Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
Red 1:
{{Coord|45.3242189879584|N|14.4448113441467|E|region:HR-08_type:landmark_scale:4000|display=title|format=dms}}
[[Datoteka:Theatre of Ivan pl. Zajc, Rijeka.jpg|mini|260px|HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci]]
'''HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci''' je [[kazalište]] koje djeluje u [[Rijekazgradi izgrađenoj 1885. koja je kroz povijest često mijenjala (grad)|Rijeci]]ime.
 
== Historija ==
Prvo kazališno zdanje u [[Rijeka (grad)|Rijeci]] podignuto je [[1765]]. godine, no krajem [[18. vijek|XVIII. vijek]]a započinje gradnja novoga kazališta kojega [[1805]]. otvara ugledni riječki građanin i trgovac [[Andrija Ljudevit Adamić]]. U Teatru AdamićAdamich odvijao se kroz sljedećih osamdesetak godina kazališni život u Rijeci, ispunjen pretežitopretežno gostovanjima [[Italija|talijanskih]] i manje, [[Njemačka|njemačkih]] opernih i dramskih družina.
[[Datoteka:DSCF1540.JPG||mini|260px|Originalni nacrt zapadne fasade (1882.)]] [[Datoteka:DSCF1539.JPG|mini|260px|Situacija (1882.)]]
[[Datoteka:Hnk-south.JPG|mini|260px|Južna fasada (1882.)]]
No, glede na činjenicu daKako je osamdesetih godina [[19. vijek|XIX. vijek]]a nekoliko europskihevropskih kazališnih kuća zadesio požar, te su se u svim gradovima Monarhije počele poduzimati sigurnosne mjere opreza, a Teatar Adamić nije zadovoljavao potrebne uvjete za normalan rad, riječko Municipalno zastupstvovijeće odlučilo je da se postojeće kazalište sruši i da se sagradi potpuno nov, moderan i suvremen teatar koji će odgovarati srednjoeuropskimsrednjoevropskim standardima. Kada je [[1883]]. godine riječka gradska uprava, na čelu sa slavnim gradonačelnikom [[Giovanni Ciotta|Giovannijem Ciottom]], unukom još slavnijega [[Ljudevit Adamić|Ljudevita AdamićaAdamicha]], donijela odluku da se podigne nova velebna kazališna zgrada na [[Rječina|Rječini]], zasigurnovjerojatno je bila svjesna čina koji se mjeri vjekovima unaprijed. Odlučeno je da se kazalište gradi na tadašnjem prostranom trgu Ürmeny, a projekt je naručen u [[Beč]]u, u [[Biro Fellner & Helmer|specijaliziranom ateljeu za kazališta]], kod arhitekata [[Hermann Helmer|Hermana Gottlieba Helmera]] i [[Ferdinand Fellner|Ferdinanda Fellnera]]. Sve su hrvatske glavne kazališne kuće na tlu današnje Hrvatske izgrađene još u drugoj polovici 19XIX. vijeka, a među njima je ona u Rijeci druga - iza [[Osijek]]a (1865.), a prije [[Split]]a (1893.) i [[Zagreb]]a (1895.).
 
====== Otvorenje nove zgrade ======
Nakon dugotrajnih priprema, nakon dvogodišnje gradnje i nestrpljiva iščekivanja konačno je osvanuo [[3. 10.]] [[1885]]., dan otvorenja novoga Općinskognovog kazališta (''Teatro ComunaleStabile''). Za taj su svečani trenutak pomno pripremane i dvije velike opere, još neizvođene u gradu Rijeci: bile su to raskošno opremljene [[Giuseppe Verdi|Verdijeva]] [[Aida]] i [[Amilcare Ponchielli|Ponchiellijeva]] [[La Gioconda|Gioconda]]. Toga su dana prvi posjetiteljiposjetioci, brojni gosti i uzvanici mogli uživati u impozantnom kazališnom zdanju, remekznačajnom djeluarhitektonskom arhitektureostvarenju svoga doba koje im se predstavilo u svoj svojoj ljepoti i veličini, čije je figuralne plastike i ornamentalne radove izradio poznati venecijanski kipar [[August Benvenuti]] a stropne slike slikar [[Franz Matsch]] u suradnji s još poznatijom braćom [[Gustav Klimt|Gustavom]] i [[Ernest Klimt|Ernestom Klimtom]], operama kojima je ravnao maestro [[Gaetano Cimini]], gdje su zabljesnula već znana i omiljena pjevačka imena - [[Medea Borelli]], [[Clotilde Sartori]] i [[Mary Guttemberg]], no i u pravom tehnološkom čudu svoga vremena: prvojosvijetljena električnojsa 600 električnih [[žarulja|žarulji]] i prvoms prvim [[telefon|telefonom]]u u gradu postavljenima upravo u teatru.
 
