Wikipedija

Michelson–Morleyjev eksperiment – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Autobot (razgovor | doprinos)
Botovi
177.192 izmene
m robot Dodaje {{Commonscat|Michelson-Morley experiment}}
sa hr wiki
Red 1:
{{multiple image
'''Majkelson—Morlijev eksperiment''' je eksperiment koji su 1887. godine izveli [[Albert Majkelson]] i [[Edvard Morli]], kako bi potvrdili postojanje i opisali svojstva etra. Naime, smatralo se da svetlost putuje jednim medijumom tzv. [[etar|etrom]] kao što zvuk putuje vazduhom. [[Datoteka:Slika_1.jpg|frame]]
| align = right
Mnogo pre nego što je brzina svetlosti precizno izmerena bilo je poznato da je za posmatranje mehaničkih talasa potrebna neka sredina kroz koju bi oni putovali. Sredinom 19. veka smatralo se da je za prostiranje svetlosti takođe potrebna nekakva sredina, sa elastičnim svojstvima, kroz koju bi se ona kretala. Ta sredina dobila je naziv etar. Ideja o etru veoma brzo se ustalila. Smatralo se da on ispunjava sav vasionski prostor. Međutim, njegovo postojanje nije bilo dokazano. Mnogi naučnici tog vremena pokušali su da ga detektuju, ali bezuspešno. 1881. godine Albert Majkelson pokušao je da izmeri brzinu Zemlje u odnosu na etar čime bi potvrdio postojanje istog. Usled toga što se Zemlja kreće kroz [[svemir]] oko nje mora postojati tzv. [[etarski vetar]]. Ako se uzme da etar miruje merenjem brzine etarskog vetra mogla bi se izmeriti apsolutna brzina Zemlje. Izračunavanjem apsolutne brzine Zemlje bilo bi dokazano postojanje etra. Ovaj eksperiment Majkelson ponavlja 1887. godine, ovaj put radeći zajedno sa Edvardom Morlijem.
| direction = vertical
| width = 300
 
| image1 = Michelson-Morleyev pokus 1.png
[[Datoteka:Edward Williams Morley2.jpg|frame|Edvard Morli]]
| alt1 = Graphical presentation of the expected differential phase shifts in the Michelson–Morley apparatus
 
| image2 = MichelsonMorleyAnimationDE.gif
== Cilj, opis i rezultati eksperimenta ==
| alt2 = Animated presentation of the expected differential phase shifts
| caption2 = Očekivana razlika u fazi između zraka svjetlosti kod Michelson-Morleyevog pokusa.
}}
 
[[datoteka:Michelson Interferometer.jpg|mini|300px|desno|Osnova Michelsonovog [[interferometar|interferometra]].]]
Cilj ovog eksperimenta bio je da se odredi brzina Zemlje u odnosu na etar (time bi bilo dokazano postojanje etra).
Za ovaj eksperiment korišćen je uređaj danas poznat pod nazivom Majkelsonov [[interferometar]]. Taj uređaj sastoji se iz dve cevi postavljene pod pravim uglom jedna u odnosu na drugu. U preseku tih cevi, pod uglom od 45° u odnosu na snopove svetlosti koji dolaze iz izvora (RS), nalazi se polupropusna, posrebrena ploča (BS). Na krajevima cevi su dva ogledala (M<sub>1</sub> i M<sub>2</sub>). U [[teleskop]]u (T) osmatra se [[interferencija]] [[svetlost]]i.
 
[[datoteka:aetherWind.svg|mini|300px|desno|Nekada se pretpostavljalo se da se [[Zemlja]] kreće kroz [[medij]], nazvan [[eter]], koji služi širenje [[svjetlost]]i i drugih [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]] (slično kao [[Brzina zvuka|širenje zvuka]] u [[zrak]]u).]]
<center>[[Datoteka:Slika_2.jpg]]</center>
 
[[datoteka:Michelson morley experiment 1887.jpg|mini|300px|desno|Postava Michelson-Morleyevog [[interferometar|interferometra]] postavljena na [[kamen]]u ploču koja lebdi u prstenastom koritu [[živa|žive]].]]
Snop svetlosti deli se na ploči BS na dva snopa, koja se dalje kreću ka ogledalima M<sub>1</sub> i M<sub>2</sub>, nakon refleksije od istih, opet dolaze do ploče, združuju se i kreću ka teleskopu T. U teleskopu se posmatraju [[interferencione pruge]] i njihov eventulani pomak. Snop svetlosti koja pada na ogledalo M<sub>2</sub> u pravcu je kretanja Zemlje, drugi snop koji pada na ogledalo M<sub>1</sub>, normalan je na taj pravac.
 
