Ohrana – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 1:
[[Datoteka:Okhranka group photo.jpg|thumb|right|300px|Vodstvo Ohrane u Sankt Peterburgu 1905.]]
 
'''Odjel za zaštitu javne bezbjednosti i poretka''' ({{lang-ru|Отдѣленіе по Охраненіюохраненію Общественнойобщественной Безопасностибезопасности и Порядкапорядка}}), najčešće skraćeno u "zaštitni odjel" (''ohranoje otdelenije''), poznatiji po skraćenicama '''Okhana'''<ref>što dolovno znači "zaštita"</ref> ili '''Ohranka''',<ref>Evtuhov & Kotkin 2003, p. 137</ref> je bila [[tajna policija]] [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] na kraju 19. vijeka, formalno kao dio policijskog odjela [[MVD|Ministarstva unutrašnjih poslova]] (MVD), kojoj je kao ispomoć služio [[Posebni korpus žandarma]]. Stvorena je 1880. kao zamjena za dotadašnji [[Treći odjel Vlastite kancelarije Njegovog carskog veličanstva]].
 
Glavne aktivnosti Ohrane su bile usmjerene protiv [[levica|ljevičarskih]] pojedinaca i organizacija, kao i nastojanje da se zaustavi njihova [[terorizam|teroristička]] aktivnost, čiji je najspektakularniji primjer bio atentat na [[Aleksandar II od Rusije|Aleksandra II]]. U tu je svrhu Ohrana s vremenom razvila izuzetno široku mrežu [[doušnik]]a, ali i [[agent-provokator|agenata provokatora]] koji su se infiltrirali u brojne anti-carističke organizacije. Neki od njih su uspjeli doći na njihov vrh, a pri tome se najviše istakao [[Jevno Azef|Jevno Azev]], koji je 1904. godine, nastojeći održati svoju "krinku" [[eseri|eserskog]] operativca, organizirao atentat na premijera [[Vjačeslav Pleve|Vjačeslava Plevea]]. Ohranine aktivnosti su kasnije uključivale i organizacije vlastitih kvazi-[[opozicija|opozicijskih]] organizacija i [[sindikat]]a u nastojanju da se subverzivna aktivnost sasječe u korijenu ili kontrolira. Neke od tih aktivnosti su, međutim, zapravo oslabili caristički režim koji je Ohrana trebala štititi, među čime se posebno ističe marš siromašnih radnika na petrogradku Zimsku palaču 1905. pod vodstvom pravoslavnog svećenika [[Georgij Gapon|Georgija Gapona]] koji je bio Ohranin agent, a koji je doveo do pokolja zvanog [[Krvava nedjelja (1905)|Krvava nedjelja]], a posredno do izbijanja [[Ruska revolucija 1905|prve ruske revolucije]]. 1910-ih je Ohrana, smatrajući je najmanjom i najbezopasnijom od svih subverzivnih grupa, poticala [[Boljševizam|boljševičku]] partiju nastojeći steći kontrolu nad njom preko svog agenta [[Roman Malinovski|Romana Malinovskog]]. U tome nije uspjela, a njena mreža doušnika i agenata, usmjerena prije svega na intelektualce i političke aktiviste, nije uspjela detektirati duboko nezadovoljstvo među ruskim masama. Zbog toga je [[februarska revolucija]] 1917. godine Ohranu, kao i cijelu carsku vladu, u potpunosti iznenadila. Ohrana je tada prestala postojati.