Inercija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Kolega2357 (razgovor | doprinos)
m robot kozmetičke promjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Klasična mehanika}}
'''Tromost''' ili '''inercija''' je jedno od osnovnih svojstava svih čestica u svemiru koje imaju masu, tj. masa je mjera tromosti tijela. To se svojstvo manifestira kao opiranje tijela promjeni stanja gibanja, što je izrečeno prvim [[Isaac Newton|Newtonovim]] zakonom.
 
'''Inertnost''' ili '''tromost''' je jedna od osnovnih osobina svih tela u svemiru koje imaju masu, tj. [[masa]] je mera inertnosti fizičkih tela. To se svojstvo manifestuje kao protivljenje tela promeni stanja svoga kretanja, što je to opisano [[Njutnovi zakoni|Prvim Njutnovim zakonom]] (zakonom inercije).<ref>Andrew Motte's English translation:{{Citation| last = Newton| first = Isaac| title = Newton's Principia : the mathematical principles of natural philosophy| publisher = Daniel Adee| year = 1846| location = New York| url = https://archive.org/details/newtonspmathema00newtrich| pages= 72}}</ref> U osnovi, to znači da bi se telu promenio intenzitet, pravac ili smer [[brzina|brzine]], na to telo mora delovati [[sila]]. Uočimo da za promenu smera kretanja nije potrebna i promena intenziteta brzine.
U osnovi, to znači da bi se tijelu promijenio intenzitet brzine i/ili smjer brzine, na to tijelo mora djelovati [[sila]]. Uočimo da za promjenu smjera gibanja nije potrebna i promjena intenziteta brzine. Opiranje promjeni stanja gibanja očituje se u pojavi '''inercijalne sile''' koju tijelo "osijeća" prilikom ubrzavanja i/ili prilikom gibanja po nepravocrtnoj putanji.
 
DobarProtivljenje ilustrativnipromeni primjerstanja kretanja ispoljava se u pojavi '''inercijalne sile''' koja deluje u neinercijalnom referentnom sistemu čvrsto vezanom za slučajsamo promjenetelo intenziteta(u sistemu u kojem telo miruje). Pošto se u ovom sistemu [[ubrzanje]] (promena brzine) tela ne opaža ovo protivljanje se opaža kao sila koja deluje bez vidljivog uzroka ili izvora, pa se zato i naziva fiktivnom ili inercijalnom silom. Najjednostavniji i svima dobro poznati primer za ovo je vožnja u automobilu koji menja svoju brzinu (ubrzava, usporava ili menja smer brzine). SviDakle, znajukao što dobro znamo iz iskustva da, prilikom ubrzavanja u vožnji sjedalosedište pritišće napritiskuje naša leđa, kao da nas nešto vuče prema natragnazad, dok prilikom usporavanja nastavljamo ssa gibanjemkretanjem prema vjetrobranskomvetrobranskom staklu, kao da nas nešto vuče prema naprijednapred. EfektEfekat je to izraženiji što je veća masa tijelatela i/ili promjenapromena brzine u jedinici vremena, tj. [[ubrzanje]].
 
[[Vektor]] inercijalnih sila uvijekuvek je gledausmeren u suprotnom smjerusmeru od vektora ubrzanja neinercijalnog sistema u kojem ih opažamo, a intezitetintenzitet je jednak <math>\mathbf{}F_{in}=ma</math>. Inercijalne sile su po prirodi masene (volumenske) sile (za razliku od kontaktnih). Takve sile "prožimaju"„prožimaju“ tijelotelo u cijelojceloj njegovoj masi (volumenu) jer djelujudeluju na svaku njegovu česticu; u bitisuštini, prirodanačin delovanja inercijalnih sila se ni po čemu ne razlikuje od [[GravitacijaNjutnov zakon gravitacije|gravitacijskihgravitacionih]], osim što su im uzroci različiti. Ovu njihovu osobinu Albert Ajnštajn iskoristio je za formulisanje svoga ''[[Princip ekvivalentnosti|principa ekvivalentnosti]]'' inercijalnih i gravitacionih sila, koji predstavlja jednu od osnova njegove Opšte teorije relativnosti.
Neke inercijalne sile su od posebnog značaja u analizi gibanjakretanja pa imaju i posebno ime: [[centrifugalna sila]], [[Coriolisovakoriolisov efekat|koriolisova sila]].
 
