Ontološki argument – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene |
struktura |
||
Red 1:
'''Ontološki argument''' je [[Filozofija|filozofski]] argument za [[postojanje Boga]] koji koristi [[Ontologija|ontologiju]]. Obuhvaća više različitih tipova koji imaju tendenciju uključivanja argumenata o stanju [[Biće|bića]] ili [[Egzistencija|postojanja]], točnije skloni su započinjati s ''[[a priori]]'' teorijama o organizaciji [[svemir]]a.{{fusg|N1}} Ukoliko je takva organizacijska struktura vjerna, argument će pružiti razloge zašto [[Bog]] mora postojati. Porijeklo ontološkog argumenta nije u potpunosti utvrđeno – aluzije se mogu naći u djelima [[Grčka filozofija|grčkih filozofa]] poput [[Platon]]a i [[Neoplatonizam|neoplatonista]],<ref name="Dombrowski2006">{{en icon}} {{cite book|last=Dombrowski|first=Daniel A.|title=Rethinking the Ontological Argument: A Neoclassical Theistic Response|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=2006|isbn=9780521863698|oclc=61821710}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:7</sup> no prevladavajući stav je da se isti po prvi put decidirano izložen javlja kod [[Anselmo Canterburyjski|Anselma Canterburyjskog]] ([[1033]]–[[1109]]).<ref name="Oppy1996">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|chapter=Ontological Arguments|title=Stanford Encyclopedia of Philosophy|publisher=[[Stanford University]]|location=Stanford, California|url=http://plato.stanford.edu/entries/ontological-arguments/|year=1996|issn=1095-5054|oclc=37550526}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=McGrath|first=Alister|authorlink=Alister McGrath|title=Christian Theology: An Introduction|edition=3.|publisher=[[Blackwell Publishers]]|location=Oxford; Malden, Massachusetts|year=2001|origyear=1994|isbn=9780631225287|oclc=796971706}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:34</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Leftow|first=Brian|editor-last=Wainwright|editor-first=William J.|chapter=I. 4. The Ontological Argument|title=The Oxford Handbook of Philosophy of Religion|series=Oxford Handbooks in Philosophy|publisher=[[Oxford University Press]]|location=Oxford; New York|year=2005|isbn=9780195331356|doi=10.1093/oxfordhb/9780195331356.003.0005|oclc=54542845}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:80</sup> Pojedini stručnjaci tvrde da je [[iran]]ski filozof [[Avicena]] ([[980]]–[[1037]]) razvio specijalnu vrstu ontološkog argumenta prije Anselma,<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Johnson|first=Steve A.|title=Ibn Sīnā's Fourth Ontological Argument for God's Existence|series=The Muslim World|volume=74 (3-4)|publisher=Hartford Seminary Foundation; [[Blackwell Publishers]]|location=Hartford, Connecticut|pages=161-171|year=oktobar 1984|issn=1478-1913|doi=10.1111/j.1478-1913.1984.tb03452.x}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Morewedge|first=Parviz|title=Ibn Sina (Avicenna) and Malcolm and the Ontological Argument|series=The Monist|volume=54 (2)|publisher=Hegeler Institute; [[Oxford University Press]]|location=Chicago; LaSalle, Illinois; Cary, North Carolina|pages=234-249|year=1970|issn=0026-9662|doi=10.5840/monist197054212|oclc=4839624002}}</ref> dok drugi sumnjaju u takav razvoj događaja.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Goodman|first=Lenn Evan|title=Avicenna|publisher=[[Cornell University Press]]|location=Ithaca, New York|year=2006|origyear=1992|isbn=9780801472541|oclc=62177972}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:76</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last1=Janssens|first1=Jules L.|last2=De Smet|first2=Daniel|title=Avicenna and His Heritage: Acts of the International Colloquium Leuven-Louvain-la-Neuve, September 8-September 11, 1999|series=Ancient and Medieval Philosophy|publisher=[[Leuven University Press]]|location=Leuven|year=2002|isbn=9789058672094|oclc=50580620}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Zagzebski|first=Linda Trinkaus|title=The Philosophy of Religion: An Historical Introduction|publisher=[[Wiley-Blackwell]]|location=Chicester|year=2007|isbn=9781405118729|oclc=473879397}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:48</sup>
