Iako je neovisna Crna Gora ''de facto'' prestati postojati [[1918.]] godine vlade Antante će još godinu-dvije priznavati nezavisnost ove države tako da će njeni predstavnici biti pozvani čak i na [[Versajska konferencija|Versajsku konferenciju]] [[1919.]]
== Tumačenja ==
{{citat|Sam početak - ujedinjenja Crne Gore sa Srbijom, bio je velika prevara. Nekoliko intelektualaca - neki u iluzijama da rade veliku i plemenitu stvar, a neki direktno plaćeni i iznajmljeni - u trenutku kada su srpske trupe već čvrsto držale vlast u svojim rukama, pozvali su iz svakog sreza po nekoliko "provjerenih" pristalica, bez znanja i pitanja naroda, i proglasili "Veliku" podgoričku "narodnu" "skupštinu", koja je podastrla Aleksandru parče hartije, u kome je proglašen kraj nezavisnosti Crne Gore i bezuslovno priključenje Srbiji.<ref>[[Milovan Đilas]], ''O crnogorskom nacionalnom pitanju'', Borba, 1. maj 1945.</ref>|Crnogorski komunista [[Milovan Đilas]]}}
{{citat|Nelegalnim odlukama nelegitimne Podgoričke skupštine, koja je suštinski bila instrument državnog prevrata u službi tuđih interesa, ugašena je crnogorska nezavisnost i dinastija".<ref>http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2014&mm=11&dd=20&nav_category=167&nav_id=926068</ref>|Predsjednik Crne Gore [[Milo Đukanović]]}}
