardt]] koja je [[1899]]. gostovala sa svojom družinom u Dumasovoj [[Dama s kamelijama|Dami s kamelijama]].
Za razliku od današnje, ondašnja fijumanska operna publika je bila veliki znalac koja je ovacijama nagrađivala vrhunske interpretacije, ali i izviždala loše izvedbe pa je tako i slavni Caruso bio izviždan i gađan otpacima hrane najtemperamentnije publike iz galerije gdje je sirotinja sat ranije zauzimala prve redove galerije (sjedala nisu bila numerirana) te jela čekajući početak predstave. Caruso je sam priznao da je štedio svoj glas i pjevao u falsetu i zato bio "nagrađen". Upravo zbog takve probirljive riječke publike premijerne izvedbe su se znale izvoditi najprije u Rijeci, a ako bi dobro prošli nastupali bi u velikim opernim kućama Milana, Beča i Budimpešte.
U svojoj je bogatoj historiji riječko kazalište nekoliko puta mijenjalo svoj naziv: nakon Općinskog (Teatro Comunale), Kazalište je [[1913]]. godine preimenovano u Teatro Verdi prema najvećem talijanskom opernom skladatelju što je i bio logičan izbor, jer je od samog začetka djelovanja kazališta njegova osnovna namjena bila, a to je kasnije potvrdio i afinitet riječke publike, prije svega operni teatar. No, simptomatična je, a historijsko-političkim okolnostima uvjetovana činjenica, da hrvatska riječ ni hrvatski kazališni umjetnici nisu imali pristupa teatru, i to sve do potkraj [[1945]]. godine kada je, po uzoru na slične stalne nacionalne domaće i inozemne kazališne institucije, dakle za razliku od dotadašnjeg "teatra stagione", osnovano stalno Narodno kazalište u Rijeci, i to sa Hrvatskom dramom, Talijanskom dramom te Operom i baletom. [[4. 1.]] [[1946]]. imenovana je i prva uprava na čelu s intendantom dr. [[Đuro Rošić|Đurom Rošićem]], direktorom Opere i baleta [[Slavko Zlatić|Slavkom Zlatićem]], direktorom Hrvatske drame [[Ivan Cunt|Ivanom Cuntom]], direktorom Talijanske drame [[Tulio Fonda|Tuliom Fonda]] i članom uprave [[Osvald Ramous|Osvaldom Ramousom]]. Ubrzo je slijedio još jedan historijski datum za Kazalište, a to je da se po prvi put na njegovoj sceni, [[20. 10.]] [[1946]]. igrala predstava na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]]. Bila je to [[Dubravka]] [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], u režiji dr. [[Matko Fotez|Matka Foteza]] i s [[Marija Crnobori|Marijom Crnobori]] u ulozi Dubravke. Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta - [[Ivan Zajc|Zajčev]] [[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]], kojom je [[2. 11.]] [[1946]]. ravnao [[Boris Papandopulo]], a naslovnu ulogu pjevao [[Milan Pichler]]. Prva predstava Talijanske drame - [[Carlo Goldoni|Goldonijev]] [[Il burbero benefico]], izvedena je [[26. 11.]] [[1946]]. godine.▼
[[Datoteka:Rijeka - Theater Ivan Zajc - panoramio (1).jpg|mini|265x265piksel]]
▲U svojoj je bogatoj historiji riječko kazalište nekoliko puta mijenjalo svoj naziv: nakon
====== + Hrvatski plemeniti ======
Godine [[1953]]. kazalište dobiva novo ime prema još jednome skladatelju,
[[Datoteka:Theatre Ivan Zajc, Rijeka - panoramio.jpg|mini|267x267piksel]]
Očekujući financijsku podršku iz Zagreba i prilagođavajući se novom nacvionalističkom poretku uprava Kazališta [[1991]]. dodjeljuje si epitet ''Hrvatsko'', tj. status nacionalnog kazališta unatoč Talijanskoj drami, koju se čak namjerava odvojiti, a [[1994]]. sa "plemenitim" dobiva svoj današnji naziv -Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Takvo dnevnopolitičko uvlačenje se pokazalo krajnje provincijalnim i jalovim, jer hrvatska vlast u Zagrebu odbija riječko kazalište dotirati kao što to radi sa njihovom, zagrebačkom 'nacionalnom kućom' čije troškove pokrivaju s 85% troškova dok se novokomponirani "Hrvatski plemeniti" dotira samo sa 5% troškova unatoč "Klupku" Mile Budaka.
Od
== Nagrade ==
Linija 29 ⟶ 36:
== Povezano ==
* [[Ivan Zajc|Ivan pl. Zajc]]
* [[Talijanska drama Rijeka]]
*Kazališta u Rijeci ([[Rijeka (grad)|Rijeka]], ''Povijest'')
== Vanjske veze ==
|