Gravitacija – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
čistka |
|||
Red 1:
{{Klasična mehanika}}
[[datoteka:NewtonsLawOfUniversalGravitation.svg|300px|mini|desno|Dva tijela se privlače uzajamno [[sila|silom]] koja je proporcionalna (u skladu) [[Množenje|umnošku]] njihovih [[masa]], a obrnuto proporcionalna [[kvadrat]]u njihove međusobne udaljenosti.]]
[[datoteka:Spacetime curvature.png|mini|desno|300px|Dvodimenzionalna analogija zakrivljenosti [[Prostorvrijeme|prostorvremena]]]]▼
[[datoteka:Leaning tower of pisa 2.jpg|mini|desno|300px|[[Kosi toranj u Pisi]] gdje je [[Galileo Galilei]] utvrdio da je [[ubrzanje]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.]]▼
'''Gravitacija''' odnosno '''sila teže''' (od [[Latinski jezik|lat]]. ''gravitas'' - [[težina]]) je fizička [[osnovne interakcije|interakcija]] koja izaziva privlačenje između tela, usled njihove [[masa|mase]]. To je jedna od četiri [[osnovne sile]] koje deluju u prirodi, predstavlja [[sila|silu]] privlačenja između materijalnih tela svih veličina - od atoma do [[planeta]] u [[galaksija]]ma, [[zvezda]] u [[svemir|univerzumu]], itd. Sila teže kojom planeta [[Zemlja]] privlači i drži sva tela na svojoj površini, naziva se '''Zemljina teža'''. Sva materijalna tela poseduju silu gravitacije, ali su te sile daleko manje nego sila Zemljine teže, koja se oseća i na 80.000 km udaljenosti od Zemlje. Gravitaciona sila [[Sunce|Sunca]] još je veća, jer Sunce pomoću nje drži na okupu sve planete [[Sunčev sistem|Sunčevog sistema]] koje, usled ove sile, u svom kretanju kruže oko Sunca. Ceo poredak [[svemir]]a zasniva se na gravitaciji.
Linija 29 ⟶ 16:
[[Aristotel]] je bio ubeđen da je do svih zakona koji upravljaju Prirodom moguće doći samo razmišljanjem, a izvedene zaključke nije bilo potrebno proveravati posmatranjima, tj. eksperimentalno. On je smatrao da „teža tela padaju brže nego lakša.“<ref>http://static.astronomija.org.rs/teorije/relativnost/teorije/prostoraristotel.htm</ref>
Time je stvorena konfuzija oko kvaliteta i kvantiteta među narednim misliocima:
# Kvantitet : uzmimo u ruku jedno telo koje Zemlja privlači. Razdrobimo ga (misaono) u hiljade fragmenata. Svaki fragment ima osobinu težine, što je posledica Zemljinog privlačenja. Težina velikog tela je suma težine svih fragmenata. Dakle, težina zavisi od kvantiteta.
# Kvalitet : pustimo telo da padne na zemlju. Svaki fragment tela pada jer ga Zemlja privlači, on stiče brzinu nezavisno od ostalih fragmenata. Brzina pada ne zavisi od broja fragmenata, jer su svi oni identični. Ne zavisi ni od ukupne mase tela jer svi fragmenti padaju istovremeno. Brzina pada je dakle kvalitet tela nezavisan od njegovog kvantiteta.
Linija 37 ⟶ 24:
=== Eksperimenti Galileo Galileja ===
{{main|Slobodan pad}}
▲[[datoteka:Leaning tower of pisa 2.jpg|mini|desno|300px|[[Kosi toranj u Pisi]] gdje je [[Galileo Galilei]] utvrdio da je [[ubrzanje]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.]]
[[Galileo Galilej]] je za svoje oglede koristio teške metalne klikere. Ispuštajući ove klikere sa [[Krivi toranj u Pizi|tornja u Pizi]] zaključio je da nema razlike u brzini pada težih i lakših klikera.
Linija 86 ⟶ 75:
=== Einsteinova teorija gravitacije ===
{{Glavni|Opća teorija relativnosti|Prostor-vreme|Zakrivljenost}}
▲[[datoteka:Spacetime curvature.png|mini|desno|300px|Dvodimenzionalna analogija
U Newtonovoj teoriji gravitacije osnovni postulati jesu [[apsolutni prostor i vrijeme]]. Međutim, razradivši (1905.) svoju teoriju relativnosti, [[Albert Einstein]] je uvidio da je pojam apsolutnoga vremena, koji je na prvi pogled potpuno logičan, zapravo neodrživ. Da bi se usporedilo [[vrijeme]] između dvaju promatrača u različitim sustavima referencije, potrebno je poslužiti se nekim signalom. Jedini je fizikalno moguć način upotreba svjetlosnoga signala. No kako je [[brzina svjetlosti]] konstantna i neovisna o sustavu promatranja, Einstein je pokazao da vrijeme mora zavisiti o sustavu. Vrijeme je, a prema tome i pojam istodobnosti dvaju događaja, relativno. Tretirajući vrijeme kao varijablu ekvivalentnu prostornim varijablama, Einstein je, slijedeći put što ga je pokazao [[Hermann Minkowski]], izgradio pojam četverodimenzionalnoga prostora – [[Prostorvrijeme|prostorno vremenskoga kontinuuma]]. Geometriju takva prostora određuje [[materija]], a gravitacija je samo posljedica geometrije fizikalnoga prostora. Drugim riječima, gravitacija je samo posljedica činjenice da kontinuum prostorvrijeme nije ravan, nego [[Zakrivljenje|zakrivljen]]. Čestica materije ubačena u svemir ne bi se gibala po pravcu, kako to traže Newtonove jednadžbe, nego po geodetskoj liniji, koja predstavlja vremenski najkraću stazu između bilo kojih dviju točaka u svemiru. Zrake [[svjetlost]]i također se ne šire pravocrtno, nego se i one savijaju u gravitacijskom polju ([[gravitacijske leće]]).
Linija 185 ⟶ 176:
{{wiktionary}}
{{Commons category|Gravitation}}
{{fundamentalne interakcije}}
| |||