Misao – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 29:
 
U 17. veku francuski filozof [[René Descartes]] je došao do svog čuvenog zaključka „[[Mislim, dakle jesam]]“. Dekart je ovaj osnovni stav svoje metafizike najpre formulisao u delu „Rasprava o metodi“ [[1637]]. godine. Njegovo stajalište pretpostavlja sumnju u sve, osim u subjekt koji misli, odnosno sumnja. Tako u mišljenju [[svest]] spoznaje samu sebe kao svest i jedina izvesnost [[biće|bića]] potiče iz svesnog mišljenja.
 
Za [[Spinoza|Spinozu]], "mišljenje je božji atribut, ili bog je stvar koja misli."<ref>Spinoza, Etika (str. 47), Beograd, 1983.</ref>
 
Za Kanta, [[razum]] je moć mišljenja, a misliti znači [[Saznanje|saznavati]] pomoću pojmova.<ref>Kant, Kritika čistog uma (str. 100), Beograd 1970.</ref>
Linija 36 ⟶ 38:
Za [[Hegel]]a, um je jedinstvo mišljenja i [[biće|bića]].<ref name="enciklopedija.hr">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=63134 um] (Hrvatska enciklopedija)</ref> Prema Hegelu, [[logika]] se bavi mišljenjem kao svojim predmetom, a sam pojam mišljenja stvara se u toku izučavanja.<ref>Hegel, Nauka logike (str. 46), Beograd, 1976.</ref> Logika je misao koja se bavi samom sobom.
 
[[Fridrih fon Šeling|Šeling]] je tvrdio da je misao »nezavisna moć koja za sebe dalje deluje«, i da je »stvorena od duše«.<ref name="Filozofski leksikon">Misao, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.</ref> Fender, logičar fenomenološke orijeritacije, svoju osnovnu koncepciju zasniva na razlikovanju misli (predmet logike) i mišljenja (predmet psihologije).<ref name="Filozofski leksikon"/>
 
=== Savremena ===