Wikipedija

Piron – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
iz početka, sa izvorima
Red 5:
| era = [[Antička filozofija]]
| color = #B0C4DE
| image = Pyrrho Heliensis - Illustrium philosophorum et sapientum effigies ab eorum numistatibus extractae.png
| image = Petrarca-Meister 001.jpg
| ime = Piron
| rođenje = cca. 360. pne., [[Elida]] ([[Grčka]])
Red 15:
| uticaj na = [[Arkesilaj]], [[Krates iz Atene]], [[Karnead]], [[Timon iz Flija]], [[Epikur]], [[Enesidem]], [[Sekst Empirik]], [[David Hume]]
}}
'''Piron''' (oko 360—270. p. n. e.) je bio grčki [[antička filozofija|antički filozof]], osnivač [[pironizam|pironizma]], ranog [[skepticizam|skepticizma]].
 
== Biografija ==
'''Piron iz Elide''' (oko 360- oko 270. pr.Kr.), grčki [[filozofija|filozof]], osnivač [[skepticizam|skepticizma]]. Naučavao je samo usmeno. O njegovom učenju se može saznati iz djela njegovog sljedbenika Rimljanina [[Sekst Empirik|Seksta Empirika]] ''Pironove postavke''.
 
Piron je poreklom iz Elide u [[Jonija|Joniji]]. Bio je učenik filozofa Brisona. Kada je [[Aleksandar Veliki]] krenuo u pohod na [[Indija|Indiju]], sa sobom je poveo i grupu odabranih helenskih filozofa među kojima je bio i Piron. Na tom višegodišnjem putovanju je upoznao različite narode i ljude, njihove raznolike nazore i običaje. Piron se tamo upoznao i sa učenjima raznih indijskih filozofa, koje su Heleni nazivali [[gimnosofisti]]ma. Takođe se smatra da je tamo upoznao [[budizam]], koji je dobrim delom uključio u svoje učenje.<ref>Adrian Kuzminski, Pyrrhonism: How the Ancient Greeks Reinvented Buddhism. {{page1|location=|publisher=Lexington Books|year=2008|isbn=978-0-7391-2506-9|pages=}}</ref> Po povratku u Staru Grčku, osnovao je filozofsku školu u rodnom gradu. Ceo život je podučavao samo usmenom rečju i nije pisao dela.
U XVII. i XVIII. st. prema njegovom imenu naziv [[pironizam]] koristio se kao sinonim za [[skepticizam]].
 
Pošto je tvrdio da [[stvarnost]] čulnih stvari ne odgovara istini, priča se da se nije sklanjao s puta nijednom predmetu, npr. ni konju ni kolima koji bi naleteli, ili bi se sudarao sa kakvim zidom, a u takvim neprilikama čuvali ga od opasnosti samo njegovi prijatelji koji su ga okruživali. No izgleda da su te priče izmišljene da bi se ismejala njegova filozofija.<ref name="Filozofski leksikon">Piron, Filozofija, Enciklopedijski leksikon, Mozaik znanja, Beograd 1973.</ref>
== Život ==▼
O Pironovom životu malo se zna. Mnogo je putovao, i sa vojskom [[Aleksandar Makedonski|Aleksandra Makedonskog]] došao je do [[Indija|Indije]]. Upoznao je različite narode i ljude, njihove raznolike nazore i običaje. Iako je Grčka u to doba bila pobjednička sila, kako svojim oružjem tako i snagom svoje kulture ([[helenizam]]) koju nameće poraženim narodima, Piron je zaključio da se ne može tvrditi kako su neki nazori ili običaji bolji od drugih. Taj relativizam osnova je njegovog učenja.
 
== Kritika dogmatizmaUčenje ==
[[Datoteka:Pyrrho Heliensis - Illustrium philosophorum et sapientum effigies ab eorum numistatibus extractae.png|mini|Piron, srednjevekovna ilustracija.]]
Piron žestoko kritizira sve prethodne filozofe kao [[dogmatizam|dogmatičari]]. Svi su oni nekritički izricali sudove o zbilji, ne uzimajući u obzir nesigurnost ljudske spoznaje. Izricanje bilo kojeg određenog mišljenja o stvarima kakve jesu jest dogmatizam.
 
