Razlike između izmjena na stranici "Jakov Altaras"

Bez izmjene veličine ,  prije 1 godinu
m
 
Tijekom drugog svjetskog rata Altaras je bio sudionik [[Narodnooslobodilačka borba Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji]].<ref name="sžmfsz"/><ref name="jj"/> Kada je splitska sinagoga zapaljena, Altaras je iz plamena spasio [[Tora|Toru]]. [[1943]] godine Altaras je spasio 40-tero židovske djece iz Splita, te ih je odveo u čuvenu vilu Emmu u Nonantoli, gradiću kraj Modene u sjevernoj Italiji. Djeca su kasnije prebačeni u [[Palestina|Palestinu]].<ref name="sžmfsz"/><ref name="jj"/> U kolovozu 1943 Altaras je ilegalno ušao u [[Koncentracijski logor Kampor]] kako bi preuzeo fotografije logora, a koje su u logoru poslikali zatočeni židovski omladinci. Te iste fotografije su nakon drugog svjetskog rata služile kao dokazni materijal "Državne komisije za utvrđivanje zločina na prostoru [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije]]".<ref>Aleksandar Gaon, 2001</ref>
 
Nakon diplome medicinskog fakulteta u Zagrebu 1946., Altaras je radio kao asistent na radiloškom odjelu "Vojne bolnice" pod profesorom Milanom Smokvinom. U isto vrijeme vodio je privatnu praksu u Zagrebu. 1958 Altarasu je dodijeljena titula [[Magistar|magistra]]. Ubrzo nakon magisterija počeo je predavati medicinu na medicinskom fakultetu u Zagrebu. Negdje u to vrijeme Altaras je počeo istraživati pozadinu likvidacije svojeg brata Silvija, a za kojeg su [[Komunistička partija Hrvatske|komunističke vlasti Hrvatske]] tvrdile da je likvidiran od strane [[Ustašeustaše|Ustašaustaša]]. Altaras je saznao istinu, da su mu brata ustvari likvidirale komunističke vlasti [[1945]] zbog njegovih antikomunističkih pogleda. Na temelju provedene istrage koju je inicirao Jakov Altaras, Silvije Altaras je posthumno rehabilitiran, ali je sam Altaras ubrzo nakon toga postao žrtvom političkog progona, te je bio prisiljen emigrirati iz Jugoslavije. Iako teška srca, 1964 je pobjegao iz Jugoslavije u [[Švicarska|Švicarsku]], gdje se zaposlio u Sveučilišnoj bolnici u [[Zurich]]u. Prilikom emigracije Jakov Altaras je u Zagrebu ostavio svoju kćer iz prvog braka, dokle druga supruga i njihova kćer su mu se kasnije pridružile. [[1966]] Altaras se preselio u njemački grad [[Gießen]]. U Gießenu se zaposlio kao radilog u "Sveučilišnoj klinici Gießen i Marburg", a 1992 godine objavljuje svoje kapitalno stručno djelo "Novi atlas debelog i tankog crijeva – integracija dijagnostičkih metoda"u originalu objavljenog na talijanskom jeziku.<ref name="Altaras">Jakob Altaras, 1992</ref> Altaras je na društvenom planu također bio vrlo angažiran pa je tako 1978 obnovio "Židovsku općinu Gießen", gdje je i služio kao dugogodišnji predsjednik općine. Pod njegovim vodstvom [[1995]] u Gießenu je sagrađen židovski centar i sinagoga "Beith-Jaakov".<ref name="sžmfsz"/><ref name=jgg/>
 
=== Obitelj i smrt ===