Profesor filozofije [[Daniel Dombrowski]] ističe tri glavne faze u razvoju ovog argumenta: početna Anselmova formulacija, zatim period kritike [[Immanuel Kant|Kanta]] i [[David Hume|Humea]] tokom [[18. vijek]]a, te konačno ponovno oživljavanje kod [[Filozofija 20. vijeka|filozofa 20. vijeka]].<ref name="Dombrowski2006"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:1</sup> Osim u [[Zapadno kršćanstvo|zapadnokršćanskoj]] [[Kršćanska filozofija|filozofiji]], posebni oblici ontoloških argumenata nezavisno su razvijeni i u [[Novi vijek|novovjekovnoj]] [[Islamska filozofija|islamskoj filozofiji]] od strane [[Mula Sadra|Mula Sadre]] ([[1571]]–[[1635]]).<ref name="Rizvi2072005">{{en icon}} {{cite book|last=Rizvi|first=Sajjad H.|title=Mollā Ṣadrā Širāzi|series=[[Encyclopædia Iranica]]|publisher=[[Columbia University]]|location=New York|url=http://www.iranicaonline.org/articles/molla-sadra-sirazi|date=20. 7. 2005}}</ref> == Razvoj argumenta ==
=== Srednji vijek ===
U svom djelu ''[[Proslogion]]'' iz [[1078]]. godine, [[Benediktinci|benediktinski]] redovnik [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] dolazi na ideju da se [[postojanje Boga]] može utvrditi na temelju analize samog [[Pojam|pojma]].<ref name="Oppy1996"/> Prema njegovoj [[Definicija|definiciji]], radi se o [[Biće|biću]] od kojeg se ništa veće i savršenije ne može zamisliti odnosno kojem ništa ne nedostaje, te tvrdi da ono postoji i u [[um]]u onih koji negiraju njegovo postojanje.<ref name="Oppy1996"/> Nadalje tvrdi da ukoliko se shvati takva definicija, onda poricanje Božjeg postojanja nije moguće jer bi se od najsavršenijeg bića kojemu manjka postojanje moglo zamisliti još savršenije biće, ono koje postoji.<ref name="Oppy1996"/> Stoga, prema Anselmu nema sumnje da postoji biće od kojega se ništa veće ne može zamisliti, odnosno da ono postoji i u [[razum]]u, i u [[stvarnost]]i.<ref name="Oppy1996"/> Anselmov argument naišao je na kritike i njegovih suvremenika i kasnijih [[Srednjovjekovna filozofija|srednjovjekovnih filozofa]]. Prvu kritiku, [[Reductio ad absurdum|svođenjem na apsurd]], uputio je redovnik [[Gaunilo]] iz Opatije Marmoutier u [[Tours]]u. On je držao da se još mnogi predmeti mišljenja (ne samo Boga) mogu definirati savršenim, te na temelju toga ''[[a priori]]'' zaključiti njihovo postojanje. Konkretno, u djelu ''Liber pro insipiente'' Gaunilo za subjekt uzima otok koji obiluje većim bogatstvom nego legendarni izgubljeni otok.<ref name="CornmanLehrerPappas1992">{{en icon}} {{cite book|last1=Cornman|first1=James Weltan|last2=Lehrer|first2=Keith|last3=Pappas|first3=George Sotiros|title=Philosophical Problems and Arguments: An Introduction|edition=4.|publisher=[[Hackett Publishing Company|Hackett]]|location=Indianapolis|year=1992|origyear=1968|isbn=9780872201248|oclc=23901033}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:254</sup> Na ove opaske [[Anselmo Canterburyjski|Anselmo]] je odgovorio u djelu ''Liber apologeticus adversus insipientem'' gdje stoji da se Gaunilo služi [[Zamjena teza|zamjenom teza]] odnosno da jedino Bogu pripadaju sva savršenstva, dok savršenom otoku ona po definiciji ne mogu pristajati.<ref name="CornmanLehrerPappas1992"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:255</sup> Drugi srednjovjekovni prigovor na račun Anselma izložio je [[Toma Akvinski]] ([[1225]]–[[1274]]). Kao prvu zamjerku navodi da neće baš svi pod riječju Bog podrazumijevati biće od kojeg se nešto veće ne može zamisliti s obzirom da neki Boga zamišljaju kao tjelesno biće,<ref name="Oppy1995">{{en icon}} {{cite book|last=Oppy|first=Graham|title=Ontological Arguments and Belief in God|publisher=[[Cambridge University Press]]|location=Cambridge; New York|year=1995|isbn=9780521039000|oclc=34745754}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:122</sup> a kao drugu da se svejedno ne bi moglo zaključiti da nešto takvo postoji u stvarnosti.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:123</sup>