Piron je osnivač antičkog [[skepticizam|skepticizma]]. Smatrao je da [[nauka]] treba da istražuje svojstva stvari kako bi se moglo utvrditi vladanje čoveka koje je njima primereno i kako bi se mogla spoznati korisnost koju od njih može dobiti. Piron, međutim, utvrđuje da se nikad ne može upoznati pravo stanje stvari, već u najbolju ruku, osećajna stanja u koja nas one dovode. Pošto ne možemo upoznati stvari, ne možemo ni odrediti kako da se prema njima ponašamo i šta će proizaći iz našeg postupka. Upravo, dakle, zato što ne postoji [[znanje]], nemoguće je i pravo [[delanje|delovanje]]. Stoga [[mudrost|mudracu]] ne preostaje ništa drugo već da se kloni svakog mišljenja i da se uzdržava (gr. ''epohe'') od suda i delovanja i da se kloni svih afekata, pa će jedino tako naći u sebi mir (''[[ataraksija|ataraksiju]]''). Pri eventualnom izricanju sudova možemo reći samo kako nam se nešto čini da jest, ali ne možemo tvrdi da stvarno jest tako, jer ta je spoznaja ljudskom umu nedostupna.
Piron sustavno obnavlja kritički postupak koji su ranije koristili [[sofisti]]. Do sigurnih spoznaja ne možemo doći niti osjetilima, niti mišljenjem.
 
Ipak, uzdržavanje od suda ne znači uvek potpunu pasivnost: i mudrac mora delovati kad mu ne preostane ništa drugo. Stoga se on ponaša u skladu sa [[običaj]]ima i prirodom zemlje u kojoj živi, ali nikad svome mišljenju ni svojim delima ne pripisuje značaj apsolutne istine. Piron posebno ističe različitost ljudi u odnosu na [[uživanje]] i [[bol]], u odnosu na vrednovanje prava i neprava. Upoređujući razne postupke on pokazuje kako se, npr. brakovi između roditelja i dece, braće i sestara, zajedničke žene, krađa, laž itd. kod raznih naroda i u različitim vremenima potpuno različito ocenjuju.<ref name="Filozofski leksikon"/> Stoga, ne treba stvarati mišljenje ni o dobru ni o zlu, a ukoliko se u određenom slučaju mora doneti neka odluka najbolje je povinovati se zakonima zemlje u kojoj živiš.
Pri izricanju sudova možemo reći samo kako nam se nešto čini da jest, ali ne možemo tvrdi da stvarno jest tako, jer ta je spoznaja ljudskom umu nedostupna. ([[Immanuel Kant|Kant]] na temelju istog razmatranja uvodi pojam "stvar po sebi"; čovjek može spoznati samo "stvar za nas", pojavu, [[fenomen]].) Čovjek može samo kazati, što se njemu čini da jest ili da je ispravno; svoje mišljenje može iznijeti drugima ali ih ne smije obavezivati da ga prihvate, jer nijedan stav nije bolji od drugih. Onome koji bilo što sa sigurnošću tvrdi može se pokazati da i suprotno mišljenje može biti prihvatljivo. Skeptik će proučavati sve moguće predmete, ali sa jedinim ciljem da uništi svaki dogmatizam.
 
Ljudska nesreća dolazi odatle što smo bez izvesnih stvari koje smatramo [[dobro|dobrim]], što se bojimo da prividna dobra izgubimo ili što moramo podnositi ono što nam se čini da je [[zlo]]. Međutim, ko se obuzdava svakog vrednosnog suda, za tog iščezava bol i nesreća.<ref name="Filozofski leksikon"/>
Svakoj tezi, koja se o bilo čemu iznese, može se suprotstaviti antiteza. Uvijek se može naći valjane argumente i za tezu, i za antitezu, i među njima je nemoguće odlučiti; u konačnici teza i antiteza su uvijek u ravnoteži, jednako vrijedne. Svako razmišljanje zato dovodi do sumnje (skepse). Ne možemo spoznati stvari (teorija), pa zato ni odrediti kako se treba ponašati ili što treba činiti (praksa).
 