[[datoteka:MichelsonCoinAirLumiereBlanche.JPG|mini|300px|desno|Uzorak obruba proizveden Michelsonovim interferometrom pomoću bijele svjetlosti. Ovdje je vidljivo da je središnja granica bijela, a ne crna.]]
Rastojanja od ploče BS do ogledala M<sub>1</sub> i M<sub>2</sub> su jednaka i iznose ''L''. Za vreme dok svetlost pređe put od ploče do ogledala M<sub>2</sub> i nazad, ceo sistem se pomeri usled kretanja Zemlje u odnosu na etar.
 
'''Michelson-Morleyjev pokus''' je najznačajniji i najutjecajniji [[pokus]] s takozvanim nultim rezultatom u [[Povijest fizike|povijesti znanosti]], izveden 1887. u [[Cleveland, Ohio|Clevelandu]] u suradnji [[Albert Abraham Michelson|A. A. Michelsona]] i [[Edward Williams Morley|E. W. Morleyja]].
Dok svetlosni snop iz tačke A preko ogledala M<sub>1</sub> stigne u tačku A‘, ploča BS pomeri se iz tačke A u tačku A‘. Rastojanje koje svetlost pređe je '''AM<sub>1</sub>+A‘M<sub>1</sub>=2''a''''', brzinom ''c'' (''c'' — brzina svetlosti u [[vakuum]]u); za isto to vreme ceo uređaj pređe rastojanje '''AA‘=2''b''''', brzinom ''v'' (''v'' - brzina Zemlje u odnosu na etar). Iz toga sledi:
 
Pokus je bio namijenjen utvrđivanju relativne [[brzina|brzine]] [[gibanje|gibanja]] [[Zemlja|Zemlje]] u odnosu na [[eter]], [[Hipoteza|hipotetičko]] sredstvo kojim se, kako se vjerovalo, šire [[val]]ovi [[svjetlost]]i. Tijekom pokusa osjetljivi Michelsonov [[interferometar]] indirektno je uspoređivao duljine putova svjetlosti, koja se gibala u dva međusobno okomita smjera: u smjeru [[Zemljina putanja|gibanja Zemlje oko Sunca]] i okomito na taj smjer. Ideja pokusa bila je jednostavna: ako je [[brzina svjetlosti]] stalna s obzirom na pretpostavljeni eter kroz koji se [[Zemlja]] giba, onda bi se njezino gibanje moglo utvrditi uspoređivanjem brzine svjetlosti u smjeru gibanja Zemlje, gdje bi trebalo doći do zbrajanja brzine svjetlosti i brzine gibanja Zemlje, s brzinom svjetlosti pod pravim kutom prema smjeru gibanja Zemlje. Međutim, razlike nije bilo, otuda naziv nulti rezultat. Izostanak tog učinka obesnažio je stoljetnu teoriju o postojanju etera i pridonio spoznaji kako je brzina svjetlosti univerzalna [[konstanta]].
<math>t_1=\frac{2a}{c}=\frac{2b}{v}</math>
 
Premda nije pouzdano potvrđeno da je [[Albert Einstein]] u oblikovanju [[Teorija relativnosti|teorije relativnosti]] 1905. pošao baš od toga rezultata, pokus je omogućio prihvaćanje nove [[fizika|fizike]] i novih pojmova [[prostor]]a i [[Vrijeme (fizika)|vremena]] u usporedbi s [[Klasična fizika|klasičnom Newtonovom fizikom]]. <ref> '''Michelson-Morleyjev pokus''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=40559] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
Pored toga je:
 
