Razlike između izmjena na stranici "Električni provodnik"

nema sažetka uređivanja
(sa hr wiki)
 
[[datoteka:Color wire blue.svg|mini|desno|290px|Pune [[žica|žice]] od mekanoga [[Bakar (element)|bakra]] danas se upotrebljavaju za vodiče samo u unutrašnjim [[instalacija]]ma zgrada, jer se mogu lako savijati.]]
{{Elektromagnetizam|cTopic=[[Električna mreža]]}}
 
'''Električni vodič''' ili '''provodnik''' (lat. '''konduktor''', od ''conduco'' - vodim<ref>https://en.wiktionary.org/wiki/conductor#Latin</ref>; u starijoj terminologiji '''elektronoša'''<ref>Vuk Marinković, Načela fizike (str. 434). Beograd, 1851.</ref>) je [[Električna vodljivost|električki vodljiva]] [[tvar]], to jest tvar kroz koju [[električna struja]] može stalno (kontinuirano) teći. Električnim vodičem se smatra tvar kojoj je [[Električna vodljivost|električna provodnost]] veća od približno 10<sup>7</sup> [[Simens|S]]/m. Električna provodnost [[kovina]] temelji se na građi njihovih [[atom]]a, odnosno na lakoj pokretljivosti [[elektron]]a vanjske [[Elektronska ljuska|elektronske ljuske]], koji se pod djelovanjem neke [[sila|sile]] mogu usmjereno [[gibanje|gibati]]. [[Bakar (element)|Bakar]] i [[aluminij]] koriste se najčešće kao [[materijal]]i električnih vodiča, dok su [[srebro]] i [[zlato]] za to preskupi, ali se, uz druge kovine i [[slitine]], upotrebljavaju za električne kontakte. U te se svrhe, posebno u obliku [[elektroda]], koristi i [[ugljik]] ([[grafit]]), koji je električki vodljiv zbog svojih delokaliziranih, lakopokretljivih elektrona. Neke tvari (metali, slitine ili keramički [[oksidi]]), ohlađene na ekstremno niske temperature, izgube svoj električni otpor pa postanu idealni vodiči električne struje ([[supravodljivost]]). [[Elektrolit]]i (otopine [[soli]], [[kiseline]], [[Lužine (kemija)|lužine]]), koji vode električnu struju zahvaljujući pokretljivosti svojih [[ion]]a, se u užem smislu ne ubrajaju u električne vodiče.
[[datoteka:Color wire blue.svg|mini|desno|290px|Pune [[žica|žice]] od mekanoga [[Bakar (element)|bakra]] danas se upotrebljavaju za vodiče samo u unutrašnjim [[instalacija]]ma zgrada, jer se mogu lako savijati.]]
 
Električnim vodičem smatra se i tijelo građeno od električki vodljive tvari. To je ponajprije [[žica]] (zasebna ili više njih međusobno upletenih u uže), najčešće od istoga materijala (homogeni vodič) ili od dvaju različitih materijala (kombinirani vodič), gola ili izolirana, uglavnom kružna presjeka, koja u okviru [[električni vod|električnog voda]] služi za provođenje električne struje predviđenim putem. Osim žice, kao vodič služi i traka, šipka ili ploča, kao što je to na primjer u [[gromobranska zaštita|gromobranskoj zaštiti]]. U terminologiji [[Elektroenergetski sustav|elektroenergetskoga sustava]], vodič je naziv za dio (komponentu) električnoga voda koja tijekom [[pogon]]a trajno vodi struju [[opterećenje|opterećenja]] voda (fazni vodič u [[Trofazna struja|trofaznim vodovima izmjenične struje]] i polni vodič u vodovima [[Istosmjerna struja|istosmjerne struje]]). Materijali za električne vodiče uglavnom su tvrdovučeni bakar ili aluminij, te neke slitine na njihovoj osnovi. U prvom razdoblju razvoja javne [[Elektrifikacija|elektrifikacije]], za vodiče nadzemnih vodova za prijenos i razdiobu [[električna energija|električne energije]] upotrebljavao se uglavnom bakar. Danas se najviše rabi sam aluminij ili se kombinira s [[čelik]]om, kako bi se vodič mehanički pojačao (aluminijsko-čelični vodič poznat kao [[alučel]]), odnosno katkada čvršća slitina aluminija (na primjer Aldrey). Za razliku od nadzemnih vodova, za vodiče podzemnih vodova (kabela) uzima se, osim aluminija, razmjerno često i bakar. Pune žice od mekanoga bakra (iznimno od aluminija) danas se upotrebljavaju za vodiče samo u unutrašnjim [[instalacija]]ma zgrada, jer se mogu lako savijati, što je za te instalacije bitno. Vodiči položeni pod [[žbuka|žbuku]] ili u [[beton]] u [[zgrada]]ma izolirani su uglavnom [[polimer]]nim materijalima. Vodiči se nalaze u mnogim električnim uređajima, kao što su to žice namota [[Električni strojevi|električnih strojeva]] i [[transformator]]a, [[elektromagnet]]a, prigušnica, služe kao [[cijev]]ne i druge sabirnice u rasklopnim energetskim postrojenjima, vodiči su i kontaktne žice električnih [[željeznica]], [[trolejbus]]a i [[tramvaj]]a, pa čak i tramvajske [[tračnice]]. U [[telekomunikacija|telekomunikacijskim]] vodovima, vodiči se koriste za prijenos [[zvuk]]a, slike i [[informacija]] na velike udaljenosti, a osnovna su komponenta i u signalnim instalacijskim mrežama. <ref> '''vodič''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65134] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
[[datoteka:Sample cross-section of high tension power (pylon) line.jpg|mini|desno|290px|[[Alučel]] (skraćeno od aluminij-čelik) ili alučel vodič je naziv za materijal od kojega se izrađuje jedna vrsta kombiniranih električnih vodiča za [[dalekovod]]e.]]
 