Masa tijelatela je prikladna veličina za mjerumeru tromostiinertnosti tela samo kod razmatranja gibanjakretanja koje uključuje jedino translaciju, međutim, inercijalni efekti se pojavljuju i kod čistog rotacijskogrotacionog gibanjakretanja (stalnostalna mijenjanjepromena smjerasmera gibanjakretanja). Sama masa u takvom slučaju nije dovoljno dobra veličina pa se uvodi pojam '''inercijalnog momenta inercije'''. InercijalniMoment inercije se definiše kao <math>\mathbf{}M=J\alpha</math> gde je <math>\mathbf{}J</math> [[moment inercije]], <math>\mathbf{\alpha}</math> je [[ugaono ubrzanje]] u ['''rad/s<sup>2</sup>'''], a M je [[moment sile]]. Ova formula za rotaciono kretanje je potpuna analogija formule <math>\mathbf{}F=ma</math> koja važi za translatorno kretanje (osnovna jednačina dinamike-drugi Njutnov zakon). Moment sile, koji je, dakle, za rotaciono (kružno kretanje) analogan sili kod translatornog (pravolinijskog) kretanja može se definiraodrediti i u vektorskoj formi kao vektorski proizvod. <math>\mathbf{}M=r \times F</math> gde je <math>\mathbf{}r</math> vektor najkraće udaljenosti [[Napadna tačka sile|napadne tačke sile]] od ose rotacije, usmeren od ove ose prema [[Sila|sili]].
 
U svakodnevnoj upotrebi, pojam „inercija” se može odnositi na „količinu otpora pri promeni brzine” objekta (koja je kvantifikovana njegovom masom), ili ponekad na njegov [[Impuls|momenat]], u zavisnosti od konteksta. Termin „inercija” je ispravnije shvaćen kao skraćenica za „princip inercije”, kao što je opisao Njutn u njegovom [[Njutnovi zakoni|Prvom zakonu kretanja]]: objekat na koji ne deluje neka neto spoljašnja sila kreće se konstantnom [[Brzina|brzinom]]. Dakle, objekat će nastaviti da se kreće svojom trenutnom brzinom sve dok neka sila ne prouzrokuje promenu njegove brzine ili pravca. Na površini Zemlje, inercija je često maskirana efektima [[Trenje|trenja]] i [[Aerodinamički otpor|otpora vazduha]], oba od kojih imaju tendenciju da smanje brzinu pokretnih objekata (obično do tačke zaustavljanja) i [[Gravitation|gravitacije]]. To je dovelo u zabludu filozofa [[Aristotel]]a da vjeruje da će se objekti kretati samo dok se na njih primenjuje sila.<ref>{{Citation| last = Aristotle: Minor works| title = ''Mechanical Problems'' (''Mechanica'')| publisher = Loeb Classical Library Cambridge (Mass.) and London| year = 1936| location = [[University of Chicago Library]]| url = http://penelope.uchicago.edu/Thayer/E/Roman/Texts/Aristotle/Mechanica*.html | pages= 407}}</ref><ref>Pages 2 to 4, Section 1.1, "Skating", Chapter 1, "Things that Move", Louis Bloomfield, Professor of Physics at the [[University of Virginia]], ''How Everything Works: Making Physics Out of the Ordinary'', John Wiley & Sons (2007), hardcover. {{page|year=|isbn=978-0-471-74817-5|pages=}}</ref>
::::<math>\mathbf{}M_{in}=J\epsilon</math>
 
== Istorija ==
gdje je <math>\mathbf{}J</math> [[moment inercije]], a <math>\mathbf{\epsilon}</math> je [[Ubrzanje|kutno ubrzanje]] u ['''rad/s<sup>2</sup>''']. Ova je formula potpuna rotacijska analogija formule <math>\mathbf{}F=ma</math>.
Inercijalni moment se može naći i kao [[moment sile|moment]] inercijalne sile za os rotacije gdje se vektor tog momenta može naći pomoću [[Vektorski produkt|vektorskog umnoška]]
 