=== Novi vijek ===
Ontološki argumenti ponovo su zaživljeni tokom [[Novi vijek|novog vijeka]], točnije u [[Kraljevina Francuska|Francuskoj]] i [[Safavidska Monarhija|safavidskom Iranu]] [[17. vijek]]a. [[René Descartes]] ([[1596]]–[[1650]]) formulira vlastiti tip argumenta čija je [[Logika|logička]] struktura jasnija od Anselmove jer koristi [[Geometrija|geometrijske]] i [[Geografija|geografske]] analogije. Descartes tako tvrdi da i postojanje spada u Božju [[bit]], isto kao što u bit [[trokut]]a spada da ima tri [[kut]]a ili što u bit [[Brdo|brijega]] spada da ima [[Dolina|dolinu]]. Bog je biće koje ima sva savršenstva, a kako je postojanje jedno od savršenstava, nužno slijedi da Bog postoji.<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Harrelson|first=Kevin J.|title=The Ontological Argument from Descartes to Hegel|series=[[John Hunt Publishing]] Books Series|publisher=[[Humanity Books]]|location=Amherst, New York|year=2009|isbn=9781591026396|oclc=179808001}}</ref><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Dicker|first=Georges|title=Descartes: An Analytical and Historical Introduction|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York|year=2013|origyear=1993|isbn=9780195380323|oclc=809925961}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:221-227</sup> Nekoliko godina prije Descartesa, [[iran]]ski filozof [[Mula Sadra]] usavršava tzv. [[sedikinski argument]] koji pokušava dokazati [[postojanje Boga]] kroz [[stvarnost]] postojanja i koji će postati oslonac za [[Transcendentalna teozofija|transcendentalnu teozofiju]], jednu od dvije glavne grane [[Islamska filozofija|islamske filozofije]].<ref name="Rizvi2072005"/><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Ayatollahy|first=Hamid-Reza|title=The Existence of God: Mulla Sadra's Seddiqin Argument vs. Criticisms of Kant and Hume|publisher=Sadra Islamic Philosophy Research Institute Publication (SIPRin)|location=Tehran|year=2005|isbn=964747265X}}</ref> Među drugim [[Evropa|evropskim]] pobornicima ontološkog argumenta bio je i [[Baruch Spinoza]] ([[1632]]–[[1677]]), koji ga je shvatio spekulativno. Temelj njegovog filozofskog sistema čini pojam [[Supstanca|supstance]] odnosno [[apsolut]]a koji obuhvaća svo postojanje. Spinoza tu supstancu naziva Bogom, iako je njegov Bog bitno drugačiji od [[Kršćanska filozofija|kršćanskog]] jer razmišlja [[Panteizam|panteistički]], a ne [[Teizam|teistički]]. Prema Spinozinoj definiciji supstance ona tj. Bog nužno postoji i ne može ga se zamisliti nepostojećim s obzirom da njegova bit sadrži u sebi postojanje.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:262-264</sup> Pristaša ontološkog argumenta bio je i [[Gottfried Leibniz]] ([[1646]]–[[1716]]) koji je držao da bi se on mogao popraviti tj. učiniti strožim na način što će se pokazati kako ideja Boga nije proturječna.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:24-26</sup> Ostali pobornici argumenta su [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Georg W. F. Hegel]] ([[1770]]–[[1831]]) koji mu kao i Spinoza pristupa spekulativno i panteistički, te [[Nicolas Malebranche]] ([[1638]]–[[1715]]), [[Alexander Gottlieb Baumgarten]] ([[1714]]–[[1762]]) i [[Christian Wolff (filozof)|Christian Wolff]] ([[1679]]–[[1754]]) koji su ga prihvatili uglavnom u [[René Descartes|kartezijanskoj]] formi.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:5</sup> Istovremeno, istaknuti kritičari argumenta bili su škotski filozof [[David Hume]] ([[1711]]–[[1776]]) koji je kao predani [[Empirizam|empirist]] držao da se nikakvo postojanje ne može dokazati samo pomoću [[A priori|apriornog]] rasuđivanja,<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:26-29</sup> te [[Immanuel Kant]] ([[1724]]–[[1804]]) koji je u svojoj ''Kritici čistoga uma'' napao pretenziju [[um]]a da nadilazi svako moguće iskustvo i da predmetom čini ono što se nalazi izvan [[prostor]]a i [[Vrijeme|vremena]], pa tako i mogućnost dokazivanja postojanja Boga.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:29-39</sup>