== Objašnjenje ==
<math>a^2=L^2+b^2</math>
Životnim dijelom [[Augustin Jean Fresnel|A. J. Fresnela]] bila je [[svjetlost]] spoznata kao [[Valna teorija|valno kretanje]]. S valnom teorijom svjetlosti započele su bezbrojne spekulacije o svojstvima [[medij]]a kojim se širi svjetlost. Iz svojstva svjetlosti nadali su se [[fizičar]]i konstruirati fizikalnu prirodu [[eter]]a. Približnu sliku etera daju [[tekućine]] i [[Krutine|kruta tijela]] sa svojim [[deformacija]]ma i [[titranje|titrajima]]. Idealna tekućina, to jest bez [[trenje|trenja]], ne daje [[gibanje|gibanju]] [[Tijelo (fizika)|mehaničkih tijela]] nikakav otpor, pa se u njoj tijela kreću s jednolikom [[brzina|brzinom]]. To svojstvo tekućine mora imati i eter jer se u njemu kreću [[planet]]i, [[zvijezde]], makroskopski predmeti, [[atom]], bez prestanka, po načelu [[tromost]]i (inercije). S druge strane, svjetlost je [[Transverzalni val|transverzalno]] valno širenje - vrsta valnog gibanja koje je moguće samo u krutim tijelima. Eter bi morao imati izvanredno malu [[gustoća|gustoću]], a uz to [[elastičnost]] krutoga tijela. Jedno s drugim bilo je teško spojiti. Teorija elastičnog etera, koju su s tolikim naporima razvijali najveći matematičari i fizičari ([[Siméon Denis Poisson|S. D. Poisson]], [[Augustin Jean Fresnel|A. J. Fresnel]], [[Augustin Louis Cauchy|A. L. Cauchy]], [[George Green|G. Green]], [[John von Neumann|J. von Neumann]]), nailazila je na nepremostive poteškoće. I [[Michael Faraday|M. Faraday]] i [[James Clerk Maxwell|J. C. Maxwell]] pokušali su [[Elektromagnetizam|elektromagnetizmu]] staviti kao osnovu deformacije mehaničkog etera. Tim samim gubio je eter sve više mehanička svojstva. Svojstva etera postojala su sve apstraktnija. Protivno instinktivnom osjećaju čovjeka, dalji razvoj kretao se u pravcu potpunog sloma mehaničkih objašnjenja [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih pojava]].
 
Eteru možemo pripisivati mehanička svojstva kakva god hoćemo, no jedno mora uvijek imati - to je određeno stanje gibanja. Uopće možemo smatrati, da eter miruje, pa tako možemo sva gibanja mehaničkih tijela odnositi prema tome mirnom sustavu. Svjetlost je širenje eternih deformacija, kao što je na primjer zvuk širenje [[akustika|akustičkih]] titraja [[zrak]]a. Svjetlost ima u eteru konstantnu brzinu. Prema tome, motritelji, koji se kreću prema eteru moraju nužno mjeriti različite [[brzina svjetlosti|brzine svjetlosti]]. Brzina nekog gibanja ovisi o vlastitoj motritelja koji tu brzinu mjeri. [[Zrakoplov]] ima za mene drukčiju brzinu, ako jurim za njim u autu, nego kad stojim na zemlji. Zamislimo jureći brzi vlak s 3 putnika, od kojih se prvi nalazi na početku vlaka, drugi u sredini, a treći na kraju. Neka sada srednji putnik dade pištaljkom zvučni signal. Zvuk ima konstantnu [[Brzina zvuka|brzinu u zraku]], 330 [[Metar u sekundi|m/s]]. Uzmimo da [[vlak]] juri juri brzinom od 30 m/s. Kada je srednji putnik dao zvučni signal, zvuk se počeo jednoliko širiti zrakom i dopro je do ostala dva putnika. Brzine zvuka, koje će ta dva putnika mjeriti, neće biti iste. Prvi putnik sprijeda udaljuje se vlakom od zvuka, dok putnik na kraju vlaka juri ususret zvučnim valovima. Prednji će mjeriti brzinu zvuka od 300 m/s, a stražnji od 360 m/s. Vlastite njihove brzine odbijaju se, odnosno zbrajaju brzini zvuka. Isto bi to trebalo da vrijedi i za svjetlost, ako je valno gibanje mehaničkog etera. Mjereći različite brzine svjetlosti, motritelji bi izravno mogli utvrditi svoje relativne brzine prema eteru. Gibanje Zemlje kroz mirni eter bila bi vjerna slika gibanja vlaka kroz zrak.
Iz prethodne dve jednačine dobija se dužina puta S<sub>1</sub> koji pređe prvi snop svetlosti od tačke A do ogledala M<sub>1</sub> i nazad do tačke A‘ :
<center><math>s_2 = 2a = \sqrt{2L \over 1-{v^2 \over c^2}}</math></center>Drugi snop svetlosti prolazi kroz ploču BS i kreće se ka ogledalu M<sub>2</sub>. Svetlost prelazi rastojanje do ogledala AM<sub>2</sub>‘ i nazad do ploče rastojanje A‘M<sub>2</sub>‘. Dok se snop svetlosti kretao od ploče BS do ogledala M<sub>2</sub> ono se pomerilo u položaj M<sub>2</sub>‘ za rastojanje ''d'', a ploča se iz polažaja A pomerila u položaj A‘ za rastojanje ''2b''.
<center>[[Datoteka:Slika_3.jpg]]</center>
 
