Crnogorci – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Mrdakson (razgovor | doprinos)
Red 184:
Centralna etnička vrednost bilo je junaštvo i junački ponos. To je bilo osnovno merilo ljudske vrednosti. Nijedan čovek sposoban za borbu nije smeo ostati kod kuće u slučaju rata. Smrt na bojnom polju lakše se podnosila, nego kukavičluk. Junačka smrt plemenika ga je uvrštavala među plemenske heroje. Crnogorska plemena su bila ratoborna i volela slobodu. Časti i obraz bili su iznad svega. Pored junaštva, glavna etička vrednost je čojstvo - plemenitost i duševnost. Marko Miljanov je mnogobrojnim primerima pokazao da junaštvo ne vredi bez čojstva. Preterana ponositost vodila je do čestih sukoba, zlobe, zavisti i zluradosti. Takve prznice su se izbegavali i njima se nije dobro mislilo. Izuzetno se cenila zadata reč. <ref> Istorija Crne Gore, Knjiga III, Tom I, Titograd (Podgorica), 1975, str. 497. i 499.</ref>
 
==== Propast plemenskog društva ====
 
Pored svih propisa običajnoj prava i plemenskih institucija, crnogorsko plemensko društvo nije bilo u stanju da osigura javnu bezbednost. To će biti jedan od glavnih razloga nestanka tog društva i ustupanja mesta savršenijoj društvenoj organizaciji - državnoj vlasti u Crnoj Gori. Najveća opasnost po javni mir u plemenima bila je krvna osveta. O razmeri tog problema najbolje se vidi iz pravne analize Zakonika Sv. Petra Cetinjskog, donetog 1798.godine. Od 33 člana Zakonika skoro 16 članova bilo je upereno protiv krvne osvete i otimačine. Upravo će od crnogorskog mitropolita Svetog Petra Cetinjskog, započeti odlučna borba crnogorske države protiv plemenske anarhije, krvne osvete i plemenskog separatizma. Delo Sv. Petra Cetinjskog nastaviće odlučno vladika Petar II Petrović Njegoš, zatim knjaz Danilo I Petrović-Njegoš i najzad knjaz/kralj Nikola I Petrović- Njegoš. U tom vremenskom rasponu počinje novo doba u formiranju pravne svesti crnogorskog plemenskog čoveka, a plemensko društvo nepovratno počinje da silazi sa istorijske pozornice.<ref> Istorija Crne Gore, Knjiga III, Tom I, Titograd (Podgorica), 1975, str. 494. </ref>
 
Pored političkog rada crnogorskih vladara na ukidanju plemenskog društva, ključan uticaj na njegovo rasfomiranje bio je i proces modernizacije Knjaževine/Kraljevine Crne Gore posle međunarodnog priznanja na Berlinskom kongresu 1878.godine i njenog teritorijalnog proširenja.
 
Migracijama, tj. naseljavanjem stanovništva u novodobijene oblasti (posebno nikšićki, kolašinski i podgorički kraj), izvršeno je njihovo izvanplemensko grupisanje, bez obzira na to što se prilikom podele zemlje uvažavao princip plemenske homogenosti. Socijalizacijom tih ljudi u novodobijenim oblastima, daleko od “centra” plemena, i njihovim uključivanjem u intenzivnije ekonomske tokove u ovim oblastima, označen je početak stvaranja zajednica u kojima plemenska svijest postepeno prestaje da bude dominantni faktor integracije. Taj novi sloj, iako u početku malobrojan, predstavljao je pandan onoj Crnoj Gori koja je, istorijski gledano, bila savez plemena. Izlazak izvan tog plemenskih okvira, i socijalno grupisanje i egzistiranje koje nije dominantno zasnovano na plemenskoj osnovi, predstavljaće krupan korak u izgrađivanju građanskog društva u Crnoj Gori i u oblikovanju jedne nove društvene svesti. <ref> Živko Andrijašević, 1878.godina kao granica epoha, Matica crnogorska, Podgorica 2009, str. 290. </ref>
==== Spisak crnogorskih plemena ====