Pre [[Renaissance|renesanse]], najčešće prihvaćena teorija kretanja u [[Western philosophy|zapadnoj filozofiji]] bila je zasnovana na [[Aristotel]]u koji je oko 335. pne do 322. pne izjavio da se pokretni objekti (na Zemlji) samo kreću dok postoji snaga koja ih navodi da to učine. Aristotel je objasnio nastavak kretanja projektila, koji su odvojeni od svog projektora, delovanjem okolnog medija, koji nastavlja da pokreće projektil na neki način.<ref>Aristotle, ''Physics'', 8.10, 267a1–21; [http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ Aristotle, ''Physics'', trans. by R. P. Hardie and R. K. Gaye] {{webarchive|url=https://web.archive.org/web/20070129111002/http://etext.library.adelaide.edu.au/a/aristotle/a8ph/ |date=29. 1. 2007 }}</ref> Aristotel je zaključio da bi takvo nasilno kretanje u praznini bilo nemoguće.<ref>Aristotle, ''Physics'', 4.8, 214b29–215a24.</ref>
::::<math>\mathbf{}M_{in}=r \times F_{in}</math>
 
Uprkos njegovom opštem prihvatanju, Aristotelov koncept kretanja je više puta osporavan od strane uglednih filozofa tokom skoro dva [[milenijum]]a. Na primer, [[Lukrecije]] (sledeći, verovatno, [[Epikur]]a) je izjavio da je „podrazumevano stanje” materije kretanje, a ne mirovanje.<ref>Lucretius, ''On the Nature of Things'' (London: Penguin, 1988), pp. 60–65</ref> U 6. veku, [[John Philoponus|Jan Filopon]] je kritikovao nedoslednost između Aristotelove rasprave o projektilima, gde medijum održava projektile i njegove rasprave o praznini, gde bi medijum ometao kretanje tela. Filopon je predložio da se kretanje ne održava delovanjem okolnog medija, već nekim svojstvom koje se prenosi na objekt kada se pokrene. Iako to nije bio savremeni koncept inercije, jer je još uvek postojala potreba za moći da se telo održi u pokretu, pokazalo se da je to fundamentalni korak u tom pravcu.<ref>{{cite book|last=Sorabji|first=Richard|title=Matter, space and motion : theories in antiquity and their sequel| year=1988|publisher=Cornell University Press|location=Ithaca, N.Y.|isbn=978-0801421945|edition=1st |pages=227—228}}</ref><ref>{{cite encyclopedia |url=http://plato.stanford.edu/entries/philoponus/#2.1 |encyclopedia=Stanford Encyclopedia of Philosophy |title=John Philoponus |date=8. 6. 2007 |accessdate=26. 7. 2012}}</ref><ref name=Darling_2006>{{Cite book | last = Darling | first = David | title = Gravity's arc: the story of gravity, from Aristotle to Einstein and beyond | publisher = John Wiley and Sons | date = 2006 | url = https://books.google.com/books?id=Nh3zEV_2N4EC&pg=PA50 | isbn = 978-0-471-71989-2| pages = 17, 50 }}</ref> Ovome su se snažno protivili [[Ibn Rušd]] i mnogi [[Sholastika|skolastički]] filozofi koji su podržavali Aristotela. Međutim, ovo gledište nije ostalo bez osporavanja [[Zlatno doba islama|islamskom svetu]], gde je Filopon imao nekoliko pristalica koji su dalje razvijali njegove ideje.
gdje je <math>\mathbf{}r</math> vektor najkraće udaljenosti pravca [[Vektor|vektora]] inercijalne sile od osi rotacije usmjeren od osi prema [[Sila|sili]].
 
== Reference ==
{{reflist|30em}}
 
== Spoljašnje veze ==
{{Commons category|Inertia}}
 
{{Authority control}}
 
[[Kategorija:Klasična mehanika]]
[[Kategorija:Žiroskopi]]
[[Kategorija:Masa]]
[[Kategorija:Brzina]]