Razlike između izmjena na stranici "Heliocentrizam"

m
nema sažetka uređivanja
m
m
'''Heliocentrični sustav''' ili '''Kopernikov sustav''' je model [[Sunčev sustav|Sunčeva sustava]] koji, nasuprot [[Geocentrični sustav|geocentričnom sustavu]], postavlja [[Sunce]] u središte [[svijet]]a. Riječ je izvedena iz [[Grčki jezik|grčkog]] ''ἥλιος''; ''helios'': Sunce i ''κέντρον''; ''kentron'': centar.
 
U [[antika|antičko doba]] heliocentrični sustav je podržavao [[Aristarh sa Samosa]], u [[renesansa|renesansi]] ga je obnovio i razradio [[Nikola Kopernik]]. Sunce je time postavljeno u središte, oko kojega obilaze [[planet]]i i ostala [[nebesko tijelo|nebeska tijela]], [[planetoid]]i ili [[asteroid]]i, [[komet]]i i [[meteoroid]]i, dok su [[zvijezde]] toliko udaljene da se njihova gibanja ne zapažaju. Kopernik je utvrdio tri načina Zemljina gibanja: [[Zemljina rotacija|rotaciju]] (vrtnju), [[Revolucija (astronomija)|revoluciju]] ([[Zemljina putanja|obilaženje oko Sunca]]) i [[Zemljina precesija|precesiju]] ([[precesija|zakretanje osi vrtnje]] oko okomice na ravninu gibanja, u analogiji s gibanjem [[zvrk]]a). Za opis gibanja planeta geocentrični sustav upotrebljavao je složeni sustav od 80 različitih [[kružnica]], no ni s pomoću njih opažanja se nisu mogla točno ponoviti (reproducirati). Kopernik je preuzeo kružna gibanja, čime je nastavio [[platon]]ističku tradiciju, no njegovi proračuni sa Suncem u središtu sustava točnije su prikazivali gibanja iako je broj kružnica reducirao na 34. U tome je bila prednost novoga sustava. Kako Kopernik nije vladao fizičkim dokazima, sustav nisu prihvatili ni teolozi ni znanstveni suvremenici. Nebeska tijela smatrala su se [[Eter (fizika)|eteričnima]], bez [[težina|težine]], dok su zemaljska tijela bila teška i kao takva padala prema središtu svemira, dakle prema središtu Zemlje; [[Aristotel]]ova je [[fizika]] osim toga tumačila da je za pokretanje tijela potrebna stalna [[sila]]. Za prihvat heliocentričnoga sustava trebalo je najprije razviti znanstvenu metodu, [[nebeska mehanika|nebesku mehaniku]] i [[Newtonov zakon gravitacije|teoriju gravitacije]], što su učinili [[Galileo Galilei]] i [[Isaac Newton]]. Sustav je bitno poboljšao [[Johannes Kepler]] uvodeći [[elipsa|eliptične]] staze kojima se [[planet]]i gibaju nejednoliko, brže kod [[perihel]]a, sporije kod [[afel]]a ([[Keplerovi zakoni]]). S vremenom je uzdrmano i povjerenje u nebo kao nepromjenljivu bitnost; viđene su nove [[zvijezde]], a jedan je [[komet]] uočen dalje od [[Mjesec]]a. Razvijeni matematički postupci računanja gibanja i sve točnija mjerenja [[Astronomski instrumenti|astronomskim instrumentima]] te na kraju fizički dokazi, kojih ne bi bilo u geocentričnom sustavu (godišnja [[Aberacija svjetlosti|zvjezdana aberacija]], faze donjih planeta), potvrdili su valjanost heliocentričnoga sustava. Sustav potvrđuju astronomska motrenja i zakonitosti gravitacije. Najveći dio mase Sunčevog sustava (699/700) ima Sunce, dok planetima pripada najveći dio [[Kutna količina gibanja|momenta (ili kutne) količine gibanja]]. <ref> '''heliocentrični sustav''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24853] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
Za prihvat heliocentričnoga sustava trebalo je najprije razviti znanstvenu metodu, [[nebeska mehanika|nebesku mehaniku]] i [[Newtonov zakon gravitacije|teoriju gravitacije]], što su učinili [[Galileo Galilei]] i [[Isaac Newton]]. Sustav je bitno poboljšao [[Johannes Kepler]] uvodeći [[elipsa|eliptične]] staze kojima se [[planet]]i gibaju nejednoliko, brže kod [[perihel]]a, sporije kod [[afel]]a ([[Keplerovi zakoni]]). S vremenom je uzdrmano i povjerenje u nebo kao nepromjenljivu bitnost; viđene su nove [[zvijezde]], a jedan je [[komet]] uočen dalje od [[Mjesec]]a. Razvijeni matematički postupci računanja gibanja i sve točnija mjerenja [[Astronomski instrumenti|astronomskim instrumentima]] te na kraju fizički dokazi, kojih ne bi bilo u geocentričnom sustavu (godišnja [[Aberacija svjetlosti|zvjezdana aberacija]], faze donjih planeta), potvrdili su valjanost heliocentričnoga sustava. Sustav potvrđuju astronomska motrenja i zakonitosti gravitacije. Najveći dio mase Sunčevog sustava (699/700) ima Sunce, dok planetima pripada najveći dio [[Kutna količina gibanja|momenta (ili kutne) količine gibanja]]. <ref> '''heliocentrični sustav''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=24853] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
== Povijest ==