Renesansa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
književnost
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
nadopune, knjiž.
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
Red 3:
'''Renesansa''' umjetnosti koje je označilo prekid sa [[srednji vijek|srednjim vijekom]]. Počinje u [[14. vijek|14. vijeku]] u Italiji dok u ostatku Evrope započinje kasnije i traje do kraja [[16. vijek]]a. Ona je jedan od najkrupnijih pokreta u [[kultura|kulturi]] zapadne [[Evropa|Evrope]], koji je doveo do preokreta u [[nauka|nauci]], [[filozofija|filozofiji]] ([[Renesansni humanizam|humanizam]]) te u [[književnost]]i i [[likovna umjetnost|likovnim umjetnostima]]. [[Italija]] je zemlja u kojoj je umjetnost renesanse našla svoj najviši izraz, jer je u njoj najprije došlo do razvoja gradova i gomilanja bogatstva u pojedinim gradanskim porodicama.
 
Usporedo sa materijalnom, razvijala se i duhovna kultura koja se izrazila u sve večem interesu za [[antika|antičku]] umjetnost. Nosioci te nove kulture bili su [[humanizam|humanisti]] koji su kulturu usmjerenu prema čovjeku suprotstavljali [[skolastika|skolastičkoj]] nauci i [[teologija|teologiji]]. Za talijanske humaniste središte univerzuma više nije bio bog, vec čovjek, univerzalno obrazovani humanist, predstavnik novčane i intelektualne elite. Humanisti su sakupljali i proučavali antičke rukopise, učili [[grčki jezik|grčki]] i [[latinski jezik]], istrazivali ostatke antičke [[arhitektura|arhitekture]] i [[skulptura|skulpture]]. Razvijena samosvijest i samopouzdanje omogučili su im da slobodno biraju uzore, koje nalaze u antici i prirodi, donose zaključke i da ih analitički obrađuju. Stvoreno je racionalno i naučno shvačanje svijeta i ojačala je individualnost talijanskog i europskog građanina. Zasnovana na empirijskom doživljaju svijeta i kritičkom odnosu prema autoritetima, renesansa je oslobodila bujicu stvaralačke energije prvo u [[Italijanska renesansa|Italiji]] i [[Dalmacija|Dalmaciji]], [[NizozemskaRenesansa u nizozemskim zemljama|Nizozemskoj]], a zatim u [[Španska renesansa|Španjolskoj]], [[Francuska renesansa|Francuskoj]], [[Njemačka renesansa|Njemačkoj]] i [[Engleska renesansa|Engleskoj.]], [[Portugalska renesansa|Portugal]] te kod južnih Slavena (primorje) koje strani povjesničari književnosti i likovne umjetnosti na žalost preskaču.
 
Svijet u kome je stvoren renesansni umjetnik bio je mnogo složeniji od svijeta njegovih prethodnika. Umjetnik ne samo da je bio prijatelj humanista, filozofa i književnika, vec je i sam bio univerzalno obrazovan i svestran stvaralac. Mnogi su bili istovremeno arhitekti, kipari, slikari, naučnici i pjesnici (''l'uomo universale''). Upučeni na prirodu, proučavali su [[optika|optiku]] i ustanovili zakonitosti linearne i zračne [[perspektiva|perspektive]]. Značajan predmet proučavanja umjetnika bilo je i ljudsko tijelo, njegova [[anatomija|anatomska]] struktura, zakoni pokreta i proporcije od kojih zavisi njegova ljepota.
Red 19:
 
=== Preteče renesanse ===
Kao preteče, pripremu renesanse spada veliki trolist, [[Dante Alighieri]] (1265-1321), [[Geoffrey Chaucer|Geofrey Chaucer]] (1340-1400) i [[François Villon|Francois Villon]] (1431-poslije 1463), a kodsvakako južnoslavenskihćemo narodasmu je topridodati [[Marko Marulić|Marka Marulića]] (1450-1524), najveći književni stvaraoci srednjeg vijeka a time ujedno i nagovješćuju novi vijek, jedan s velikim spjevom, drugi s engleskim Dekameronom u stihu, a treći snažnom lirikom.
 
