Vizantijsko-bugarski ratovi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 10:
|strana2= [[Prvo Bugarsko carstvo]] <br /> [[Drugo Bugarsko carstvo]]
}}
'''Vizantijsko-bugarski ratovi''' su bili serija ratova i konflikta nižih razmera na Balkanskom poluostrvu od Petog veka n. e. sve do propasti obe države. Ratovi su obeleženi raznovrsnim ishodima sve do pojave Osmanlija na [[Balkan]]skom poloustrvu, kada su obe balkanske države izgubile svoj uticaj na [[Balkan]]u. Prvi sukobi [[Vizantija|Vizantije]] i [[BugariPrabugari|BugaraPrabugara]] su započeli posle pojave drugih na Balkanskom poluostrvu oko V veka n. e. ili postali su intezivniji posle velike pobede bugarskogprabugarskog hana [[Asparuh]]a nad vojskom Vizantijskog carstva [[680|680.]] n. e.
Tokom sledećih vekova, Bugari i [[Византијско царство|Vizantija]] su konstantno dolazili u sukob. Naznačajniji od tih sukoba su vojni pohodi vizantijskog cara, [[Konstantin V|Konstantina V]], protiv Bugarske između [[755|755.]] i [[776|776.]] n. e. godine, kao i bugarska pobeda nad Vizantijom [[811|811.]] n. e., kada su bugarske trupe predvođene carom [[Krum]]om uspele da zarobe vizantijskog cara Nićifora I. Krumov sin i naslednik Omurtag posle očeve smrti [[814|814.]] n. e., sklopio je tridesetogodišnji mirovni sporazum sa Vizantijom, nasuprot sukobima koji su usledili. 864. n. e. Bugarski car Boris I posle krvavih sukoba sa paganskom bugarskom aristokratijom, krstio se hrišćanin. Rat između Vizantije i Bugara se ponovo pojačao na punoj snazi tokom vladavine [[Simeon I|Simeona I]], nazvanog i Velikog, ([[893]]-[[927]]), koji je uspeo da potisne Vizantiju ali je bio neuspešan u njegovom pokušaju da stvori jednu veliku istočnu evropsku imperiju.
Red 18:
Bugari su podigli ustanak protiv Vizantije [[1040]]-41, kao i 1070ih i 1080ih koji su bili ugušeni od Vizantijske vojske. Međutim [[1185|1185.]], [[Teodor Petar]] i [[Ivan Asen]] su podigli ustanak, što oslabljena Vizantija nije mogla da uguši. To do stvaranja Drugog Bugarskog carstva. Posle pada Carigrada u ruke krstaša, [[1204|1204.]], bugarski car [[Ivan Kalojan]] je zatražio savezništvo od krstaša koje su oni odbili, tako se on okrenuo Vizantijskoj carevini [[İznik|Nikeji]], sa kojom je sklopio zavezništvo. Iako njegov naslednik [[Boril]] je sklopio savezništvo sa [[Latinsko carstvo|Latinskom carevinom]] Carigrada, njegovi naslednici su ostali saveznici Nikeji koja je povratila Carigrad [[1261|1261.]] Vizantija je povratila pojedine Tračke gradove od strane Bugarske, koje je posle izgubila ponovo od bugarskog cara Teodora Svetoslava. Vizantijsko-bugarski odnosi su ostali napeti sve do srpske dominacije Balkana pod carom [[Dušan]]om, i posle toga, sve do konačne Otomanskog osvajanja Balkana mada od tada već obe carevine su igrale drugorazrednu ulogu na Balkanu.
== Pojava BugaraPrabugara i prvi kontakti sa Vizantijom ==
 
[[Datoteka:Bulgarien Pliska Khan Asparuch.jpg|mini|left|Spomenik Asparuha u Plisci. Bugarska|200px]]
 
Prva pojava BugaraPrabugara na Balkanskom poluostrvu se spominje oko Petog veka naše ere, tokom Velike migracije naroda na prostorima Evrope i Centralne Azije. Prvi kontakt jedne organizovane bugarske države sa Vizantijom dolazi oko 635. godine kada Kuvrat, vođa prvih BugaraPrabugara koji su došli sa prostora Centralne Azije, podigao je uspešan ustanak protiv Avara ili po jednoj drugoj verziji protiv zapadnih turskihturkijskih plemena, i ispostavio jednu bugarsku državu koja se proširivala na prostorima između [[Kavkaz]]a i Dnjepra, prostorima izuzetno vitalnim za Vizantiju koja je u međuvremenu bila u ratnom stanju sa Avarima i [[Perzija|Persijancima]], a morala je da odbrani svoje istočne granice i od novorođene arapske ekspanzije.
Na početku Sedmog veka naše ere Vizantije je bila prinuđena da održava dobre odnose sa njenim susedima, tako da bi izbegla rat na više frontova, zbog istovremenog sukoba sa Avarima i Sasanidima morala je da nađe saveznike među njenim novim, nepoznatim susedima. Prema pričama patrijarha Nićifora i Jovana Nikije, vođa bugarskogprabugarskog plemena Onogura, Orhan, posetio je Carigrad 619. zajedno sa sinom [[Kuvrat]]om. Tokom njihovog boravka u Carigrad, obojca su se krstili, a Orhan je dobio titulu patrikija dok je Kuvrat ostao u Carigradu i posle odlaska njegovog oca. Kada je nasledio svog oca i oslobodivši svoj narod, Kuvrat je sklopio savezništvo sa vizantijskim carom Iraklijom, 641. godine, i dobio je od njega titulu patrikija kao i mnogo poklona. Detalji tog sporazuma nisu zabeleženi, ali je ostalo poznato da je Kuvrat podržao prava Iraklijovog sina, Iraklona, umesto Konstantina Trećeg za vizantijsko presto. Osim toga, vođa Onogura, Kuvrat je uspeo da podigne svoj ugled među i ostalim bugarskimprabugarskim plemenima, i da ih ujedini u jednu bugarsku državu. Ta bugarska država je ostala poznata u istoriji kao Velika ili Stara Bugarska. Na taj način Vizantija je dobila privremeno jednog lojalnog saveznika na njene izuzetno osetljive severne granice.
 
== Prvi sukobi ==