Verzija na datum 6 august 2020 u 20:42 uredi 185.18.60.237 (razgovor) linkovi oznaka: vizualno uređivanje ← Starija izmjena		Verzija na datum 8 august 2020 u 21:08 uredi poništi 89.201.250.93 (razgovor) Nema sažetka izmjene oznaka: vizualno uređivanje Novija izmjena →
Red 32: '''Londonski ugovor''' bio je tajni sporazum između zemalja [[Antanta\|Antante]] (Velike Britanije, Francuske i Rusije) i [[Kraljevina Italija\|Italije]], potpisan [[26. travnja]] [[1915.]], kojim su zemlje Antante privoljele Italiju na izdaju saveza [[Centralne sile\|Središnjih sila]], obećavajući im teritorije [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarske]]. == Talijanska pretpovijest i njeni ~~probitci~~dobici == [[Kraljevina Italija]] je bila članicom [[Trojni savez (1882)\|Trojnog saveza]], ali je 1914. proglasila neutralnost, ne uključivši se u [[Prvi svjetski rat]]. Italija je otprije željela teritorije Austro-Ugarske i njemačke kolonije u Africi te je pregovarala s izaslanicima [[Trojna Antanta\|Antante]]. Kraljevini Italiji je bio obećan [[Južni Tirol]], [[Austrijsko primorje]], dijelovi istočne jadranske obale, te neki njemački i turski posjedi izvan Evrope. U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, npr. [[Trentino-Južni Tirol\|Trentino]] (Južnu [[Tirol\|Tirol)]], multietničko [[Austrijsko primorje]] ([[Trst]], [[gorica\|Goricu]], [[Gradiška\|Gradišku]] i [[Markgrofovija Istra\|Istra]]) dio Koruške i [[Kras (pokrajina)\|Kras]] jugozapadne [[kranjska\|Kranjske]], te velike teritorijalne ustupke na račun Dalmacije: u sjevernoj [[Dalmacija\|Dalmaciji]] područje od Lisarice i Tribnja na sjeveru do rta Ploča (između [[Šibenik]]a i [[Split]]a) sa Šibenikom i [[zadar\|Zadrom]], te područja u zaleđu tih gradova, ~~atim~~zatim su obećani i svi dalmatinski otoci od [[premuda\|Premude]] do [[Mljet]]a. Italija je dobila i južnu [[albanija\|Albaniju]] te pravo da u međunarodnoj politici zastupa buduću albansku muslimansku državnu tvorevinu u srednjoj Albaniji s izlazom na more u [[Drač]]u. Italiji je priznata i aneksija [[libija\|Libije]], koja je pod talijanskom okupacijom bila od 1912. Pri podjeli Male Azije, Italija je trebala dobiti i dijelove [[Osmansko Carstvo\|Osmanskog Carstva]] u jugozapadnoj Turskoj. Iste godine, Italija je objavila rat Austro-Ugarskoj, zabivši joj "nož u leđa" u najgorem trenutku, jer je Austro-Ugarskoj prijetio raspad na [[Galicijski front\|galicijskom frontu]]. Nakon što je okončan [[Prvi svjetski rat]], dio obećanja iz tog sporazuma je ispunjen - Italija je ~~dobila~~okupiraa Južni Tirol, pokrajinu [[Julija\|Juliju]] Ipoluotok Istru i istarske otoke, Tršćansko primorje, [[Kras (pokrajina)\|Kras]]), grad Zadar, otoke Lastovo i Palagružu. Ugovor je držan u tajnosti, ali je u studenom [[1917\|1917.]], nakon [[Oktobarska revolucija\|Oktobarske revolucije]], objavljen u ruskom dnevniku [[Izvjestija\|Izvjestijima]] (rus. Известия).<!-- imenica množine, kao Izvješća, pa je u padežu Izvješćima --> Dio obećanja je ostao neispunjen, podosta zahvaljujući i radu [[Jugoslavenski odbor\|Jugoslavenskog odbora]], koji su i raskrinkali Londonski sporazum. Npr., zaslugom [[Ante Trumbić]]a, spriječeno je da i otok [[Vis]], koji je imao simbolično značenje ([[Viška bitka 1866.]]), dopadne u ruke Talijanima. Ante Trumbić je bio svojevremeno zastupnik za otok Vis. Red 44: == Obećanja drugim saveznicima == Ugovor je također obećavao Kraljevini Srbiji ~~stvaranje [[Velika Srbija\|Velike Srbije]]. Saveznici su Srbiji nudili~~ [[BiH\|Bosnu i Hercegovinu]], [[Slavonija\|Slavoniju]], [[Srijem]], [[Bačka\|Bačku]], južnu Dalmaciju i sjevernu Albaniju, ali bez [[Makedonija\|Makedonije]] i dijela Banata. Za ulazak u rat i izdaju [[Središnje sile\|Središnjih sila]] saveznici su Italiji ponudili [[Julija\|Juliju]] i veći dio [[Dalmacija\|Dalmacije]] (što je kasnije rezultiralo 1920. [[Rapallski ugovor\|Ugovorom u Rapallu]], 1924~~. i 1941~~. [[Rimski ~~ugovori~~sporazum (~~1941.~~1924)\|Rimskim ~~Ugovorom~~sporazumom]]), Rumunjskoj [[Banat]], a [[Bugarska\|Bugarskoj]] Makedoniju. Srbija je odbacila ugovor budući da se nije bila spremna odreći Makedonije. Tijekom pregovora i srbijanska vlada dobila je obećanje da nakon pobjede može računati na teritorijalne ustupke u BiH i Hrvatskoj, a posebno u Dalmaciji. Naime, [[Rusko Carstvo\|Rusija]], [[Francuska]] i [[Velika Britanija]] nastojale su na svoju stranu privući dotad neutralnu Bugarsku, a ne ugroziti tek sklopljeni savez s Italijom i zadovoljiti Srbiju, pa su Bugarskoj ponudili Makedoniju, a Srbija je za kompenzaciju trebala dobiti BiH i dio hrvatskih teritorija.

Londonski ugovor – razlika između verzija