Gravitacija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
struktura
Red 22:
 
== Povijest ==
 
Iako je u svakidašnjem životu sila teža stalno prisutna, a već je i [[Klaudije Ptolemej|Ptolemej]] (oko 150.) naslućivao da postoji neka [[sila]] koja je uzrok održavanju [[planet]]a na njihovim stazama ([[Planetarna putanja|planetarnim putanjama]]), trebalo je ipak više od 15 stoljeća da se te dvije pojave međusobno povežu i izgradi pojam gravitacije. Prvi korak u rješavanju problema padanja tijela učinio je u 17. stoljeću [[Galileo Galilei]].<ref name=Ball_Piza>{{cite journal |last=Ball |first=Phil |date=June 2005 |title=Tall Tales |journal=Nature News |doi=10.1038/news050613-10 }}</ref> Matematičkom analizom pokusa napravljenih u [[Pisa|Pisi]], Galilei je utvrdio da je [[ubrzanje zemljine sile teže]] bilo kojega padajućeg tijela na površini Zemlje konstantno i da je jednako za sva tijela.<ref>{{cite web |author=M.C.W.Sandford |publisher= Rutherford Appleton Laboratory |title=STEP: Satellite Test of the Equivalence Principle |url=http://www.sstd.rl.ac.uk/fundphys/step/ |date=2008 |accessdate=2011-10-14}}</ref>
 
=== Aristotelov intuitivni pristup ===
Linija 30 ⟶ 31:
# Kvalitet : pustimo telo da padne na zemlju. Svaki fragment tela pada jer ga Zemlja privlači, on stiče brzinu nezavisno od ostalih fragmenata. Brzina pada ne zavisi od broja fragmenata, jer su svi oni identični. Ne zavisi ni od ukupne mase tela jer svi fragmenti padaju istovremeno. Brzina pada je dakle kvalitet tela nezavisan od njegovog kvantiteta.
 
Otuda, iako su intuitivno bliski, pojmovi težine i brzine pada se razlikuju. Kada se ispuštaju predmeti različitog oblika, recimo lopta od pene i od metala istih dimenzija, i kada je putanja pada dovoljno duga, postaće primetno da usled otpora vazduha dolazi do razlike u brzini pada. Galilej je bio prvi naučnik koji je shvatio ovaj razlog.
 
Takođe je činjenica da u odsustvu vazduha drvo i metal padaju istom brzinom, što znači da je brzina padanja kvalitativna osobina nezavisna od vrste materijala. Ova osobina demonstrira [[princip ekvivalentnosti]].
 
Kada se ispuštaju predmeti različitog oblika, recimo lopta od pene i od metala istih dimenzija, i kada je putanja pada dovoljno duga, postaće primetno da usled otpora vazduha dolazi do razlike u brzini pada. Galilej je bio prvi naučnik koji je shvatio ovaj razlog.
 
=== Istraživanje Galileo Galileja ===
{{main|Slobodan pad}}
[[Galileo Galilej]] se nije bavio padom različitih tela u [[vakuum]]u, pa se vakuum i ne spominje u njegovim delima (time se bavio njegov učenik [[Evanđelista Toričeli|Toričeli]]). On je za svoje oglede koristio teške metalne klikere. Ispuštajući ove klikere sa [[Krivi toranj u Pizi|tornja u Pizi]] zaključio je da nema razlike u brzini pada težih i lakših klikera.
 
Oko [[1604]]. godine, Galilej uočio činjenicu: kada se predmet ispusti, njegova početna brzina je nula, a kada padne na Zemlju, ima brzinu. Zaključak je da se brzina menja tokom pada. Galilej je predložio jednostavan zakon: brzina tela je proporcionlna vremenu koje je prošlo od početka pada: ''brzina = konstanta × vreme''.<ref>[[Galileo]] (1638), ''Two New Sciences'', [http://oll.libertyfund.org/?option=com_staticxt&staticfile=show.php%3Ftitle=753&chapter=109891&layout=html&Itemid=27 First Day] Salviati speaks: "If this were what Aristotle meant you would burden him with another error which would amount to a falsehood; because, since there is no such sheer height available on earth, it is clear that Aristotle could not have made the experiment; yet he wishes to give us the impression of his having performed it when he speaks of such an effect as one which we see."</ref>
 
Dalje je zaključio (računom koji liči na [[integralni račun]] koji će kasnije otkriti Njutn i Lajbnic) da je rastojanje koju telo pređe pri padu: ''rastojanje = konstanta × 0,5 × vreme²''