Crnogorci – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 308:
Crnogorci govore ijekavskim štokavskim [[narječje|narječjem]] srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od [[2007.]] Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen [[crnogorski jezik]].
Prema montenegristici istorijski razvoj crnogorskoga jezika deli se na 6 perioda <ref>
* dukljanski period (od sredine IX veka do 80-ih godina XII veka;
Red 330:
Savremena etapa u razvoju crnogorskoga književnoga jezika počinje posle II svetskog rata. Od 1968. godine u Crnoj Gori se pojavljuje grupa kulturnih radnika koja je imala novi pristup temeljnim crnogorskim vrijednostima što su potvrđivale postojanje zasebnoga crnogorskog naroda, nacije, jezika i države. Zahvaljujući zalaganju te generacije crnogorskih kulturnih delatnika, posle raspada SFRJ, u Crnoj Gori će se formirati niz institucija koje će raditi na očuvanju suštinskih crnogorskih vrednosti: Crnogorski PEN centar, Matica crnogorska, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje i Crnogorsko društvo nezavisnih književnika.
U poslednjoj deceniji XX veka, kao plod dugogodišnjega izučavanja crnogorskoga jezika, pobrojane institucije objavile su udžbenike neophodne za izučavanje toga jezika. To su: pravopisni priručnik ''Piši kao što zboriš'' (Crnogorsko društvo nezavisnih književnika, Podgorica, 1993), dvotomna istorija crnogorskoga jezika – ''Crnogorski jezik'' (Matica crnogorska, Cetinje, 1993. & 1997), ''Pravopis crnogorskoga jezika'' (Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997) i ''Gramatika crnogorskoga jezika'' (Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica, 2001). Njima je utemeljena nauka o crnogorskome jeziku – montenegristika. Borba za afirmaciju crnogorskoga jezika krunisana je novim crnogorskim Ustavom (2007), gde je taj jezik prvi put stekao službeni status. <ref>
==Religija==
| |||