U klasičnoj, nerelativističkoj fizici vredeo je [[Zakon o održanju mase|zakon o očuvanju mase]], prema kojem se masa ne može stvoriti niti može nestati. U [[Teorija relativnosti|relativističkoj mehanici]] masa se utvrdđujeutvrđuje u stanju mirovanja čestice i time je masa ekvivalentna energiji mirovanja prema [[ekvivalencija mase i energije|Ajnštajnovoj relaciji]]:
:<math>E = m \cdot c^2</math>
gde je: ''c'' - [[brzina svetlosti]], ''p'' - [[impuls sile]] (za gornju jednakost vredi ''p'' = 0). Takva ekvivalencija energije mirovanja i mase sledi iz relativističke relacije između energije i impulsa sile (gde je: ''p'' - [[impuls sile]]):
Takva povezanostPovezanost mase i energije upućuje na mogućnost pretvaranja mase ([[materija|materije]]) u energiju i obratno, što je potvrđeno u mnogim [[eksperiment]]ima. Masa je temeljno obeležje [[Elementarna čestica|elementarnih čestica]] (materije). Pri vezanju elementarnih čestica, masa vezanoga stanja manja je od zbira masa pojedinih komponenti, jer se deo mase pretvorio u [[Nuklearna energija vezanja|energiju vezanja]] ([[defekt mase]]). Na primer, u [[radioaktivnost|radioaktivnim]] raspadima ili prii [[Nuklearna reakcija|nuklearnim reakcijama]] oslobađa se na račun defekta mase ogromna [[energija]] usled defekta mase. Obratno, u sudarima elementarnih čestica, koje u modernim [[Akcelerator čestica|akceleratorima]] postižu seuz visoke energije, nastaju nove čestice s masom većom od mase primarnih čestica koje sudeluju u sudarimasudaru.