Janko Polić Kamov – razlika između verzija

datum_rođenja = [[10. 11.|10. studenogXI.]] [[1886]].<br />[[RijekaSušak]], [[Hrvatska]]|

datum_smrti = [[19. 8.|19. kolovozaVIII.]] [[1910]].<br />[[Barcelona]], [[Španija|Španjolska]]|

period = [[hrvatska modernaavangarda]]|

'''Janko Polić Kamov''' , [[Hrvatska|avangardni hrvatski]] pjesnik, romanopisac, pripovjedač i dramatičar; r. na [[Sušak|Sušaku]] [[28. 11.|28. XI.]] [[1886|1886.]] - u. u [[Barcelona|Barceloni]] [[19. VIII.]] [[1910|1910.]]

Rođen je u uglednoj i imućnoj obitelji. Otac mu Ante s [[Hvar]]a je doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatanznatnu imutakimovinu i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s Brnčićem, Derenčinom, [[Ante Starčević|Starčevićem]] i [[Frano Supilo|Supilom]], dopisivao se sa [[Josip Juraj Štrosmajer|Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević|Kranjčevićem]], a s Politeom je izdavao reviju ''Prva hrvatska misao''.

Janko je [[1893|1893.]] godine krenuo u osnovnu školu, a [[1897|1897.]] u gimnaziju. Kao šestogodišnjak čitao je Smičiklasa, s osam je godina zajedno s braćom izdavao kućni književni list ''Sokol'' te izvodio kućni teatar, a pisao je i pjesme o Majci Božjoj i samokresu u Harambašićevu stilu. U prvim je razredima gimnazije bio radikalan nacionalist, popriličan vjerski fanatik i kulturni tradicionalist. U trećem je razredu izbačen iz gimnazije pošto je profesoru grčkoga jezika pljunuo u lice jer je dobio pozitivnu ocjenu, po njegovu mišljenju nezasluženu, samo zato što je pripadao bogatoj obitelji.

Tih gimnazijskih dana osniva s kolegama Josipom Baričevićem i Mijom Radoševićem [[anarhizam|anarhističku]] organizaciju ''Cefas'', koja je ujedno bila i literarno i političko udruženje, s namjerom da nabave oružje, podignu bunu i revoluciju te dinamitom i bombama dignu u zrak čitavu [[Hrvatska|tadašnju Hrvatsku]]. Organizacija se ubrzo raspala. Na očevu je intervenciju primljen u senjsku ''Ožegovićianu'', konvikt koji je mlade odgajao u ultraklerikalnom duhu, što je na Janka djelovalo kontraproduktivno, te potpiruje dodatno njegovu anarhističko-slobodarskuanarhističku buntovnu narav.

[[1902|1902.]] nakon očeva financijskog sloma obitelj seli u [[Zagreb]]. Izbačen iz senjske gimnazije Janko upisuje gornjogradsku gimnaziju, ali je napušta već [[1903|1903.]] pošto biva osuđen na tri mjeseca zatvora zbog sudjelovanja u protukhuenovskim demonstracijama. Tu upoznaje i nastavlja prijateljevati sa [[Stjepan Radić|Stjepanom Radićem]]. 1904. iznenada je nestao s nekom putujućom družinom te putovao [[Dalmacija|Dalmacijom]], [[Bosna|Bosnom]], [[Crna Gora|Crnom Gorom]] i [[Slavonija|Slavonijom]]. U družini je bio šaptač i sporedni glumac, a na turneji su mu alkohol, kavane, jeftini hoteli i neuredan način života narušili zdravlje. [[1905|1905.]] vraća se u [[Zagreb]]. Pijanči, uči, čita i počinje s književnim radom (piše ''Psovku'', ''Ištipanu hartiju'', ''Na rođenoj grudi'' i ''Tragediju mozgova''). Nakon osnutka tjednika ''Pokret'' sudjeluje u njemu do smrti kao vanjski suradnik. Iste godine počinje njegovo putovanje po inozemstvu. Najprije u [[Venecija|Veneciji]] posjećuje brata Milutina, priznatog i genijalnog glazbenika koji je polazio tamošnju akademiju, a zatim nastavlja posjećivati kazališta, biblioteke i galerije živeći na neredovitom honoraru ''Pokreta'' i pomoći brata Vladimira. No dopisništvom se ne zadovoljava jer nije kreativno. Na putovanju Gornjom [[Italija|Italijom]] impresioniraju ga tvornice, elektrika i seljaci-nadničari na latifundijama. Uskoro doživljava prvo odbijanje kritike i urednika, ali ne klone. Dapače uzima kao dodatak ime '''Kamov''' prema biblijskom Kamu.