=== Suvremena filozofija ===
O validnosti ontološkog argumenta raspravljali su i [[Filozofija 20. vijeka|filozofi 20. vijeka]]. [[UK|Britanski]] filozof [[Bertrand Russell]] ([[1872]]–[[1970]]) je tokom kratke [[Hegelizam|hegelijanske]] faze [[1890-ih]] bio pristaša argumenta, no kasnije ga je odbacio kao ne pretjerano uvjerljivog.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:6</sup> [[George Edward Moore|G. E. Moore]] ([[1873]]–[[1958]]) također je kritizirao argument i to s objašnjenjem da postojanje ne spada u savršenstva, odnosno da postojeće nije savršenije od nepostojećeg.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:136-137</sup> Nakon ovih opaski stari [[Anselmo Canterburyjski|Anselmov]] argument u filozofskim krugovima postao je generalno percipiran kao problematičan, no sredinom [[20. vijek]]a pojavila se nova verzija argumenta, bazirana na [[Modalna logika|modalnoj logici]].<ref name="Oppy1996"/><ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:229</sup> Prvi koji je izložio modalni ontološki argument bio je [[SAD|američki]] filozof [[Charles Hartshorne]] ([[1897]]–[[2000]]),<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:318-319</sup> a nakon njega uslijedio je i [[Norman Malcolm]] ([[1911]]–[[1990]]).<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:246-247</sup> Godine [[1970]]. filozof [[David Lewis (filozof)|David Lewis]] ([[1941]]–[[2001]]) objavljuje rad ''Anselm and Actuality''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Lewis|first=David|title=Anselm and Actuality|series=[[Noûs]]|volume=4 (2)|publisher=[[Blackwell Publishers]]; [[Wayne State University Press]]|location=Detroit|page=175-188|year=1970|issn=0029-4624|oclc=5545369886}}</ref> koji se smatra ključnom kritikom (dotadašnjih) argumenata.<ref name="Oppy1996"/> Četiri godine kasnije [[Analitička filozofija|analitički filozof]] [[Alvin Plantinga]] ([[1932]]–) u djelu ''The Nature of Necessity''<ref>{{en icon}} {{cite book|last=Plantinga|first=Alvin|authorlink=Alvin Plantinga|title=The Nature of Necessity|publisher=[[Clarendon Press]]|location=Oxford|year=1974|isbn=9780198244042|oclc=1030064}}</ref> izlaže vlastitu modalnu verziju koja se smatra najsofisticiranijim ontološkim argumentom današnjice.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:247</sup> Drugi značajan i logički valjan modalni argument ponudio je [[Austrija|austrijsko]]-[[SAD|američki]] logičar i matematičar [[Kurt Gödel]] ([[1906]]–[[1978]]), no njegovo obrazlaganje objavljeno je postumno tek [[1995]]. godine.<ref name="Oppy1995"/><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:224-225</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Adams|first=Robert M.|editor-last1=Feferman|editor-first1=Solomon|editor-last2=Dawson|editor-first2=John W.|editor-last3=Goldfarb|editor-first3=Warren|editor-last4=Parsons|editor-first4=Charles|editor-last5=Solovay|editor-first5=Robert M.|chapter=Ontological Proof|title=Kurt Gödel: Collected Works: Unpublished Essays and Lectures|volume=III|publisher=[[Oxford University Press]]|location=New York; Oxford|year=1995|isbn=9780195147223|oclc=491175455}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:403-404</sup><ref>{{en icon}} {{cite book|last=Wang|first=Hao|title=Reflections on Kurt Gödel|publisher=[[MIT Press]]|location=Cambridge, Massachusetts|year=1987|isbn=9780262231275|oclc=14357534}}</ref><sup class="reference" style="white-space:nowrap;">:195</sup>
Linija 12 ⟶ 21:
== Reference ==
{{izvori|2}}
== Vidi još ==
* [[Postojanje Boga]]
== Vanjske veze ==
|