== Epohe i ataraksijaUticaj ==
Iako iz skepse nema izraza u nekom sigurnom znanju, Pironov zaključak nije pesimističan. Mudar čovjek će se uzdržavati (epoch, [[epohe]]) od izricanja bilo kakvih sudova, kako o stvarima tako i o djelovanjima (teorija i praksa); tek tada može postići duševni mir (ataraxia, [[ataraksija]]). On će se konformistički pokoravati običajima sredine u kojoj živi, bez potrebe za uvjerenjem kako su ti običaji bolji od drugih, kako je bilo što po sebi dobro ili lijepo. Ataraksija, a ne spoznaja, cilj je filozofije. (U XX. stoljeću, pojam [[epohe]] ima ključni značaj u misli [[Edmund Husserl|Edmunda Husserla]], osnivača [[fenomenologija|fenomenologije]]).
 
Njegovo učenje prihvatili su kasnije [[skepticizam|skeptici]] [[Timon]], a posebno [[Sekst Empirik]] koji je napisao Pironove postavke u tri knjige.
== Učitelj života, a ne "filozofije" ==
Piron nije ostavio nijedno pisano djelo. Kao i [[Sokrat]] naučavao je samo usmeno. Smatra se "učiteljem života", a ne teoretičarem, jer bilo kakva [[teorija]] nije moguća. Jedino što je moguće je praktička obuka u poželjnom načinu života. ([[Agnes Heller]], filozofkinja iz XX. stoljeća, kaže da postoje tri osnovna filozofska pitanja: ''1. Kako treba misliti?, 2. Kako treba djelovati?, 3. Kako treba živjeti?'' Skeptik odriče mogućnost utemeljenog odgovora na prva dva pitanja te ostaje samo treće. Odgovor na njega ne može se naprosto '''iskazati''', što bi bila neka "teorija", može se '''pokazivati''' kroz način života kojeg sam učitelj prakticira.)
 
▲== ŽivotIzvori ==
== Sljedbenici i nastavljači ==
{{reflist}}
Neposredni sleljedbenik Pironov je [[Timon iz Fliunta]] (325.-235. pr.Kr.) Kasniji značajniji skeptičari su [[Agripa (filozof)|Agripa]] i [[Sekst Empirik]] (koji je oko g. 200.n.e. napisao djelo ''Pironove postavke'', glavni izvor iz kojeg danas poznajemo Pironovo učenje).
 
== Vidi još ==
Skeptična metoda kritike svih "dogmatskih" postavki, osobito religije, ključna je za razvoj filozofije i znanosti [[Novi vijek|Novog vijeka]]. [[Rene Descartes|Descartes]] polazi, kao i Piron, od metodske sumnje (skepse) u sve, ali ne ostaje pri [[skepticizam|skepticizmu]]; on zaključuje: jedino u što ne mogu posumnjati jest da sam ja taj koji sumnja, tj. moje osobno postojanje. U tom smjeru [[novovjekovna filozofija]] traga za novim mogućnostima sigurnosti. [[Immanuel Kant|Kant]], 150 godina nakon Descartesa, razradio je sustavnu kritiku protiv "dogmatskog drijemeža", koja treba dovesti do različivanja onoga što se može sigurno spoznati i onog što se ne može.
 
== Relevantni članci ==
* [[Skepticizam]]
* [[Pironizam]]
* [[Helenističko-rimsko razdoblje]]
* [[AntikaBudizam]]
 
{{Filozofija}}
{{normativna kontrola}}
 
[[Kategorija:Starogrčki filozofi]]
[[Kategorija:Grčki filozofi]]
[[Kategorija:Skeptici]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Piron