Socijaldemokratska partija Hrvatske – razlika između verzija

'''Socijaldemokratska partija Hrvatske''' (akronim '''SDP'''), [[socijaldemokracija|socijaldemokratska]]/[[liberalizam|liberalna]]<ref>{{Cite web|url=http://www.politikaplus.com/novost/43876/politicki-zaokret-zoran-milanovic-sdp-je-liberalna-stranka-centra|title=POLITIČKI ZAOKRET Zoran Milanović: SDP je liberalna stranka centra!?|author=Politika plus|date=2. X 2011}}</ref> [[politička stranka|stranka]] [[Centarlijevi (politika)centar|političkoglijevog centra]] u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

Nastala je 1989[[1990]]. trasnformacijom tada vladajućeg [[Savez komunista Hrvatske|Saveza komunista Hrvatske]], koji je pred prve višestranačkedemokratske izbore promijenio ime u Savez komunista Hrvatske - stranka demokratskih promjena. Na tim je izborima SKH-SDP na čelu s desničarskim dvojcem Tomac-Račan prepuštaizgubio vlast, a njegov status nominalno najjače opozicijske stranke je vrlo brzo erodirao zahvaljujući izbijanju [[rat u Hrvatskoj|rata u Hrvatskoj]], kao i sve većim okretanjem [[desnica|desnim]] političkim opcijama i prešutnoj podršci nacionalističkoj i antisocijalnoj politici predsjednika [[Franjo Tuđman|Tuđmana]] i vladajućeg [[Hrvatska demokratska zajednica|HDZ]]-a.

SDP je usprkos tome održao određenu glasačku bazu među penzionerima. Svoj današnji naziv dobio [[1994]]. godine ujedinjenjem s malom [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske (1990)|Socijademokratskom strankom Hrvatske]]. Od izbora 1995. godine počinje njegov oporavak, prvenstveno u [[Zagreb]]u koji će, uz [[Rijeka (grad)|Rijeku]], postepeno postati njegovo glavno uporište. Nakon predsjedničkih izbora 1997. godine se nametnuo kao glavna opozicijska stranka, nadvisivši tadašnju [[Hrvatska socijalno-liberalna stranka|Hrvatsku socijalno-liberalnu stranku]]. Savez SDP-a i HSLS-a stvoren 1998. je omogućio pobjedu na parlamentarnim izborima, a vođa SDP [[Ivica Račan]] je tada postao premijer. Njegova vlada, koja se sastojala od koalicije šest stranaka (iz koje je 2002. godine izašao HSLS) je poznata pod nazivom [[Trećesiječanjska vlast]]. Međutim, nastavkom desničarske politike s nesposobnom i korumpiranom Tuđmanovom dravnom upravom te mlitavošću izaiva ogorčenje i razočarenje lijevih birača tegodine 2003. SDP je izgubio izbore.

Danas se SDP smatra glavnom opozicijskom strankom, a podrška toj stranci u anketama je počela postupno rasti nakon što se početkom [[2007]]. saznalo da je Račan - najdugovječniji čelnik veće političke stranke u historiji višestranačke Hrvatske - teško obolio. Nakon što je [[11.4.]] 2007. Račan i formalno podnio ostavku, SDP je organizirao konvenciju s ciljem izbora novog čelnika, te poslije višetjedne javne kampanje između četvorice kandidata izabrao desničara [[Zoran Milanović|Zorana Milanovića]] za svog novog predsjednika. Godine 2007. SDP je pod Milanovićevim vodstvom tijesno izgubio [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2007|parlamentarne izbore]] od HDZ-a.

Od tog datuma je podrška SDP-u, prije svega zbog desnčarenja i nastavka negativnih ekonomskih trendova, opet počela padati, te je SDP poražen na svim izborima kojima je sudjelovao, a nakon [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2015.|izbora 2015.]] je izgubio vlast. Usprkos izrazitoj nepopularnosti kratkotrajne desničarske vlade [[Tihomir Orešković|Tihomira Oreškovića]] i prednosti u anekatama, SDP je osvojio još manje glasova na [[Parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2016.|izborima 2016.]] godine, te je ostao u tzv. oporbi. Dan kasnije je Milanović najavio da se neće kandidirati na sljedećim izborima za predsjednika stranke. Na njima je za novog vođu SDP-a izabran [[Davor Bernardić]], mladi fizičar i predsjednik zagrebačke organizacije SDP-a, koji zbog svog desničarenja i apsolutnog nedostatka ikakve vizije glatko gubi na izborima 2020. kada konačno, nakon 30 godina, ljevica dobiva svog predstavnika u hrvatskom parlamentu ([[Radnička fronta]]).