Verzija na datum 24 maj 2015 u 22:19 uredi Duma (razgovor \| doprinos) Autopatroleri, Vraćači 9.002 izmene mNema sažetka izmjene ← Starija izmjena		Aktualna verzija na datum 15 august 2020 u 02:13 uredi poništi Mladifilozof (razgovor \| doprinos) Administratori 54.014 izmena sa hr wiki
Red 1: {{Znanstvenik ~~{{Infokutija biografija~~ \| ime = William Gilbert \| slika = William Gilbert 45626i.jpg \| ~~širina_slike~~slika_širina = ~~250px~~200px \| ~~opis~~naslov = ~~Vilijam~~ ~~Gilbert~~ = \| datum_rođenja = [[24. svibnja]] [[1544.]]. ~~\| ime_po_rođenju =~~ \| mjesto_rođenja = [[Colchester]], [[Essex]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] ~~\| datum_rođenja = {{Birth date and age\|1544\|5\|24\|df=y}}~~ \| datum_smrti = [[30. studenog]] [[1603.]] ~~\| mjesto_rođenja =~~ \| mjesto_smrti = [[London]], [[Ujedinjeno kraljevstvo]] ~~\| datum_smrti = <!-- {{Death date and age\|1603\|MM\|DD\|YYYY\|MM\|DD\|df=y}} -->~~ \| ~~mjesto_smrti~~prebivalište = \| državljanstvo = [[Englezi\|Englez]] ~~\| prebivalište =~~ \| ~~državljanstvo~~narodnost = \| ~~zanimanje~~etnicitet = \| ~~roditelji~~polje = [[Fizika]], [[medicina]] \| radna_institucija = \| alma_mater = [[Sveučilište u Cambridgeu]] \| doktorski_mentor = \| doktorski_studenti = \| poznat_po = Pionir istraživanja [[Magnetizam\|magnetizma]] i <br> [[Elektrostatika\|električnih pojava]] \| autor_kratica_bot = \| autor_kratica_zoo = \| nagrade = \| religija = \| fusnote = }} '''Vilijam Gilbert''' ({{jez-en\|William Gilbert}} [[24. 5.]] [[1544]]. — [[10. 12.]] [[1603]].), [[engleska\|engleski]] [[ljekar\|lekar]] i [[fizičar]]. Uveo naziv za [[elektricitet]], a njegovo delo „''O magnetima''“, u kojem iznosi teoriju o [[Zemlja (planet)\|Zemlji]] kao [[magnet]]u i magnetnim silama između nebeskih tela, imalo je značajan uticaj na razvoj nauke u [[17. vijek\|17. veku]]. '''William Gilbert''' ([[Colchester]], 24. svibnja 1544. - [[London]], 30. studenog 1603.), engleski [[fizičar]] i [[liječnik]]. Pionir istraživanja [[Magnetizam\|magnetizma]] i [[Elektrostatika\|električnih pojava]]. Glavno mu je djelo o magnetizmu, odnosno [[Zemljino magnetsko polje\|Zemlji kao magnetu]] i o [[magnet]]skim [[sila]]ma između [[Nebesko tijelo\|nebeskih tijela]]. Utvrdio kako se još u [[Stara Grčka\|antičkoj Grčkoj]] znalo da [[jantar]] nakon trljanja privlači sitne čestice. Tvari koje pokazuju slične pojave nazvao je električnima, prema [[Grčki jezik\|grčkom nazivu]] ''elektron'' za jantar, od čega su nastali nazivi [[elektricitet]], elektrika i drugi. Bio je pristaša [[Heliocentrični sustav\|Kopernikova heliocentričnog nauka]], a svojim shvaćanjima o magnetizmu i električnim pojavama snažno utjecao na [[znanost]] u 18. stoljeću, posebno na [[Johannes Kepler\|J. Keplera]], [[Galileo Galilei\|G. Galileija]] i [[Otto von Guericke\|O. von Guerickea]]. <ref> '''Gilbert, William''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=21987] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2016.</ref> ~~{{klica-biog}}~~ William Gilbert je bio engleski dvorski liječnik [[Elizabeta I.\|Elizabete I.]] i [[Jakov I., kralj Engleske\|Jakova I.]] i filozof prirodnjak, poznat po svojim radovima u oblastima [[magnetizam\|magnetizma]] i [[elektricitet]]a. Poslije završetka studija Gilbert je prakticirao kao liječnik u Londonu a kasnije postaje dvorski liječnik Elizabete I. Gilbert se interesirao između ostalog i za [[fizika\|fizičke]] studije i njega se smatra osnivačem znanosti o magnetizmu i elektricitetu. Otkrio je [[Elektromagnetska indukcija\|elektromagnetsku indukciju]] a u svom poznatom djelu ''De Magnete, Magneticisque Corporibus, et de Magno Magnete Tellure'' (1600.) udario je temelje znanosti o magnetizmu Zemlje. U istom djelu Gilbert je obradio i električne pojave objavljujući teoriju o prirodi elektriciteta. Čak i sam naziv elektricitet potječe od Gilberta. Gilbert je izveo svoje pokuse na modelu Zemlje zvanom ''terrella''. Uz pomoć pokusa dolazi do zaključka o postojanju Zemljinog magnetizma, i da je magnetizam zaslužan zato što [[kompas]] pokazuje prema [[sjever]]u. Prije njega se vjerovalo da je zvijezda [[Sjevernjača]] uzrokovala smijer pokazivanja kompasa. U knjizi je opisao i statički elektricitet, koristeći [[jantar]]; jantar se na grčkom zove ''elektron'' i Gilbert se zbog toga odlučio nazvati tu silu ”električnom silom”. Umro je 1603., u dobi od 59 godina vjerojatno od posljedica [[kuga\|kuge]]. [[datoteka:De Magnete Title Page 1628 edition.jpg\|thumb\|300px\|right\|Naslovna stranica William Gilbertog najznačajnijeg djela ''De Magnete, Magneticisque Corporibus, et de Magno Magnete Tellure'' (1600.).]] == Magnetizam u srednjem vijeku == {{Glavni\|Magnetizam}} U [[13. stoljeće\|13. stoljeću]] utvrđeno je da i željezo postaje magnetično ako se preko njega prelazi drugim magnetom. Tako nastaju umjetni magneti. Magneti mogu biti različitih oblika. Najčešće su u obliku igle, štapića i potkove. [[Petrus Peregrinus]] prvi je u Europi (1269.) detaljnije opisao [[navigacija\|navigaciju]] s pomoću magnetne igle. William Gilbert (1600.) otkrio je [[Zemljino magnetsko polje\|magnetizam Zemlje]], a [[Charles-Augustin de Coulomb]] postavio je 1785. zakon o privlačenju i odbijanju magnetnih polova. Do početka 19. stoljeća smatralo se da električne i magnetske pojave nisu povezane. Epohalno je otkriće [[Danska\|danskog]] [[fizičar]]a [[Hans Christian Ørsted\|Hansa Christiana Ørsteda]], koji je (1820.) utvrdio da [[električna struja]] djeluje na magnetnu iglu. Pet godina poslije [[André-Marie Ampère]] otkrio je zakon o silama među vodičima kojima teče električna struja. Tada je konstruiran i prvi [[elektromagnet]]. Oko 1830. [[Michael Faraday]], [[Joseph Henry]] i [[Heinrich Lenz]] otkrili su [[Elektromagnetska indukcija\|elektromagnetsku indukciju]] i njezine zakonitosti, a [[James Clerk Maxwell]] je 1873. sjedinio Ørstedove i Faradayeve spoznaje u zaokruženu cjelinu [[Elektromagnetizam\|električnih i magnetskih pojava]]. <ref> '''magnetizam''', [http://www.enciklopedija.hr//natuknica.aspx?ID=38035] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2014.</ref> == Povijest elektrostatike == {{Glavni\|Elektrostatika}} Prvi je [[Tales]] iz Mileta (600 pr. Kr.) pisao da [[jantar]] ([[Grčki jezik\|grč]]. ''ἤλεϰτρον'', ''ḗlektron''), kada se [[trenje\|tare]], privlači sitne čestice [[tvar]]i, a W. Gilbert otkrio je da i druge tvari, a ne samo jantar, imaju ''električno'' svojstvo. Pojavu električnoga odbijanja prvi je 1672. opazio [[Otto von Guericke]], a 1663. konstruirao je prvi elektrostatički stroj na [[trenje]]. Razliku među [[Električni vodič\|vodičima]] i [[izolator]]ima otkrio je [[Stephen Gray]]. Francuski kemičar [[Charles François de Cisternay du Fay\|C. F. C. du Fay]] utvrdio je 1734. različitost električnog naboja nastalog trljanjem [[staklo\|stakla]] od naboja nastalog trljanjem [[smola\|smole]], a [[Georg Christoph Lichtenberg\|G. Ch. Lichtenberg]] nazvao je pozitivnim električni naboj nastao trljanjem stakla. Oko 1747. [[Benjamin Franklin\|B. Franklin]] konstatirao je da se pri trenju stvaraju uvijek jednake količine pozitivnog i negativnog električnog naboja. Istraživanjem [[sila]] koje djeluju među električnim nabojima bavili su se [[Henry Cavendish\|H. Cavendish]] i [[Joseph Priestley\|J. Priestley]], a zakon o ovisnosti privlačne ili odbojne sile o nabojima i udaljenosti među nabojima, a osnovi pokusa formulirao, [[Charles-Augustin de Coulomb\|Ch. A. de Coulomb]], pa se po njemu [[mjerna jedinica]] električnog naboja naziva [[kulon]] (C). <ref> '''elektrostatika''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17670] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> == Izvori == {{izvori}} {{DEFAULTSORT:Gilbert, Wiliam}}▼ {{Commonscat}} ▲{{DEFAULTSORT:Gilbert, Wiliam}} [[Kategorija:Rođeni 1544.]]

William Gilbert – razlika između verzija