Teorija ideja – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Mladifilozof je premjestio stranicu Platonova teorija ideja na Teorija ideja |
|||
Red 1:
'''Platonova teorija ideja''' predstavlja središte [[Platon]]ove filozofije. Pod ogromnim uticajem [[Sokrat]]a, Platon još dublje od njega zalazi u [[pojam]] ''[[Univerzalije|univerzalnog]]'', ne zaustavljajući se na [[Etika|etici]], već tražeći tu univerzalnost i drugim stvarima. Najpre ju je otkrio u matematici, potom i u životinjama, ljudima, čak i najobičnijim predmetima, poput stola itd.
== Izvori
Ne postoji
Da bi se odgovorilo na pitanje porekla ove teorije, treba se poslužiti [[Aristotel]]ovim svedočenjem, s obzirom na to da je on bio njegov neposredni učenik i prijatelj. Iako je u nekim [[Platonovi dijalozi|Platonovim dijalozima]] predstavljeno kao nešto što je Sokratovo otkriće, Aristotel izričito saopštava da je Platon tvorac ove teorije. On navodi da postoje tri istorijska izvora za ovu teoriju:
[[Datoteka:Sanzio 01 Plato Aristotle.jpg|mini|Platon i Aristotel]]
#
# Sokratova istraživanja, koja se „nisu odnosila na celinu prirode, nego samo na područje etike“; ali u okviru tog područja Sokrat je otkrio „navoditeljske (induktivne) govore (argumente)“ i „odredbe onoga što je opšte i svemu zajedničko“ (''univerzalnu definiciju'' ili ''definiciju univerzalnog'').
# [[Pitagorejci|Pitagorejska]] teorija brojeva.
Prema Platonu, predmet istinskog saznanja mora biti objekt [[um]]a, ne [[Ljudska čula|čula]], čemu odgovaraju opšti pojmovi koji imaju status objektivnosti. Ta objektivnost se sastoji u sledećem: postoji mnogo pojedinačnih životinja za koje možemo reći da su mačke. U tom slučaju reč „mačka“, uzeta u svom opštem značenju, ne odnosi se na neku posebnu mačku, već na mačku koja nije ni u prostoru ni u vremenu, odnosi se na one kvalitete, osobine koje svaku mačku čine jednom mačkom. Za Platona bi to bila ideja mačke, tj. idealna mačka čiju prirodu manjkavo dele pojedinačne mačke, a upravo ta manjkavost i omogućava postojanje više mačaka.
Ovo on objašnjava u poslednjoj knjizi „[[Država (Platon)|Države]]“ gde kaže da kad god neki broj pojedinačnih stvari ima zajednički naziv, one imaju i odgovarajuću ideju ili formu. Ideje predstavljaju zajednički kvalitet određen određenim pojmom, npr. pojmom dobrote, pravednosti ili lepote. Ljudi raznim stvarima mogu dodeliti atribut „lepo“, ali takođe stvaraju i opšti pojam lepote, ideju lepote, koja je strogo objektivna. Sve što je „dobro po sebi“, „pravedno po sebi“, „lepo po sebi“ zaslužuje naziv „ideja“.
== Odnos ideja i čulnih stvari ==
|