'''Električni vodič''' ili '''provodnik''' ('''konduktor''') je [[Električna vodljivost|električki vodljiva]] [[tvar]], to jest tvar kroz koju [[električna struja]] može stalno (kontinuirano) teći. Električnim vodičem se smatra tvar kojoj je [[Električna vodljivost|električna provodnost]] veća od približno 10<sup>7</sup> [[Simens|S]]/m. Električna provodnost [[kovina]] temelji se na građi njihovih [[atom]]a, odnosno na lakoj pokretljivosti [[elektron]]a vanjske [[Elektronska ljuska|elektronske ljuske]], koji se pod djelovanjem neke [[sila|sile]] mogu usmjereno [[gibanje|gibati]]. [[Bakar (element)|Bakar]] i [[aluminij]] koriste se najčešće kao [[materijal]]i električnih vodiča, dok su [[srebro]] i [[zlato]] za to preskupi, ali se, uz druge kovine i [[slitine]], upotrebljavaju za električne kontakte. U te se svrhe, posebno u obliku [[elektroda]], koristi i [[ugljik]] ([[grafit]]), koji je električki vodljiv zbog svojih delokaliziranih, lakopokretljivih elektrona. Neke tvari (metali, slitine ili keramički [[oksidi]]), ohlađene na ekstremno niske temperature, izgube svoj električni otpor pa postanu idealni vodiči električne struje ([[supravodljivost]]). [[Elektrolit]]i (otopine [[soli]], [[kiseline]], [[Lužine (kemija)|lužine]]), koji vode električnu struju zahvaljujući pokretljivosti svojih [[ion]]a, se u užem smislu ne ubrajaju u električne vodiče.
 
Električnim vodičem smatra se i tijelo građeno od električki vodljive tvari. To je ponajprije [[žica]] (zasebna ili više njih međusobno upletenih u uže), najčešće od istoga materijala (homogeni vodič) ili od dvaju različitih materijala (kombinirani vodič), gola ili izolirana, uglavnom kružna presjeka, koja u okviru [[električni vod|električnog voda]] služi za provođenje električne struje predviđenim putem. Osim žice, kao vodič služi i traka, šipka ili ploča, kao što je to na primjer u [[gromobranska zaštita|gromobranskoj zaštiti]]. U terminologiji [[Elektroenergetski sustav|elektroenergetskoga sustava]], vodič je naziv za dio (komponentu) električnoga voda koja tijekom [[pogon]]a trajno vodi struju [[opterećenje|opterećenja]] voda (fazni vodič u [[Trofazna struja|trofaznim vodovima izmjenične struje]] i polni vodič u vodovima [[Istosmjerna struja|istosmjerne struje]]). Materijali za električne vodiče uglavnom su tvrdovučeni bakar ili aluminij, te neke slitine na njihovoj osnovi. U prvom razdoblju razvoja javne [[Elektrifikacija|elektrifikacije]], za vodiče nadzemnih vodova za prijenos i razdiobu [[električna energija|električne energije]] upotrebljavao se uglavnom bakar. Danas se najviše rabi sam aluminij ili se kombinira s [[čelik]]om, kako bi se vodič mehanički pojačao (aluminijsko-čelični vodič poznat kao [[alučel]]), odnosno katkada čvršća slitina aluminija (na primjer Aldrey). Za razliku od nadzemnih vodova, za vodiče podzemnih vodova (kabela) uzima se, osim aluminija, razmjerno često i bakar. Pune žice od mekanoga bakra (iznimno od aluminija) danas se upotrebljavaju za vodiče samo u unutrašnjim [[instalacija]]ma zgrada, jer se mogu lako savijati, što je za te instalacije bitno. Vodiči položeni pod [[žbuka|žbuku]] ili u [[beton]] u [[zgrada]]ma izolirani su uglavnom [[polimer]]nim materijalima. Vodiči se nalaze u mnogim električnim uređajima, kao što su to žice namota [[Električni strojevi|električnih strojeva]] i [[transformator]]a, [[elektromagnet]]a, prigušnica, služe kao [[cijev]]ne i druge sabirnice u rasklopnim energetskim postrojenjima, vodiči su i kontaktne žice električnih [[željeznica]], [[trolejbus]]a i [[tramvaj]]a, pa čak i tramvajske [[tračnice]]. U [[telekomunikacija|telekomunikacijskim]] vodovima, vodiči se koriste za prijenos [[zvuk]]a, slike i [[informacija]] na velike udaljenosti, a osnovna su komponenta i u signalnim instalacijskim mrežama. <ref> '''vodič''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=65134] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>
 
== Električni vodiči i električni izolatori ==
 
==Specifična vodljivost tehničkih materijala==
[[Datoteka:T-vodljivost.jpg|mini|460px|desno|]]
Tabela i slika daju usporedbu specifičnih vodljivosti najčešće korištenih materijala u elektrici i elektronici, pri 20°C.
 
 
== Vodiči ==
[[datoteka:Sample cross-section of high tension power (pylon) line.jpg|mini|desno|290px|[[Alučel]] (skraćeno od aluminij-čelik) ili alučel vodič je naziv za materijal od kojega se izrađuje jedna vrsta kombiniranih električnih vodiča za [[dalekovod]]e.]]
 
Razne vrste golih ili izoliranih žica i kabela za električne instalacije, trolejvodove i dr. Polažu se kao zračni vodovi (razapeti između nosećih elemenata ili stupova od kojih su izolirani raznim izvedbama izolatora), zatim za polaganje u zemlju, pod more, pod žbuku, u zaštitne cijevi, za rudarske namjene i dr.