|
[[Datoteka:Kršnjavi.gif|frameokvir|[[Vlaho Bukovac|Bukovčev]] portret '''IzidoraIsidora Kršnjavog''']]
'''Isidor Iso Kršnjavi''' ([[Našice]], [[22. 4.|22.april travnja]] [[1845]]. - [[Zagreb]], [[3. 2.|3.februar veljače]] [[1927]].), [[HrvatskaHrvati|hrvatski]] slikar, povjesničarhistoričar umjetnosti, književnik i političar.
== Školovanje ==
PrvuPohađao likovnuje [[Klasična gimnazija u Zagrebu|gimnaziju]] na plemićkom konviktu u [[Zagreb|Zagrebu]] i gimnaziju u [[Vinkovci|Vinkovcima]] koju je završio 1863. godine. Prvo likovno podukuobrazovanje dobija u [[Osijek]]u, a potomzatim u [[Beč]]u studira [[historija|povijest]]historiju i [[historijahistoriju umjetnosti|povijest umjetnosti]]. Već uU vrijeme studijadok pišeje studirao pisao je u hrvatskim časopisima filozofsko-estetičkeestetske članke. Kao stipendiststipendista studirao je slikarstvo na akademiji u [[Minhen|MünchenuMünchen]]u, a potomzatim od [[1872]]. do [[1877]]. boravi u [[Italija|Italiji]] studirajući i kopirajući stare majstore.
Posredovanjem [[Josip Juraj ŠtrosmajerStrossmayer|Strossmayera]] postaje profesor povijestihistorije umjetnosti i arheologije na zagrebačkom Sveučilištu. Već slijedećesljedeće godine daje poticaj za osnivanje ''Društva umjetnosti'' kojemukojem je nizviše godina bio tajnik i ideolog, a bio je prvi ravnateljdirektor ''Strossmayerove galerije'' slika. Pod upravom Društva, u suradnjisaradnji s Bolleom, osniva ''Obrtnu školu'' i ''Obrtni muzej'' (Muzej za umjetnost i obrt). Zaslužan je i za hrvatsku izložbu u [[Budimpešta|Budimpešti]]. Postavio je i Strossmayerovu zbirku u palači Akademije[[Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti|Akademije teznanosti jei umjetnosti]] i postao ravnateljje direktor galerije.
Godine [[1884]]. dolazi u sukob sa Strossmayerom i njegovim pristašama,pristalicama tei ulazi u [[Mađaroni|mađaronsku]] ''Narodnu stranku'' putem koje je izabran za narodnog zastupnika. Od [[1887]]. do [[1891]]. studira pravo, postaje predstojnik ''Odjela za bogoštovlje'' u [[Grof Khuen-Hedervary|Khuenovoj]] vladi, a [[1897]]. vraća se na Sveučilište. Kasnije je pristupio [[Čista stranka prava|Čistoj stranci prava]]. Živo je sudjelovao u izgradnji [[Zagreb]]a - njegovom su inicijativom izgraženeizgrađene mnoge bolnice, knjižnice, škole i spomenici, te osnovana brojna društva. Isto tako, financirao je tiskanještampanje udžbenika i moderniziraomodernizovao školstvo. Svojim je člancima u zagrebačkoj štampi, te zahvaljujući saradnji najprije s [[biskup]]om Josipom Jurjem Strossmayerom, a zatim s arhitektom Hermanom Bolléom odigrao ključnu ulogu u pojavi historicizma u hrvatskoj arhitekturi. Trajni spomenici njegovih nastojanja na polju kulturne politike su palača nekadašnjeg Odjela za bogoštovlje i nastavu u Opatičkoj 9 u Zagrebu, Školski forum na današnjem [[Rooseveltov trg (Zagreb)|Rooseveltovom trgu]], kao i brojne škole i crkve sagrađene ili obnovljene po cijeloj Hrvatskoj i Slavoniji.
