Crnogorci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 9:
'''Crnogorci''' su [[Južni Slaveni|južnoslavenski narod]], koji pretežno živi u [[Crna Gora|Crnoj Gori]], gde čini relativnu [[nacija|nacionalnu]] većinu od 44,98%. Prema poslednjem popisu stanovništva ([[2011]]), Crnogorci čine 44,98% stanovništva Crne Gore. Pored njih tu žive i [[Srbi]], [[Bošnjaci]] i [[Albanci]]. Crnogorci su većinom [[pravoslavlje|pravoslavne]] vere, te znatnim delom muslimanske i manjim katoličke, a govore, sa gotovo jednakom zastupljenošću, [[crnogorski jezik|crnogorski]]. Crnogoraca ima ukupno oko 599.000, od toga u Crnoj Gori oko 273.000,
 
Moderna crnogorska nacija formirala se u periodu 1876-1945 iz plemenskog društva - političkim, kulturnim, ekonomskim i teritorijalnim razvojem Stare Crne Gore koja se u procesu modernizacije transformisala u moderno društvo i državu, formirajući uz to i moderan crnogorski nacionalni identitet. U tom periodu desile su krupne društvene i državne promene: konačan nestanak plemenskog društva, početak urbanizacije, prodor kapitalističkih odnosa, donošenje modernog građanskog zakonika i prvog crnogorskog ustava, formulisanje ideologije crnogorstva u ''Glasu Crnogorca'' iz 1884.godine, formiranje modernog političkog života u obliku parlamenta i prvih političkih stranaka, puni međunarodni subjektivitet u međunarodnim odnosima, borba za obnovu crnogorske državnosti u Kraljevini SHS/Jugoslaviji i pobeda socijalističke revolucije u Drugom svetskom ratu, pod vođstvom KPJ koja se u svom programu zalagala za priznanje crnogorske nacije. Poseban značaj za formiranja moderne crnogorske nacije predstavljaju četiri velika rata: Velji rat (1876-1878), Balkanski ratovi (1912-1913), Prvi i Drugi svetski rat (1914-1918, 1941-1945) u kojima je Crna Gora vodila ratove za nezavisnost, proširenje, i na kraju, političku obnovu u okviru socijalističke Jugoslavije, posle njenog nestanka u Prvom svetskom ratu kako na međunarodnom, tako i na unutršanjemunutrašnjem planu.
 
U svim ovim ratovima i krupnim društvenim promenama došlo je, u manjoj ili većoj meri, do izražaja crnogorskog patriotizma i razvoja osećanja pripadnosti crnogorskoj državi i narodu (naciji) bez obzira što su Crnogorci sebe tada smeštali u šire etničke okvire ((južno)slovenstvo i srpska narodnost), i uprkos predmodernim regionalnim i plemenskim razlikama Crnogoraca koje su obeležile najveći deo crnogorske istorije. Današnja teritorija Crne Gore bila je u 19. veku izdeljena regionalno na Staru Crnu Goru, Brda, Hercegovinu, Primorje i kasnije Novopozarski sandžak. Stoga u predmodernoj Crnoj Gori, dominirali su plemenski identiteti i regionalna imena: Crnogorci, Brđani, Hercegovci, Primorci itd. Jezgro plemenskog života crnogorskih predaka iz koga se razvio moderni crnogorski narod (nacija) činila su plemena Stare Crne Gore, Brda i Stare Hercegovine, čiji politički centar u borbi protiv Osmanskog carstva, je činila višekovekovna predmoderna država Stara Crna Gora sa dve ključne političke institucije - Opštecrnogorskim zborom i Cetinjskom mitropolijom na čijem čelu je bila dinastija Petrović-Njegoš.
 
Iako je Stara Crna Gora još od početka XVIII veka imala sve veći politički uticaj na okolna plemena u Hercegovini, Brdima i Primorju, tek crnogorske pobede nad Turcima na Martinićima i Krusima 1796.godine, imala su snažan odjek i veliki uticaj na okretanje hercegovačkih plemena Banjana, Grahovljana, Rudinjana, Pivljana, Drobnjaka i Župljana Crnoj Gori, što se podjednako odnosi i na brđanska plemena. <ref>Dragoje Živković, Istorija crnogorskog naroda: Razdoblje crnogorskog principata, 1992 str. 347</ref>.
 
