Rasipanje (optika) – razlika između verzija

 

 

'''Disperzija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''dispersio'': rasap, raspršenje, rasipanje), '''disperzija svjetlosti''' ili '''optička disperzija''', u [[optika|optici]], je razlaganje složene (na primjer bijele) [[svjetlost]]i na [[boje]] zbog ovisnosti [[indeks loma|indeksa loma]] o [[valna duljina|valnoj duljini]] svjetlosti koje nastaje prilikom [[lom svjetlosti|loma svjetlosti]] ([[refrakcija|refrakcije]]), [[ogib]]a ([[interferencija|interferencije]]), totalne [[refleksija|refleksije]] i drugo. [[Zračenje]] veće valne duljine (na primjer crveno) lomi se slabije od onog s kraćom valnom duljinom (na primjer ljubičasto), jer je indeks loma obrnuto razmjeran valnoj duljini. <ref> '''disperzija''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=15435] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>

== Duga ==

{{glavni|Duga}}

 

'''Duga''' je česta [[Optika atmosfere|optička pojava u Zemljinoj atmosferi]] u obliku jednog ili više obojenih [[Luk (matematika)|kružnih lukova]], koja nastaje jednostrukim ili višestrukim lomom i odbijanjem zraka svjetlosti u kapljicama [[kiša|kiše]]. Pojava se obično vidi na zastoru kišnih kapi kada promatrač stoji okrenut leđima Suncu i gleda u smjeru toga zastora. [[Spektar (boja)|Spektralne boje]] duge poredane su od crvene na vanjskom rubu do plave na unutarnjem rubu. Kod sekundarne duge, kada se zraka svjetlosti dvaput odbija na unutarnjoj površini kapljice, poredak boja obrnut je, a jačina duge slabija. Središte luka leži na crti koja spaja promatračevo oko s izvorom svjetlosti, i to tako da otklon crvene zrake, zbog loma i odbijanja, iznosi 42[[Stupanj (kut)|°]], a za plavu zraku 40°, pa se pod tim kutovima i vidi luk glavne duge. Unutarnji luk sekundarne duge vidi se pod kutom od 52°. Duga se može pojaviti i na [[magla|maglenim]] kapljicama, raspršenim kapljicama [[vodopad]]a i kapljicama [[Rosa|rose]] ('''bijela duga'''). Djelomično tumačenje glavne duge dao je već u 16. stoljeću [[Markantun de Dominis]], a nešto poslije prošireno tumačenje dali su [[René Descartes]] i [[Isaac Newton]]. Potpuniju teoriju o dugi razvili su engleski astronom [[George Biddell Airy]] (1837.) i austrijski meteorolog [[Josef Maria Pertner]] (1897.).<ref> '''duga''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=16489] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref>

{{izvori}}

 

{{commonscat|Dispersion}}

 

[[Kategorija:Optika]]