Benjamin Franklin – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 39:
== Doprinosi ==
Proučavao je električne pojave (od 1746.). Istražujući mogućnosti povezivanja [[Leidenska boca|leidenskih boca]] izumio je pločasti [[električni kondenzator]] ('''Franklinova ploča''') i kondenzatorsku [[baterija|bateriju]] za pohranjivanje [[električni naboj|električnoga naboja]] (1748.). U djelu ''Pokusi i opažanja elektriciteta'' (eng. ''Experiments and Observations on Electricity'', 1751.) opisao je otkriće da pri elektriziranju tijela nastaju jednake količine pozitivnih i negativnih električnih naboja (zakon očuvanja električnoga naboja) i [[električna struja|električnu struju]] kao "tekućinu" s pozitivnim i negativnim električnim nabojem. Provodio je opasne [[pokus]]e u vezi s [[Atmosferski elektricitet|atmosferskim elektricitetom]] (1752.) podižući žicom vezana [[Zmaj (razdvojba)|zmaja]] u [[oluja|olujni]] [[oblak]], pri čemu se pojavila električna iskra i napunila [[električni kondenzator]]. Time je dokazao da u olujnim oblacima postoje električni naboji i utvrdio da grom udara ponajprije u povišene objekte, a da ne djeluje na tijela zaštićena [[kovina|kovinskim]] štitom ili kavezom. Predložio je štapni [[gromobran]] kao zaštitu od udara groma, pa se takav način zaštite još i danas naziva Franklinovim gromobranom. Godine 1769. ili 1770., u doba kada je bio zamjenik ministra pošta za kolonije, objavio je sa svojim rođakom, američkim hidrografom Timothyjem Folgerom kartu Golfske struje. Za kasnijih prelazaka [[Atlantski ocean|Atlantskog oceana]], 1775. i 1776., sam je mjerio površinsku [[temperatura|temperaturu]] [[more|mora]] i tako uočio da je [[Golfska struja]] toplija od okolnoga mora. Dobio je počasne diplome [[Harvardovo sveučilište|Harvardova sveučilišta]] i [[Sveučilište Yale|Sveučilišta Yale]] (1753.), bio je član [[Kraljevsko društvo za unaprjeđenje prirodnih znanosti|Kraljevskog društva]] (od 1756.) i [[Francuska akademija znanosti|francuske Akademije znanosti]] (od 1772.). Po njem je nazvan [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] ([[Franklin (krater)]]).
 
=== Dokaz da munja nosi elektricitet ===
 
10. lipnja 1752. uputio se B. Franklin sa sinom u polje naoružan plastičnim [[Zmaj (letelica)|zmajem]] s metalnim vrhom, koncima od [[konoplja|konoplje]] i [[Ključ (alat)|ključem]]. Zmaj mu je bio potreban da bi ga vinuo u [[oblak]]e bogate [[munja]]ma. Kao i svaki drugi neshvaćeni um ispred svog doba, bojao se podsmijeha pa o pothvatu nije govorio nikom. [[Pokus]] u početku nije obećavao. Kada je već pomislio odustati, primijetio je neobično ponašanje konaca zavezanih za rubove. Činilo se kao da su spojeni na [[električna struja|električnu struju]]. No, to nije bio dovoljan dokaz. Franklin je želio potpuno učvrstiti svoju teoriju. Na zmaja je spojio ključ, pustio ga još više i čekao. Strpljenje se isplatilo. Na kraju ključa jasno se vidjela iskra, a zbog vlage od kiše konci su, skupa s ključem, počeli akumulirati znatnu količinu [[elektricitet]]a. Dokazao je da njegova teorija drži vodu. U to vrijeme, nakon više od deset godina njegova proučavanja, to je bio velik korak za [[znanost]]. <ref> "Benjamin Franklin pomoću zmaja napravio veliki korak za znanost", [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/benjamin-franklin-uz-pomoc-zmaja-napravio-veliki-korak-za-znanost], Ana Kralj, www. studentski.hr, 2016. </ref>
 
=== Gromobran ===
Linija 44 ⟶ 48:
 
Američki znanstvenik B. Franklin sagradio je uređaj za zaštitu od [[grom]]a. On se sastoji od [[Bakar (element)|bakrenog]] štapa, visokog do 5 [[metar]]a, koji se stavlja na [[krov]] ili na neko drugo izloženo mjesto. Štap je uspravan, a završava pozlaćenim šiljkom. Od njega vodi goli bakreni konopac, minimalnog presjeka [[površina|površine]] od 25 mm<sup>2</sup>, po vanjskom dijelu krova, odnosno zida, u zemlju, gdje završava bakrenom pločom od 1 m<sup>2</sup>. Ploča mora biti u vodi ili u vlažnoj zemlji. Gromobran treba izraditi na način da se svi dijelovi zgrade nalaze u zaštitnom prostoru. Djelovanje gromobrana osniva se na [[ionizacija|ionizaciji]] zraka koja nastaje zbog šiljka na okomitom štapu. Mreže [[telegraf]]skih i [[telefon]]skih žica na krovovima štite također od groma. I one imaju spravu za zaštitu od [[munja|munje]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
=== Dokaz da munja nosi elektricitet ===
 
10. lipnja 1752. uputio se B. Franklin sa sinom u polje naoružan plastičnim [[Zmaj (letelica)|zmajem]] s metalnim vrhom, koncima od [[konoplja|konoplje]] i [[Ključ (alat)|ključem]]. Zmaj mu je bio potreban da bi ga vinuo u [[oblak]]e bogate [[munja]]ma. Kao i svaki drugi neshvaćeni um ispred svog doba, bojao se podsmijeha pa o pothvatu nije govorio nikom. [[Pokus]] u početku nije obećavao. Kada je već pomislio odustati, primijetio je neobično ponašanje konaca zavezanih za rubove. Činilo se kao da su spojeni na [[električna struja|električnu struju]]. No, to nije bio dovoljan dokaz. Franklin je želio potpuno učvrstiti svoju teoriju. Na zmaja je spojio ključ, pustio ga još više i čekao. Strpljenje se isplatilo. Na kraju ključa jasno se vidjela iskra, a zbog vlage od kiše konci su, skupa s ključem, počeli akumulirati znatnu količinu [[elektricitet]]a. Dokazao je da njegova teorija drži vodu. U to vrijeme, nakon više od deset godina njegova proučavanja, to je bio velik korak za [[znanost]]. <ref> "Benjamin Franklin pomoću zmaja napravio veliki korak za znanost", [http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/benjamin-franklin-uz-pomoc-zmaja-napravio-veliki-korak-za-znanost], Ana Kralj, www. studentski.hr, 2016. </ref>
 
=== Franklinova ploča ===