====== Mjerilo kvalitete ======
Riječka je publika oduvijek voljela kazalište i s nestrpljenjem priželjkivala nova gostovanja omiljenih opernih i komičnih družina iz [[Milano|Milana]], [[Venecija|Venecije]] i drugih kazališnih središta. Riječku su Thaliu tako od njenih najranijih dana pohodila brojna slavna imena kazališne umjetnosti poput tada mladog, ali već proslavljenog skladatelja [[Giacomo Puccini|Giacoma Puccinija]] i [[Pietro Mascagni|Pietra Mascagnija]] koji je dirigirao svojom operom [[Il piccolo Marat]], zatim rođene Riječanke, velike glumice Irme Gramatice. Godine [[1898]]. gostovao je i najslavniji tenor svoga doba [[Enrico Caruso]], a [[1941]]. nastupio je i slavni [[Begniamino Gigli]]. Bile su tu i brojne glumačke zvijezde među kojima je svakako najzampamćenija ostala velika tragetkinja [[Sarah Bemhardt]] koja je [[1899]]. gostovala sa svojom družinom u Dumasovoj [[Dama s kamelijama|Dami s kamelijama]].
 
Za razliku od današnje, ondašnja fijumanska operna publika je bila veliki znalac koja je ovacijama nagrađivala vrhunske interpretacije, ali i izviždala loše izvedbe pa je tako i slavni Caruso bio izviždan i gađan otpacima hrane najtemperamentnije publike iz galerije gdje je sirotinja sat ranije zauzimala prve redove galerije (sjedala nisu bila numerirana) te jela čekajući početak predstave. Caruso je sam priznao da je štedio svoj glas i pjevao u falsetu i zato bio "nagrađen". Upravo zbog takve probirljive riječke publike premijerne izvedbe su se znale izvoditi najprije u Rijeci, a ako bi dobro prošli nastupali bi u velikim opernim kućama Milana, Beča i Budimpešte.
U svojoj je bogatoj historiji riječko kazalište nekoliko puta mijenjalo svoj naziv: nakon Općinskog (Teatro Comunale), Kazalište je [[1913]]. godine preimenovano u Teatro Verdi prema najvećem talijanskom opernom skladatelju što je i bio logičan izbor, jer je od samog začetka djelovanja kazališta njegova osnovna namjena bila, a to je kasnije potvrdio i afinitet riječke publike, prije svega operni teatar. No, simptomatična je, a historijsko-političkim okolnostima uvjetovana činjenica, da hrvatska riječ ni hrvatski kazališni umjetnici nisu imali pristupa teatru, i to sve do potkraj [[1945]]. godine kada je, po uzoru na slične stalne nacionalne domaće i inozemne kazališne institucije, dakle za razliku od dotadašnjeg "teatra stagione", osnovano stalno Narodno kazalište u Rijeci, i to sa Hrvatskom dramom, Talijanskom dramom te Operom i baletom. [[4. 1.]] [[1946]]. imenovana je i prva uprava na čelu s intendantom dr. [[Đuro Rošić|Đurom Rošićem]], direktorom Opere i baleta [[Slavko Zlatić|Slavkom Zlatićem]], direktorom Hrvatske drame [[Ivan Cunt|Ivanom Cuntom]], direktorom Talijanske drame [[Tulio Fonda|Tuliom Fonda]] i članom uprave [[Osvald Ramous|Osvaldom Ramousom]]. Ubrzo je slijedio još jedan historijski datum za Kazalište, a to je da se po prvi put na njegovoj sceni, [[20. 10.]] [[1946]]. igrala predstava na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]]. Bila je to [[Dubravka]] [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], u režiji dr. [[Matko Fotez|Matka Foteza]] i s [[Marija Crnobori|Marijom Crnobori]] u ulozi Dubravke. Uskoro je uslijedila i prva predstava Opere i baleta - [[Ivan Zajc|Zajčev]] [[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]], kojom je [[2. 11.]] [[1946]]. ravnao [[Boris Papandopulo]], a naslovnu ulogu pjevao [[Milan Pichler]]. Prva predstava Talijanske drame - [[Carlo Goldoni|Goldonijev]] [[Il burbero benefico]], izvedena je [[26. 11.]] [[1946]]. godine.
[[Datoteka:Rijeka - Theater Ivan Zajc - panoramio (1).jpg|mini|265x265piksel]]
U svojoj je bogatoj historiji riječko kazalište nekoliko puta mijenjalo svoj naziv: nakon OpćinskogTeatra (Teatro Comunale)Stabile, Kazalištekazalište je [[1913]]. godine preimenovano u Teatro Verdi prema najvećem talijanskom opernom skladateljukompozitoru što je i bio logičan izbor, jer je od samog začetka djelovanja kazališta njegova osnovna namjena bila, a to je kasnije potvrdio i afinitet riječke publike, prije svega operni teatar. No,Aneksijom simptomatičnaRijeke je,Hrvatskoj au historijsko-političkim okolnostima uvjetovana činjenica, da hrvatska riječ ni hrvatski kazališni umjetnici nisu imali pristupa teatru, i tosastavu sveJugoslavenske dofederacije potkraj [[1945]]. godine kada je, po uzoru na slične stalne nacionalne domaće i inozemne kazališne institucije, dakle za razliku od dotadašnjeg "teatra stagionestagionale", osnovano stalno Narodno kazalište u Rijeci, i to sa Hrvatskom dramom, [[Talijanska drama Rijeka|Talijanskom dramom]] te Operom i baletom. [[4. 1.]] [[1946]]. imenovana je i prva uprava na čelu s intendantom dr. [[Đuro Rošić|Đurom Rošićem]], direktorom Opere i baleta [[Slavko Zlatić|Slavkom Zlatićem]], direktorom Hrvatske drame [[Ivan Cunt|Ivanom Cuntom]], direktorom Talijanske drame [[Tulio Fonda|Tuliom Fonda]] i članom uprave [[Osvald Ramous|Osvaldom Ramousom]]. Ubrzo je slijedio još jedan historijski datum za Kazalište, a to je da se poPo prvi put na njegovoj sceni kazališta, [[20. 10.]] [[1946]]. igralaigra predstava na [[Hrvatski jezik|hrvatskome jeziku]]. Bila je to, [[Dubravka]] [[Ivan Gundulić|Ivana Gundulića]], u režiji dr. [[Matko Fotez|Matka Foteza]] i s [[Marija Crnobori|Marijom Crnobori]] u ulozi Dubravke. Uskoro je uslijedila i prva ne baš dobro dočekana predstava Opere i baleta - [[Ivan Zajc|Zajčev]] [[Nikola Šubić Zrinski (opera)|Nikola Šubić Zrinjski]], kojom je [[2. 11.]] [[1946]]. ravnao [[Boris Papandopulo]], a naslovnu ulogu pjevao [[Milan Pichler]]. Prva predstava Talijanske drame - [[Carlo Goldoni|Goldonijev]] [[Il burbero benefico]], izvedena je [[26. 11.]] [[1946]]. godine.
 