==== Talijanska renesansna književnost ====
Petrarca, Boccaccio, Ariosto
 
===== Francuska renesansna književnost =====
Margarita Navarska, Rabelais
 
====== Španjolska renesansna književnost ======
Servantes, Lope de Vega
 
====== Engleska renesansna književnost ======
Marlowe, Shakespear
 
====== Hrvatska renesansna književnost ======
H. Lucić, P. Hektorović. M. Pelegrinović, M. Vetranović, M. Držić, P. Zoranić
 
== Vizualna umetnost ==
Linija 39 ⟶ 54:
[[Datoteka:Florence Duomo from Michelangelo hill.jpg|mini|350p|Katedrala u [[Firenca|Firenci]], jedna od najpoznatijih renesansnih građevina]]
 
Slikari preporodarenesanse rešavaju sve više probleme dubine prostora, i oseća se sistematski put koji sve više vodi ka traženju treće dimenzije u prostoru. Još uvek preovlađuje slika u temperi. To je slikarstvo još uvek religiozne sadržine. Kasnije 30—40-ih godina [[15. vek]]a pojavljuje se tehnika slikanja uljanim bojama koju je jedan mladi slikar iz Italije preneo iz Holandije gde je ona bila poznata. U prvom periodu teži se ka volumenu koji je bio postavljen modelovanjem i senčenjem da bi se dobio utisak prostora. Kasnije slikar ostavlja modelovanje da bi se prešlo na pikturalno rešavanje volumena. Slike imaju monumentalni karakter. Kasnije će se razvijati slikarstvo i u manjim dimenzijama ali sa razrađenim finim tonovima. Svetitelji i Božanstva se kreću u savremenim prostorima, a kasnije se gubi i oreol i stiče se utisak da su to živi ljudi. Vidimo da slikari slikaju i poznate ličnosti, a neretko među njih stavljaju i svoj portret, to je osvrtanje na sebe samoga i svest o sopstvenoj vrednosti. Neki slikari su se vremenom potpuno emancipovali od religiozne tematike.
 
Na slikama vlada mir i statika, prostor je slobodan. Nema jakog kontrasta boja, osvetljenje je jednako.
Linija 96 ⟶ 111:
 
== Širenje renesanse ==
[[Datoteka:Dubrovnik-arxiu.jpg|mini]]
U Francusku je renesansa dospela posredstvom francusko-italijanskih ratova na početku [[16. vek]]a. U pojedinim zemljama koje zahvata, renesansa se prilagođava mesnim prilikama, što se vidi na slikama srednjoevropskih renesansnih slikara [[Albreht Direr|Albrehta Direra]] i [[Hijeronim Boš|Hijeronimus Boša]].
 
Linija 123 ⟶ 139:
Na početku [[1401]]. godine Giberti i [[Filipo Bruneleski| Bruneleski]] takmičili su se za radove na portalu Florentinske krstionice i tada je bitku dobio Bruneleski. Računa se da je na ovom konkursu učinjen ovaj prelaz prema renesansi. Sa Bruneleskijem zgrada nije savladala čoveka već je prvi put čovek proporcijom dolazio do zakona i prostora primenom matematike i, nadovezujući na metriku i modul romanike, dolazio do zakonitosti za razliku od slučajnosti u romanskom prostoru.
 
=== Renesansa u književnostiItaliji ===
{{Glavni članak|Renesansa u književnosti}}
Književnost u renesansi odlikuje prihvatanje i oblikovanje antičkih oblika umetnosti (ep, lirika, satira, epigram, a u prozi: biografija, istorijska pripovetka, dijalog i literarno pismo). Sonet i novela, originalne tvorevine italijanske književnosti, osvajaju i druge književnosti. U renesansi se posebno neguje jezik, kao izraz nacionalne svesti koju je unapredio humanizam. Razvoj jezika u Italiji započinje [[Dante Aligijeri]] (De vulgari eloquentia).
 
== Renesansa u Italiji ==
Renesansa u Italiji se javlja u više gradova: u [[Firenca|Firenci]], [[Rim]]u, severnoj Italiji i [[Venecija|Veneciji]].
* '''Firenca'''