'''Sloboda govora''' je pravo izražavanja vlastitih stajališta i razmišljnja bez [[strah]]a da će te netko u tom pokušati spriječiti ili zbog toga kazniti. Naziva se i '''[[sloboda izražavanja|slobodom izražavanja]]'''.
Smatra se da je sloboda govora neophodna za postojanje [[demokracija|demokracijedemokratske]] vlasti. SlobodaU govora je najčešće samo politička floskula ili samo ideal, a malo je zemaljazemljama u svijetukojima gdjene postoji sloboda govora bez egzistencijalnih reperkusija, doku suautokratskim većina država autokratski sustavisustavima, u kojima se ljudi se boje reći ono što misle. U tom slučaju vlast i nadređeni raznimne metodamaznaju osujećuješto mišljenjeoni suprotno interesima vladajuće klase ili političke kastemisle. NadređeniAko kontrolirajunadređeni iline imajuznaju u svojim rukama sve meinstrim medije i proizvodešto javnopodređeni mišljenježele, proganjajune 'zlomisao'mogu najčešćeostvariti udarajućinjihove napotrebe. osnovnaKad ljudskanema pravaslobode pojedinacagovora, ilivlast grupai (pravonadređeni nane rad,brinu stanovanje,se obratovanje,o zdravstvo...),onomu huškanjemšto podanikapodređeni protivžele slobodnihi mislilacatrebaju. Neki smatraju da je to razlog zašto neke vlasti ne dozvoljavaju slobodu govora - ne žele snositi posljedice preuzimanja [[odgovornost]]i ili se boje pokretanja [[revolucija|revolucije]] do koje bi došlo kad bi svi mogli znati što se sve događa u društvu.
Poznati liberalni mislilac [[John Stuart Mill]] misli da sloboda govora nije važna samo zato što svatko ima pravo na slobodu izražavanja, nego i zato što zajednica u kojoj živimo ima pravo čuti naša razmišljanja.
Zajednice u kojima postoji sloboda govora dozvoljavaju da sve smije biti izrečeno osim govora mržnje prema drugim etničkim, vjerskim, spolnim, rodnim i kulturnim zajednicama.
Kao što je naglasio [[Alexis de Tocqueville|Tocqueville]], ljudi se boje slobodno govoriti ne zbog straha od kazni, već zbog pritiska članova zajednice. Kad pojedinac iznosi nepopularne ideje, može se suočiti s preziromprijezirom članova svoje zajednice ili čak postati žrtvom [[zlostavljanje|zlostavljanja]]. Na primjerPrimjerice, u modernoj EvropiEuropi, takvim oblicima zlostavljanja posebno su izloženi protivnici i kritičari lažne, tzv. liberalne 'demokracije', zagovornici demokracije (direktno upravljanje), ukidanja eksploatacije, a u zemljama s velikim brojem vjernika i ateisti ili pripadnici manjinskih vjerskih skupina. Ovaj oblik zabrane slobodnog izražavanja je čak i teže obuzdavati od od zabrana slobode izražavanja od strane vlasti. Postavlja se pitanje je li zaštita slobode govora stvar [[pravo|prava]] ili stvar zaštite od utjecaja [[vlast]]i.