====== + Hrvatski plemeniti ======
Godine [[1953]]. kazalište dobiva novo ime prema još jednome skladatelju, no ovoga puta najvećem hrvatskome, još uz to i slavnome sugrađaninu - [[Ivan Zajc|Ivanu Zajcu]] koji je još [[1857]]. na riječkoj opernoj sceni Teata Adamich ravnao Verdijevim [[Nabucco]]m i postavio na nju više novih Verdijevih djela, a [[1860]]. napokon postavio i vlastitu operu [[Amelija|Ameliju]], dočekanu s burnim oduševljenjem sugrađana, koji su slavili i djelo i mladoga maestra.
[[Datoteka:Theatre Ivan Zajc, Rijeka - panoramio.jpg|mini|267x267piksel]]
Očekujući financijsku podršku iz Zagreba i prilagođavajući se novom nacvionalističkom poretku uprava Kazališta [[1991]]. dodjeljuje si epitet ''Hrvatsko'', tj. status nacionalnog kazališta unatoč Talijanskoj drami, koju se čak namjerava odvojiti, a [[1994]]. sa "plemenitim" dobiva svoj današnji naziv -Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Takvo dnevnopolitičko uvlačenje se pokazalo krajnje provincijalnim i jalovim, jer hrvatska vlast u Zagrebu odbija riječko kazalište dotirati kao što to radi sa njihovom, zagrebačkom 'nacionalnom kućom' čije troškove pokrivaju s 85% troškova dok se novokomponirani "Hrvatski plemeniti" dotira samo sa 5% troškova unatoč "Klupku" Mile Budaka.
 
Od [[1991]]. Kazalište dobiva status nacionalnog kazališta, a [[1994]]. godine svoj današnji naziv -Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca. Od historijske [[1946]]. pa do danas, sa svoje četiri umjetničke grane (Hrvatska drama, Dramma italiano, Opera sa simfonijskom djelatnošću i Balet) i više od 50 godina njihova kontinuirana djelovanja, svojom kvalitetom izvedbi riječki je HNK uspio postaviti visoke kazališne i umjetničke kriterije i izboriti se za zasluženo mjesto jednog od kvalitetom vodećih kazališta u Hrvatskoj. Istovremeno, njegov se repertoar odlikuje danas već pomno promišljenom prepoznatljivošću u kojem se uvijek izvodi svježe čitana dramska, operna i baletna klasika ili djela hrvatske dramske i operne baštine, a praizvode se nacionalna djela, posebiceposebno suvremena.
 
== Nagrade ==
Linija 29 ⟶ 36:
== Povezano ==
* [[Ivan Zajc|Ivan pl. Zajc]]
* [[Talijanska drama Rijeka]]
* [[Hrvatsko narodno kazalište|Hrvatska narodna kazališta]]
*Kazališta u Rijeci ([[Rijeka (grad)|Rijeka]], ''Povijest'')
 
== Vanjske veze ==