Bugarska egzarhija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 4:
in 1870 it established a Bulgarian '''national church''' (Bulgarian Exarchate)“)</ref><ref>L. S. Stavrianos, Traian Stoianovich - „The Balkans since 1453“, 2000, C. Hurst & Co. Publishers, s. 371 („BULGARIAN EXARCHATE The first great victory for Bulgarian nationalism was the establishment in 1870 of a '''national church''' known as the exarchate.“)</ref> [[hrišćanska crkva|crkva]], osnovana [[28. 2.|28. februara]] [[1870]]. godine.<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/84219/Bulgarian-Orthodox-Church "Bulgarian Orthodox Church"], Encyclopædia Britannica: "The struggle for an independent Bulgarian church, begun late in the 18th century, culminated in the establishment in 1870 of a Bulgarian exarchate." {{en}}</ref><ref>L. S. Stavrianos, Traian Stoianovich, "The Balkans since 1453", [http://books.google.com/books?id=xcp7OXQE0FMC&pg=PA371&dq=bulgarian+exarchate&lr=#PPA371,M1 "Bulgarian Exarchate"], p. 371: "The first great victory for Bulgarian nationalism was the establishment in 1870 of a national church known as exarchate." {{en}}</ref>
 
U periodu [[1870]]—[[1918]]. i [[1941]]—[[1944]]. njena jurisdikcija je obuhvatala teritorije koje danas pripadaju različitim državama: celu teritoriju današnje [[Bugarska|Bugarske]], [[Severna Makedonija|Severne Makedonije]] i delove [[Grčka|Grčke]] ([[Egejska Makedonija]]), [[Turska|Turske]] ([[Istočna [[Trakija]]), [[Srbija|Srbije]] (region [[Niš]]a, [[Pirot]]a i [[Vranje|Vranja]]), [[Albanija|Albanije]] (Mala Prespa) i [[Rumunija|Rumunije]] (Severna [[Dobrudža]]).
 
Bugarskoj egzarhiji je [[1950]]. godine promenjen naziv u [[Bugarska pravoslavna crkva]], koji nosi i danas.
Red 16:
Početkom druge polovine XIX veka [[Bugari]] su zatražili uspostavljanje crkvene [[autokefalna crkva|autokefalnosti]]. Taj je pokret pomagala naročito [[Rusija]], a protivilo se grčko sveštenstvo, koje nije htelo da udovolji bugarske zahteve.
 
Suočen sa rastućim nezadovoljstvom i nemirima u [[Otomansko Carstvo|Osmanskoj Imperiji]], [[sultan]] je obnarodovao [[28. 2.|28. februara]] [[1870]]. ferman o osnivanju od carigradske patrijaršije nezavisna, slovenske egzarhije sa sedištem u Carigradu. U njen sastav su imale ući one eparhije u [[Mezija|Meziji]], [[Trakija (regija)|Trakiji]] i [[Makedonija (regija)|Makedoniji]], u kojima je to želelo dve trećine naroda. U praksi, ovaj egzarhat je postao bugarska crkvena organizacija. Zbog toga su se neki vratili pod vlast carigradske Crkve, koja je počela da dozvoljava slovensko [[liturgija|bogosluženje]]. [[Srbija]] i [[Crna Gora]] su uz pomoć Rusije privolele carigradsku patrijaršiju da preda episkopska mesta u [[Prizren]]u, Skoplju i Debru Srbima.<ref name="Mikić"/>
 
Pravoslavni sabor u Carigradu [[10. 9.|10. septembra]] [[1872]]. godine, sazvan na inicijativu [[vaseljenska patrijaršija|vaseljenske patrijaršije]], osudio je bugarski egzarhat zbog [[filetizam|filetizma]], „jeresi koja stavlja nacionalnu ideju iznad jedinstva vere“.<ref>Fotiev, C. The Living God, Overseas Publications Interchange, London, 1989. str. 343</ref>