Slikarstvom se bavio u ranoj mladosti i nakon [[Prvi svjetski rat|I.Prvog svjetskog rata]]. Kao likovni kritičar Kršnjavi je aprioričan s jakim sklonostima prema estetiziranju, historicizmu i tradicionalnosti. 1925. godine objavio je roman [[Božji vitez]], a 1926. i njegov nastavak, [[Božji sirotan]]. Preveo je i [[Dante Alighieri|Danteovu]] [[DivinaBožanstvena Commediakomedija|Božanstvenu komediju]], a taj je prijevod i sam ilustriraoilustrirovao. Također je pisao i pjesme, koje su bile objavljivane u suvremenimsavremenim časopisima, putopise tei memoare. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title=Kršnjavi, Isidor|year= |url=http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34241|publisher= |pages=|location= |id= }}</ref>
== Novine Srbobran o Isidoru Kršnjavom ==
Zagrebački [[Srbobran (novine)|Srbobran]] je pisao o njegovom predavanju u ''frankovačkoj čitaonici'' 1909. godine. Novine ga nazivaju bivšim unionistom, potonjim grosesterajherom i čistim frankovcem, nekadašnjim slobodnim zidarom i tada ultramontancem. Govorio je o pogibeljima za Hrvatsku i Hrvate od okolnih naroda i zaključio: ''Sasvim je drugačije sa srpskom pogibelji. Srpska je pogibelj najopasnija, ona truje i uništava hrvatsku svijest, ulazi u hrvatsku dušu, pa ruši vjeru u hrvatsku misao, zanos za čisto hrvatsku budućnost, za hrvatsko državno pravo. Raznarođuje Hrvate, da prestanu biti Hrvati, a ne postaju Srbi, nego nešta trećega, odurnoga i gnjusnoga - Slavosrbi! Srpska je pogibelj najopasnija, baš zato što govorimo istim jezikom, pa se tako nebratska državna ideja uvlači nesaznano u hrvatske duše...'' <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 16.|year=1909|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> Iste novine su navele i njegov raniji stav po pitnju Srba. U spisima pokojnog pravoslavnog [[protojerej]]a [[Manojlo Grbić|Manojla Grbića]], pisca znamenitog djela ''Karlovačko vladičanstvo'', je navedena jedna bilješka Isidora Kršnjavog, nakon održane ankete o školskim čitankama, na kojoj je i on bio pozvan: ''Što bi bilo od nas Hrvata, da nije među nas došlo srpsko pleme, koje je u nas unijelo narodnu poeziju, obnovilo nam tradiciju, podiglo narodni jezik, oživilo narodnu svijest i energiju?'' List konstatuje njegvu promjenu stava: ''Danas isti Kršnjavi sastavlja pledoaje dr. tužitelju, koji traži vješala za one ljude, koji su radili ono što je on nekada tako hvalio.'' <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 103., Кршњави и Манојло Грбић|year=1910|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref> Narodni poslanik dr [[Mile Starčević]] je na saborskoj sjednici iznio dokaz da je dr Iso Kršnjavi sastavljao pledoaje ''državnog odvjetnika'' [[Milan Akurti|Milana Akurtija]] u [[Veleizdajnički proces 1909. godine|veleizdajničkom procesu]], ako ne sav, a ono bar veliki dio njegov. Iz navedenog se vidjelo da se radilo o aktu političke osvete, jer je vođa političke stranke sastavljao ''državnom odvjetniku'' optužbeni govor protiv Srba. <ref>{{Cite book|last= |first= |authorlink= |title= Србобран, бр. 77., Једна велика сензација|year=1910|url= |publisher= |location= Загреб|id= }}</ref>
* Damjanović, Dragan, Biskup Strossmayer, Iso Kršnjavi, Herman Bollé i izgradnja zgrade kraljevske velike gimnazije u Osijeku, "Peristil, Zbornik radova za povijest umjetnosti", br. 49., Zagreb, 2006., str. 129 – 150.
* [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=53514 Damjanović, Dragan, Iso Kršnjavi i opremanje đakovačke katedrale, "Zbornik Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti", br. 26., Zagreb, 2008., str. 195 – 219.]
== GalerijaReference ==
{{Reference}}
<gallery>
Datoteka:Izidor Krsnjavi 0707.JPG|poprsje Izidora Kršnjavog u Zagrebu
</gallery>
{{Lifetime|1845|1927|Krsšnjavi, Izidor}}
{{commonscat|Izidor Kršnjavi}}
[[Kategorija:Rođeni 1845.]]
[[Kategorija:Umrli 1927.]]
[[Kategorija:Biografije, Našice]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvatski političari]]
|
