Kretanje – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Filozofska terminologija pomoću gadgeta HotCat
Red 73:
Kretanje je jedna od glavnih tema kojom su se bavili filozofi od antike.
 
[[Heraklit]] je tvrdio da je sve u večnom kretanju, i da je postojanje večita promena. Nasuprot njemu, [[Elejci]] ([[Parmenid]] i Zenon) su smatrali da kretanje ne postoji. Oni poriču stvarnost mnoštvenosti i kretanja, te tvrde da postoji jedno načelo – [[biće]] – koje se shvata kao [[Materijalizam|materijalno]] i nepokretno. Oni, dakako, ne poriču da mi čulima opažamo i kretanje i mnoštvo, ali smatraju da je naše čulno iskustvo privid: to je samo [[pojava]]. Mišljenje pokazuje da ne može biti nikakvog mnoštva, nikakvog kretanja, nikakve promene.
 
[[Aristotel]] je smatrao da se pokretni predmeti (na Zemlji) kreću samo dok postoji snaga koja ih navodi da to čine. On je objasnio nastavak kretanja [[projektil]]a, koji su odvojeni od svog projektora, delovanjem okolnog medija, koji nastavlja da pokreće projektil na neki način.<ref>Aristotle, ''Physics'', 8.10, 267a1–21; [http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ Aristotle, ''Physics'', trans. by R. P. Hardie and R. K. Gaye] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070129111002/http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ |date=29. 1. 2007 }}</ref> Aristotel je zaključio da bi takvo nasilno kretanje u praznini bilo nemoguće.<ref>Aristotle, ''Physics'', 4.8, 214b29–215a24.</ref> Aristotelov koncept kretanja je bio opšte prihvaćen u filozofiji (uprkos osporavanju nekih filozofa) tokom naredna dva [[milenijum]]a.
 
[[Lukrecije]], sledeći verovatno [[Epikur]]a, je izjavio da je „podrazumevano stanje” materije kretanje, a ne mirovanje.<ref>Lucretius, ''On the Nature of Things'' (London: Penguin, 1988), pp. 60–65</ref>
 
U 6. veku, [[John Philoponus|Jan Filopon]] je kritikovao nedoslednost između Aristotelove rasprave o projektilima, gde medijum održava projektile i njegove rasprave o praznini, gde bi medijum ometao kretanje tela. Filopon je predložio da se kretanje ne održava delovanjem okolnog medija, već nekim svojstvom koje se prenosi na objekt kada se pokrene. Iako to nije bio savremeni koncept inercije, jer je još uvek trebala moć da telo održi u pokretu, pokazalo se kao fundamentalni korak u tom pravcu.<ref>{{cite book|last=Sorabji|first=Richard|title=Matter, space and motion : theories in antiquity and their sequel| year=1988|publisher=Cornell University Press|location=Ithaca, N.Y.|isbn=978-0801421945|edition=1st |pages=227—228}}</ref><ref>{{cite encyclopedia |url=http://plato.stanford.edu/entries/philoponus/#2.1 |encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy |title=John Philoponus |date=8. 6. 2007 |accessdate=26. 7. 2012}}</ref><ref name=Darling_2006>{{Cite book | last = Darling | first = David | title = Gravity's arc: the story of gravity, from Aristotle to Einstein and beyond | publisher = John Wiley and Sons | date = 2006 | url = https://books.google.com/books?id=Nh3zEV_2N4EC&pg=PA50 | isbn = 978-0-471-71989-2| pages = 17, 50 }}</ref> Ovome su se snažno protivili [[Ibn Rušd]] i mnogi [[Sholastika|skolastički]] filozofi koji su podržavali Aristotela.
 
== Literatura ==