Sahrana – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Red 117:
{{main|Dženaza-namaz}}
Učenje islama, kao i drugih monoteističkih religija, kada je pojedinac na samrti je da njemu i njegovim najbližim pruži podršku i utehu. Kada se pojedinac upokoji, odnosno preseli na Ahiret (onozemaljski svet po islamskom verovanju) stvaraju se uslovi da porodica što bezbolnije, potpuno svesna onogo što se dogodilo može da nastavi normalan ovozemaljski život.
U [[islam]]u postoje detaljna uputstva kako postupati sa umirućim, koje su prigodne molitve i kako treba oprati mrtvaca i pripremini sahranu. Između ostalog, kaže se da bi čovek na samrti trebao da ponavlja kredo:„ NemaVjerujem drugihda Bogovanema drugog Boga osim Alaha,Allaha ai Muhamedvjerujem da je njegovMuhammed zadnji prorok“poslanik“. Ukoliko nije u stanju da recituje ovaj stih, to za njega radi rođak, lekar musliman ili imam.
Međutim, muslimani su neformalniji po pitanju sahranjivanji i sahrane su daleko jednostavnije. Sahranu može obaviti bilo koji musliman koji uopšte ne mora biti hodža (svešteno lice). Telo umrle osobe se ne ostavlja usamljeno. Pre sahrane muškarca bi treba o da opere muškarac, a ženu žena, i da ih potom zamota u čaršav. Telo se pokopava uglavnom bez kovčega, na desnom boku ili na leđima, sa očima usmerenim prema [[Meka|Meki]]. Sahrana bi trebalo da se obavi na isti dan kada je pokojnik preminuo, što se smatra činom pažnje prema njemu, odnosno pokazuje da nijedan drugi posao nije preči. Islamska veravjera smatra da mrtvi trebatrebaju da počivaju u miru,
pa se zato zbog toga kaže-„neka mu je laka zemlja” ili “da mu Allah dragi podari džennet(raj)i bez poštovanja kulta ličnosti, tako da muslimani ne ukrašavaju i ne dekorišu grobna mesta. Religiozni muslimani ne praktikuju kremaciju smatrajući je protivnom religiji.
 
== Jevrejska sahrana ==