Godine 1887. izveo je Michelson svestrane pokuse, da utvrdi gibanje [[Zemlja|Zemlje]] prema eteru. Rezultati mjerenja bili su negativni i začudili su fizičare. Svjetlost je kod svih pokusa imala jednaku brzinu. Ne može biti govora o nekom relativnom gibanju prema eteru. Mi se možemo kretati kojim god brzinama hoćemo, mjerena brzina svjetlosti uvijek je ista. Jasno je da je taj rezultat u suprotnosti sa svakim shvaćanjem mehaničkog etera. Michelsonovi pokusi potresli su temelje [[Klasična fizika|klasične fizike]]. Neovisnost jedne brzine o vlastitim brzinama motritelja ruši sve klasične prestave o zbrajanju [[brzina]], o [[prostor]]u i [[Vrijeme (fizika)|vremenu]].
Ukupan put koji drugi snop pređe pre nego što se susretne sa prvim snopom iznosi:
 
Najvažnije [[pokus]]e izveo je Michelson [[Interferometar|interferometrom]] koji je sam konstruirao. Predstava njegovog pokusa je vrlo jednostavna. Iz izvora izlazi svjetlost i pada na polupropusnu ploču, gdje se jedan dio odbija ([[Refleksija|reflektira]]) okomito, a drugi prolazi u prvobitnom smjeru. Obje zrake odbijaju se na [[zrcalo|zrcalima]] i vraćaju se do polupropusne ploče. Duljine okomitih krakova između ploče i zrcala su jednake. Sjedinjene zrake ulaze u [[dalekozor]], gdje se motri [[Interferencija valova|interferencija]].
<center><math>S_2 = 2(L+d)-2b</math></center>
 
Zamislimo da je Michelsonov interferometar tako postavljen da [[os]] [[aparat]]a - pravac od izvora do ploče - leži u smjeru gibanja [[Zemlja|Zemlje]] kroz eter. Ako ispustimo zajednički put svjetlosti, tad jedna [[zraka]] ide od propusne ploče do zrcala u smjeru gibanja Zemlje, a od zrcala do propusne ploče u suprotnom smjeru. Izračunajmo vrijeme što ga svjetlost treba za taj put. Svjetlost se u eteru širi s konstantnom brzinom ''c''. Brzinu Zemlje označimo sa ''v''. Svjetlost ne prevali, dakle, put ''d'', koliko je dug krak interferometra, nego još put ''v∙t'', za koliko odmakne zrcalo interferometra:
Vreme za koje drugi snop svetlosti pređe rastojenje ''L+d'', brzinom ''c'', jednako je vremenu za koje ogledalo M<sub>2</sub> pređe rastojanje ''d'', pa važi ova relacija:
<center><math>{L+d \over c} = {d \over v}</math></center>Ukupni put koji drugi snop pređe je ''S<sub>2</sub>=AM<sub>2</sub>‘A‘'' brzinom ''c'', a za isto vreme ploča BS brzinom ''v'' pređe put ''AA‘=2b'' pa je:
<center><math>{S_2 \over c} = {2b \over v}</math></center>Iz ove tri jednačine dobija se dužina puta koji pređe drugi snop svetlosti:
<center><math>S_2 = {2L \over 1-{v^2 \over c^2}}</math></center>Razlika puteva ova dva snopa koja interferiraju je:
 
:<math> c \cdot t = d + v \cdot t </math>
<center><math>S_2-S_1=2L\Biggl({1 \over 1 - {v^2 \over c^2}} - {1 \over \sqrt{1 - {v^2 \over c^2}}}\Biggr)</math></center>Potom uređaj je zarotiran za 90° oko svoje vertikalne ose. Ovo je učinjeno da bi se uočila eventulni pomeraj između interferencionih prugi. Majkelson i Morli izračunali su da će pomeraj među snopovima biti:
 
