[[Islamska zajednica Bosneu Bosni i HercegovineHercegovini|Islamska vjerska zajednica u Bosni i Hercegovini]] sa sjedištem u [[Sarajevo|Sarajevu]] je nakon uspostave [[NDH]] zauzela lojalan stav prema ustaškoj državi, što je najviše demonstrirao sam tadašnji [[reis-ul-ulema]] [[Fehim Spaho]]. Ipak, čim su počeli [[Zločini nad Srbima u Drugom svetskom ratu|masovni progoni Srba]] po Bosni, muslimanski vjerski velikodostojnici i ugledni građani organizovali su potpisivanje rezolucija po većim gradovima Bosne i Hercegovine, kojima se osuđuju ustaška zvjerstva i zahtijeva njihovo obustavljanje.<ref>[http://www.republika.co.rs/570-571/19.html MUSLIMANSKE REZOLUCIJE 1941. GODINE]</ref>
Dana [[12. 10.listopada]] [[1941]]. godine pojavila se rezolucija koju je potpisalo oko sto sarajevskih Muslimana[[Bošnjaci|Bošnjaka]] sačinjena na prijedlog glavnog odbora „El"El Hidaje", društva muslimanskogislamske sveštenstvauleme. Rezolucija konstatuje teško stanje Muslimanamuslimana u Bosni i Hercegovini, osuđuje nasilja prema Srbima i JevrejimaŽidovima, odbacuje odgovornost Muslimanamuslimana za počinjena zlodjela i istovremeno osuđuje one Muslimanemuslimane - „neodgovorne"neodgovorne elemente", koji su učestvovali u nasiljima. Potpisnici Rezolucije formulisali su na kraju zahtjeve, među kojima su najvažniji: uspostavljanje „sigurnosti"sigurnosti života, časti, imovine i vjere za sve građane u državi bez ma kakvih razlika", kao i da ubuduće spriječe „ma"ma kakve akcije koje će po svojoj naravi izazivati pobune i krvoprolića u narodu".<ref name="Čitanka">[http://cdsee.org/jhp/pdf/workbook4_srb_ed2.pdf Istorijska čitanka, Drugi svetski rat]</ref> No, od ove i sličnih rezolucija nije bilo niti njihovim potpisnicima velike štete, niti Srbima neke koristi.<ref name="leksikon"/>
Kada su ubrzo počeli [[Pokolj muslimana Pljevalja, Čajniča i Foče|masovni pokolji MuslimanaBošnjaka]] od strane [[četnik]]a u istočnoj Bosni, većina [[ulema|uleme]] (muslimanskih vjerskih poglavara) se počela udaljavati od [[ustaša]], ali istovremeno približavati okupatoru, tražeći od njega zaštitu za muslimanskibošnjački narod. Konzervativni kao i njihove katoličke i pravoslavne kolege, imami i hodže nisu ni pomišljali da se uključe u [[narodnooslobodilački pokret]], kojeg su smatrali [[ateizam|bezbožničkim]]. MnogeMnogi hodžeimami bili su zapovjednici od okupatora naoružane seoske Muslimanske milicije, a uzeli su i vidnog učešća u formiranju [[Handžar-divizija|13. SS "Handžar" divizije]] u proljeće [[1943]]. Populisanju ove divizije među ulemom doprinijela je i posjeta velikog muftije jerusalemskog [[Mohammed Amin al-Husseini|El-Huseinija]] Sarajevu, aprilatravnja [[1943]]., koji je tom prilikom muslimanskebošnjačke vjerske prvake uvjeravao u neophodnost stvaranja ove divizije.<ref name="leksikon">[http://www.leksikon-yu-mitologije.net/read.php?id=2241 Uloga Crkve] (leksikon-yu-mitologije)</ref>
