Podgorička skupština – razlika između verzija

Crnogorski komiti su od strane srpskih vojnih vlasti pozvani da polože oružje. Napetost je rasla<ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedjju_1_i_2_svj_rata/ko_bi_se_1918_izjasnio_kao_crnogorac_isao_bi_u_zatvor.htm Iz memoara srpskog generala Dragutina Milutinovića]</ref>

Tijekom Austro-Ugarske okupacije Kraljevine Crne Gore, ona je po međunarodnom pravu, nadalje ostala u statusu "zaraćene strane". Legitimitet [[kralj]]a Nikole I. nitko nije osporavao a sile Atante, uključujući i Kraljevinu Srbiju, držale su veleposlanike pri sjedištu njegove Vlade u egzilu. Posljednji saziv [[Crnogorska narodna skupština|Crnogorske narodne skupštine]] izabran je [[1914.]] godine i imao je ustavni mandat. No, unatoč tome, srpska vlada osniva ''Središnji Izvršni Komitet'' za prisajedinjenje Crne Gore čiji osnovni zadatak postaje organiziranje izbora za novi parlament koji bi trebao glasovati o prisajedinjenju. Kako bi se spriječio povratak protivnika ujedinjenja iz Austro-Ugarskog zarobljeništva ili iz zemalja Antante srpski Vrhovni vojni stožer šalje zapovjed nadležnim stožerima da zabrane povratak u domovinu crnogorskim časnicima, dočasnicma i vojnicima dok se ne dovrše izbori <ref>[http://www.montenegrina.net/pages/pages1/istorija/cg_izmedju_1_i_2_svj_rata/podgoricka_skupstina.htm Mijat Šuković:Podgorička skupština]</ref>. Slično tome, srpska vlada je zatražila i dobila od [[Francuska|Francuske]] odluku o diplomatskom blokiranju povrataka kralja Nikole I. i njegovih sinova iz izbjeglištva. Umjesto dopuštenja za povratak u svoju domovinu, on dobiva lažna jamstva od francuskog ministra vanjskih poslova da će neovisnost Crne Gore biti zaštićena <ref>[http://www.montenegro.org/protest.html Protestni memorandum od 8 studenog 1920]</ref>.