Iz te jednadžbe proizlazi vrijeme koje treba signal da u smjeru gibanja Zemlje prevali put ''d'':
<center><math>{S^t}_2-{S^t}_1=-2L\Biggl({1 \over 1 - {v^2 \over c^2}} - {1 \over \sqrt{1 - {v^2 \over c^2}}}\Biggr)</math></center>Dakle, ako se uređaj zarotira za 90° dobija se ista veličina pomeraj, ali suprotnog znaka (ovo je trebalo i eksperimentalno potvrditi):
 
:<math> t = \frac{d}{c - v}\ </math>
<center><math>\vartriangle{S} = (S_2-S_1)-({S^t}_2 - {S^t}_1) = 4L\biggl(\frac{1}{1-\frac{v^2}{c^2}}-\frac{1}\sqrt{1-\frac{v^2}{c^2}}\biggr)\thickapprox2L\frac{v^2}{c^2}</math></center>Veličina pomeraja između interferencionih pruga trebala je biti lako merljiva jer je interferometar bio opremljen tako da je mogao utvrditi i pomeraje koji su bili i trideset puta manji. Ipak i pored toga dobijen je nulti rezultat. Nije uočen pomeraj između interferencionih pruga.
 
To možemo objasniti i zakonom o slaganju brzina ([[paralelogram vektora]]). U sustavu interferometra ima svjetlost prema zrcalu relativnu brzinu ''c - v'', pa joj je za prolaz duljine ''d'' potrebno upravo to vrijeme. Kad se svjetlost vraća od zrcala, tada joj ploča dolazi u susret, pa signal prevali manji put od duljine ''d'':
== Tumačenja rezultata eksperimenta ==
 
:<math> c \cdot t' = d - v \cdot t' </math>
[[Datoteka:Michelsonnachbau.jpg|mini|250px|Primer jednog interferometra]]
 
Odatle izlazi za vrijeme što ga signal treba da se vrati od zrcala do ploče:
Majkelson i Morli su, kako bi dokazali postojanje etra, zamislili da izmere brzinu Zemlje u odnosu na etar. Zato su svetlost uputili u dva snopa, smatrajući, da će pomoću interferometra otkriti razliku u brzini svetlosti. Međutim, kako je rezultat eksperimenta bio da nema razlike u brzini svetlosti, to je značilo da nema ni etra. Ovaj eksperiment u potpunosti je objašnjen tek pomoći [[Albert Ajnštajn|Ajnštajnove]] [[Specijalna teorija relativnosti|Specijalne teorije relativnosti]] 1905. godine, u kojoj se pretpostavlja da brzina svetlosti ne zavisi od referentnog sistema iz kojeg je posmatramo.
 
:<math> t' = \frac{d}{c + v}\ </math>
== Literatura ==
* Momčilo M. Pejović (2001), Opšti kurs fizike: mehanika, molekularna fizika, termodinamika, Publikacija Elektronskog fakulteta u Nišu, Niš
* Tomislav Petković (1990), Moderna eksperimentalna fizika i spoznajna teorija, Školska kniga, Zagreb
* Charles Kittel, Walter D. Knight, Malvin A. Ruderman (1973), Mechanics, Berkeley Physics Course, Volume 1, Second edition
 
Cjelokupno je vrijeme što ga signal potroši da prođe tamo i natrag paralelno s gibanjem Zemlje:
{{DEFAULTSORT:Micheson-Morleyev eksperiment}}
 
:<math> t_{par} = \frac{d}{c - v} + \frac{d}{c + v} = \frac{2 \cdot d}{c} \cdot \frac{1}{1 - \frac{v^2}{c^2}} </math>
 
Približno je to jednako:
 
:<math> t_{par} \approx \frac{2 \cdot d}{c} \cdot (1 + (\frac{v}{c})^2) </math>
 
Razmotrimo sad svjetlosni signal koji se kreće uzduž kraka, okomito na smjer gibanja Zemlje. Dok je svjetlosni signal došao do ploče zrcala, zrcalo se pomaklo okomito na krak za ''v∙t"'':
 
:<math> (c \cdot t'')^2 = d^2 + (v \cdot t'')^2 </math>
 
Odatle izlazi vrijeme za put svjetlosnog signala po kraku, okomitom na smjer gibanja:
 