Stoga proces objedinjavanja regionalno podeljenih plemena u jedinstven crnogorski narod nije započet 1878.godine, nego je trajao skoro čitav jedan vek pre toga, dok nije ušao u svoju finalnu fazu od 1878-1945 godine.
 
Paralelno sa razvojem crnogorske nacije, u Crnoj Gori delovaće i ideologija srpstva iz čije perspektive se Crnogorci, njihova istorija i kultura smatraju etničkim delovima srpske nacije, kulture i istorije, a crnogorska država kao jedna od etapa u razvoju jedinstvene srpske nacionalne države. Istorijski posmatrano, ideologija srpstva prodirala je u Crnu Goru, kako spolja - iz Srbije i drugih zemalja u kojima su Srbi živeli, tako i iznutra od samih cetinjskih mitropolita, a kasnije i svetovnih vladara Crne Gore, sa osloncem na snažnu srpsku srednjevekovnu crkvenu i državnu tradiciju.<ref>https://montenegrina.net/nauka/istorija/crna-gora-u-xix-v/vladavina-knjaza-kralja-nikole/srpstvo-u-crnoj-gori-dr-zivko-andrijasevic/</ref> Viševekovni uticaj srpske kulture i politike, a ponajviše preko crkve i religije, na teritoriji Crne Gore uticaće da značajan broj Crnogoraca svoj crnogorski identitet ne smatra nacionalnim i posebnim u odnosu na srpski, već samo zavičajnim i državnim, a da sebe u nacionalnom smislu smatraju crnogorskim Srbima.
Srpstvo kao ideologija i kulturno nasleđe Crne Gore i danas predstavlja najveći izazov za stabilizaciju Crnogoraca kao nacije, što dovodi do velikih političkih i društvenih tenzija u Crnoj Gori oko identitetskog spora koji se sužava na biti Crnogorac ili Srbin.<ref>https://www.slobodnaevropa.org/a/frantisek-sistek-identiteta-ima-vise-ali-se-u-crnoj-gori-suzavaju-na-biti-srbin-ili-crnogorac/27109731.html</ref>
 
Uprkos osporavanju crnogorskog naroda iz ugla srpskih nacionalista, postojanje crnogorskog naroda (nacije) potvrđeno je u Crnoj Gori na svim popisima u poslednjih 70 godina od 1948.godine, gde su Crnogorci, bez obzira na variranje njihovog ukupnog broja, uspeli da zadrže poziciju većinskog naroda u Crnoj Gori i sebe verifikuju kao nespornu istorijsku činjenicu.
 
[[Datoteka:Flag of Montenegro.svg|thumb|250px|[[Zastava Crne Gore|''Nacionalni i državni barjak Crnogoraca'']]]]
Linija 540 ⟶ 546:
* Istorija Crne Gore, Knjiga III, Tom I, Titograd (Podgorica), 1975.
* Branislav Đurđev, Postanak i razvitak brdskih, crnogorskih i hercegovačkih plemena, CANU, Titograd (Podgorica), 1984.
* Branislav Đurđev, Ponovo o postanku crnogorskog naroda, Istorijski zapisi 1, Godina XXXIV(LIV), Titograd (Podgorica), 1981.
* CRNA GORA MOJA POSTOJBINA, Udžbenik za crnogorsku dijasporu, Centar za iseljenike Crne Gore, Podgorica 2011.
* Vesnik - Belgrade, Vojni muzej Jugoslovenske narodne armije, Issues 1-3, Beograd, 1954.
Linija 554 ⟶ 560:
* Adnan Čirgić, Crnogorski jezik u prošlosti i sadašnjosti, Institut za crnogorski jezik i književnost − Podgorica, 2011.
* Dragoje Živković, Istorija crnogorskog naroda: Razdoblje crnogorskog principata, 1992.
* Pavle Ivić, Srpski narod i njegov jezik, Beograd, 1986.
 
== Vanjske veze ==