Inercija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m robot kozmetičke promjene |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
{{Klasična mehanika}}
'''Inertnost''' ili '''tromost''' je jedna od osnovnih osobina svih tela u svemiru koje imaju masu, tj. [[masa]] je mera inertnosti fizičkih tela. To se svojstvo manifestuje kao protivljenje tela promeni stanja svoga kretanja, što je to opisano [[Njutnovi zakoni|Prvim Njutnovim zakonom]] (zakonom inercije).<ref>Andrew Motte's English translation:{{Citation| last = Newton| first = Isaac| title = Newton's Principia : the mathematical principles of natural philosophy| publisher = Daniel Adee| year = 1846| location = New York| url = https://archive.org/details/newtonspmathema00newtrich| pages= 72}}</ref> U osnovi, to znači da bi se telu promenio intenzitet, pravac ili smer [[brzina|brzine]], na to telo mora delovati [[sila]]. Uočimo da za promenu smera kretanja nije potrebna i promena intenziteta brzine.
Neke inercijalne sile su od posebnog značaja u analizi
Masa
U svakodnevnoj upotrebi, pojam „inercija” se može odnositi na „količinu otpora pri promeni brzine” objekta (koja je kvantifikovana njegovom masom), ili ponekad na njegov [[Impuls|momenat]], u zavisnosti od konteksta. Termin „inercija” je ispravnije shvaćen kao skraćenica za „princip inercije”, kao što je opisao Njutn u njegovom [[Njutnovi zakoni|Prvom zakonu kretanja]]: objekat na koji ne deluje neka neto spoljašnja sila kreće se konstantnom [[Brzina|brzinom]]. Dakle, objekat će nastaviti da se kreće svojom trenutnom brzinom sve dok neka sila ne prouzrokuje promenu njegove brzine ili pravca. Na površini Zemlje, inercija je često maskirana efektima [[Trenje|trenja]] i [[Aerodinamički otpor|otpora vazduha]], oba od kojih imaju tendenciju da smanje brzinu pokretnih objekata (obično do tačke zaustavljanja) i [[Gravitation|gravitacije]]. To je dovelo u zabludu filozofa [[Aristotel]]a da vjeruje da će se objekti kretati samo dok se na njih primenjuje sila.<ref>{{Citation| last = Aristotle: Minor works| title = ''Mechanical Problems'' (''Mechanica'')| publisher = Loeb Classical Library Cambridge (Mass.) and London| year = 1936| location = [[University of Chicago Library]]| url = http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Aristotle/Mechanica*.html | pages= 407}}</ref><ref>Pages 2 to 4, Section 1.1, "Skating", Chapter 1, "Things that Move", Louis Bloomfield, Professor of Physics at the [[University of Virginia]], ''How Everything Works: Making Physics Out of the Ordinary'', John Wiley & Sons (2007), hardcover. {{page|year=|isbn=978-0-471-74817-5|pages=}}</ref>
== Istorija ==
Pre [[Renaissance|renesanse]], najčešće prihvaćena teorija kretanja u [[Western philosophy|zapadnoj filozofiji]] bila je zasnovana na [[Aristotel]]u koji je oko 335. pne do 322. pne izjavio da se pokretni objekti (na Zemlji) samo kreću dok postoji snaga koja ih navodi da to učine. Aristotel je objasnio nastavak kretanja projektila, koji su odvojeni od svog projektora, delovanjem okolnog medija, koji nastavlja da pokreće projektil na neki način.<ref>Aristotle, ''Physics'', 8.10, 267a1–21; [http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ Aristotle, ''Physics'', trans. by R. P. Hardie and R. K. Gaye] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070129111002/http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ |date=29. 1. 2007 }}</ref> Aristotel je zaključio da bi takvo nasilno kretanje u praznini bilo nemoguće.<ref>Aristotle, ''Physics'', 4.8, 214b29–215a24.</ref>
Uprkos njegovom opštem prihvatanju, Aristotelov koncept kretanja je više puta osporavan od strane uglednih filozofa tokom skoro dva [[milenijum]]a. Na primer, [[Lukrecije]] (sledeći, verovatno, [[Epikur]]a) je izjavio da je „podrazumevano stanje” materije kretanje, a ne mirovanje.<ref>Lucretius, ''On the Nature of Things'' (London: Penguin, 1988), pp. 60–65</ref> U 6. veku, [[John Philoponus|Jan Filopon]] je kritikovao nedoslednost između Aristotelove rasprave o projektilima, gde medijum održava projektile i njegove rasprave o praznini, gde bi medijum ometao kretanje tela. Filopon je predložio da se kretanje ne održava delovanjem okolnog medija, već nekim svojstvom koje se prenosi na objekt kada se pokrene. Iako to nije bio savremeni koncept inercije, jer je još uvek postojala potreba za moći da se telo održi u pokretu, pokazalo se da je to fundamentalni korak u tom pravcu.<ref>{{cite book|last=Sorabji|first=Richard|title=Matter, space and motion : theories in antiquity and their sequel| year=1988|publisher=Cornell University Press|location=Ithaca, N.Y.|isbn=978-0801421945|edition=1st |pages=227—228}}</ref><ref>{{cite encyclopedia |url=http://plato.stanford.edu/entries/philoponus/#2.1 |encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy |title=John Philoponus |date=8. 6. 2007 |accessdate=26. 7. 2012}}</ref><ref name=Darling_2006>{{Cite book | last = Darling | first = David | title = Gravity's arc: the story of gravity, from Aristotle to Einstein and beyond | publisher = John Wiley and Sons | date = 2006 | url = https://books.google.com/books?id=Nh3zEV_2N4EC&pg=PA50 | isbn = 978-0-471-71989-2| pages = 17, 50 }}</ref> Ovome su se snažno protivili [[Ibn Rušd]] i mnogi [[Sholastika|skolastički]] filozofi koji su podržavali Aristotela. Međutim, ovo gledište nije ostalo bez osporavanja [[Zlatno doba islama|islamskom svetu]], gde je Filopon imao nekoliko pristalica koji su dalje razvijali njegove ideje.
== Reference ==
{{reflist|30em}}
== Spoljašnje veze ==
{{Commons category|Inertia}}
{{Authority control}}
[[Kategorija:Klasična mehanika]]
[[Kategorija:Žiroskopi]]
[[Kategorija:Masa]]
[[Kategorija:Brzina]]
|