:<math> t'' = \frac{d}{\sqrt{c^2 - v^2}} </math>
 
Cjelokupno vrijeme koje svjetlost treba da prođe put od ploče do zrcala i natrag iznosi:
 
:<math> t_{oko} = 2 \cdot \frac{d}{\sqrt{c^2 - v^2}} = \frac{2 \cdot d}{c} \cdot \frac{1}{1 - \sqrt{\frac{v^2}{c^2}}} </math>
 
Približno je to jednako:
 
:<math> t_{oko} \approx \frac{2 \cdot d}{c} \cdot (1 + \frac{1}{2} \cdot (\frac{v}{c})^2) </math>
 
Sjedinjene zrake svjetlosti ulaze, dakle, u dalekozor s vremenskom razlikom:
 
:<math> t_{par} - t_{oko} = \frac{d}{c} \cdot (\frac{v}{c})^2 </math>
 
Razlika u [[faza]]ma [[titranje|titranja]] oba vala morala bi nužno izazvati interferencije. Međutim, Michelsonovi pokusi su pokazali da nema ni traga ikakvoj interferenciji. Kako god orijentirali krakove interferometra, zrake svjetlosti dolaze do dalekozora s istom fazom titranja. Gibanje Zemlje kroz eter ne utječe nikako na brzinu svjetlosti.
 
Negativan ishod Michelsonovih pokusa bio je četvrt stoljeća jedna od najvećih zagonetki fizike. Neobičnu hipotezu [[Kontrakcija dužine|skraćivanja (kontrakcije) duljine u smjeru gibanja]] iznio je [[George Francis FitzGerald|G. F. FitzGerald]] 1892. Razlike nestaje, ako pretpostavimo da se duljine u smjeru gibanja skraćuju za faktor:
 
:<math> \sqrt{1 - \frac{v^2}{c^2}} </math>
 
dok duljine okomite na smjer gibanja ostaju nepromijenjene. Očito je da je ta hipoteza protivna svim mehaničkim predodžbama, jer su promjene oblika vezane s djelovanjem sila, a ne stanjem gibanja. Hipotezu kontrakcije ptihvatio je odmah [[Hendrik Antoon Lorentz|H. A. Lorentz]], a potpuno je tek razjasnila [[teorija relativnosti]]. <ref> [[Ivan Supek]]: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.</ref>
 
== Interferometar ==
{{Glavni|Interferometar}}
 
'''Interferometar''' je [[mjerni instrument]] koji [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetske]] ili [[Mehanički valovi|mehaničke valove]] izvora prima s pomoću dvaju ili više [[objektiv]]a ([[detektor]]a) pa se s pomoću pruga [[Interferencija valova|interferencije valova]] provode precizna [[mjerenje|mjerenja]]. Prvi interferometar primijenio je [[Thomas Young]] u [[pokus]]u (1805.) kojim je istraživao prirodu [[svjetlost]]i. Značajan doprinos razvoju interferometara dao je [[Albert Abraham Michelson]]: on je s pomoću interferometra (1877.) pokušao izmjeriti [[brzina svjetlosti|brzinu svjetlosti]], s [[Edward Williams Morley|Edwardom Williamsom Morleyem]] je (1887.) dokazao nepostojanje [[eter]]a. Unaprijedio je i optičke [[Astronomski instrumenti|astronomske interforometre]] kojima je mjerio promjere [[zvijezda]]. Polovicom 20. stoljeća, po načelima optičke interferometrije, konstruirani su radiointerferometri sastavljeni od dvaju i više [[radio teleskop]]a kojima je izbjegnuta gradnja velikih [[antena]] i znatno povećano kutno razlučivanje ([[dugobazična interferometrija]]). Danas se optički interferometri široko koriste za brojne namjene u [[spektroskopija|spektroskopiji]], [[astronomija|astronomiji]], [[fizika|fizici]], [[geodezija|geodeziji]] i drugim [[znanost]]ima, industriji i drugo. Ultrazvučni interferometri omogućavaju precizno određivanje brzina [[ultrazvuk]]a u [[tekućina]]ma. <ref> '''interferometar''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=27623] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref>
 
==Izvori==
{{izvori}}
 
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Michelson-Morley experiment}}
 
[[Kategorija:Fizika]]
[[Kategorija:Naučni eksperimenti]]
[[Kategorija:Relativnost]]
[[Kategorija:Klasična mehanika]]
[[Kategorija:Pokusi iz fizike]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Michelson–Morleyjev_eksperiment