Marin Držić – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m србин
Srbin
Red 3:
[[Datoteka:Hekuba, Marin Drzic, Sibenik copy, 1559.jpg|right|thumb|naslovnica [[Šibenik|šibenske]] kopije Držićeve ''Hekube'' s podatkom o društvu »Od Bidzara« i datumom izvedbe (29. januara 1559.)]]
 
'''Marin Držić - Vidra''' ([[Dubrovnik]], [[1508.]] – [[Mleci (grad)|Mleci]], [[2. svibnja]] [[1567.]]), српскиsrpski književnik koji se smatra najznačajnijim piscem српске srpske[[Renesansa|renesanse]].
 
Marin Držič je najveći predstavnik dubrovačke književnostii jedan od najvećih komediografa na južnoslovenskim prostorima. Bio je sveštenik, ali je uz stipndiju Senata otišao u Sijenu, Italiju. Očaran tamošnjim životom, zabavama i predstavama, i sam se kao glumac uključuje u programe. Bio je, u dva navrata, pratioc austrijskog grofa Rogendorfa na putu za Carigrad. Bio je izrazito nemirnog i avanturističkog duha, posebno talentovan da uoči društvene pojave, odnose među ljudima i da ih oponaša. Književno stvaralštvo započeo je kao pesnik petrarkističke poezije. Prva zbirka pesama javilja se pod naslovom ''Pjesni ljuvene''. Međutim, slavnim su ga učinila stvaranja glumačkih trupa u Dubrovniku, piseanje drama i zatim igranje predstava u kojima zasmejava i isemeva mane tadašnjeg društva. Pisao je drame, pastorale i renesansne komedije. Iza njega ostalo je 11 dramskih komada, poznati su ''Dundo Maroje'', ''Novela od stanca'', ''Mande'', ''Tirena'', ''Pomet'', ''Skup'', ''Venera i Adon'', ''Plakar''. Nezadovoljan prilikama u Dubrovniku, odlazi u Firencu odakle kuje zaveru protiv dubrovačkog Senata, zbog čega mu je zabranjen povratak u Dubrovnik. Umire u Firenci [[2. svibnja]] [[1567.]] godine.