Crnogorci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Red 127:
 
{{citat|Posebna nacionalna svest Crnogoraca rađa se u borbi u protiv turske vlasti i ima ishodište u navodno nikad nepokorenoj Crnoj Gori. Djelovanje toga ognjišta u borbi za slobodu, počevši od XVIII vijeka, povezuje sa crnogorskim plemenima prvo brdska plemena, pa zatim hercegovačka plemena. Prvo povezanost Crnogoraca i Brđana, pa zatim država Crna Gora, koja poslije 1878, obuhvata crnogorska, brdska i hercegovačka plemena, daju etničko jezgro iz kojeg će postati sadašnji crnogorski narod. To etničko jezgro, taj etnos, nije isti po svojoj obuhvatnosti sa ranijim crnogorskim etnosom. On više nije ograničena samo na Staru Crnu Goru, iako njegovo povezivanje istorijski potiče iz njene etnarhije. Ali ne samo to nego se povezanost pojedinih njegovih dijelova drugačije uspostavlja. Razvija se crnogorska država koja ima odsudnu ulogu u razvitku nacionalne samosvojnosti Crnogoraca. Srodnost dijelova tog etničkog jezgra, ispoljavala se u tome što su njegovi dijelovi izlazili iz plemenskog života. To je dalo karakter životu u državi koja se počinje razvijati u modernu državu. Po tome se Crna Gora ne razlikuje samo od Srbije, nego od svih oblasti gdje Srbi žive. <ref> Branislav Đurđev, Ponovo o postanku crnogorskog naroda, Istorijski zapisi 1, Godina XXXIV(LIV), Titograd (Podgorica) 1981, str.152.</ref>}}
 
 
{{citat| Nakon formalnoga pada srednjovjekovne feudalne zetske države pod Osmansku imperiju nastaje specifično plemensko društvo kao vid socijalne zajednice, koja u sebi sjedinjuje ispunjavanje osnovnih ekonomskih funkcija zajedničkog života, na privatnoj svojini, odupiranja fizičkom pokoravanju turskoj vlasti i borbi za održanje relativne samostalnosti. Postepeno stvaranje centralizovane državne organizacije, nasuprot tribalističke rascjepkanosti, i zajednička borba Crnogoraca, bez obzira na kojoj su teritoriji bili nastanjeni (Stara Crna Gora i Sedmoro Brda, Boka, Crnogorsko-Hercegovačka plemena itd.), stalne međusobne veze, vaspitavanje na istim etičkim vrijednostima, učinili su da se, posebno poslije Berlinskoga kongresa 1878. godine, odnosno konačnoga i zvaničnoga priznanja nezavisne Crne Gore, kao punopravnoga međunarodnopravnoga subjekta, njenoga značajnoga teritorijalnoga, ekonomskoga, demografskoga i drugoga uvećanja i ujedinjenja svih područja koje je naseljavalo crnogorsko stanovništvo, crnogorski narod završno oblikuje u zasebno nacionalno biće <ref> Dušan Ičević, Crnogorska nacija, Forum za etničke odnose, Beograd 2015, str. 5-6.</ref>}}
 
{{citat|Poznato je da je Crna Gora i nastala od zbira plemena <ref> Mirko Barjaktarević, Novija dinarska plemena, Glasnik Etnografskog instituta SANU, knjiga XXXV Beograd 1986, str. 76.</ref>}}
 
{{citat| Crna Gora je jedina samostalna država u Jevropi, gde su se plemena do danas očuvala u priličnoj nezavisnosti i gde se o njima vodi računa i kao o administrativnim činjenicama. Nekad su se crnogorska plemena i između sebe tukla i s Turcima se udruživala - isto kao u klasično vreme Grčke. Mlečanima i svim drugim zavojevačima, dobro je došla ova podvojenost narodna, pa i sada se oseća da Crna Gora nije prekaljena država, nego plemenski savez. Ali i ta ostavština iz starine, približava se svome kraju. <ref> Pregled geografske literature o Balkanskom poluostrvu za 1901, Državna štamparija kraljevine Srbije, 1901 str. 13</ref>}}
 
==== Razvitak crnogorskog plemenskog društva ====