Humanizam – razlika između verzija

{{Humanizam}}

 

Glavni su predstavnici: [[Francesco Petrarca]], [[Giovanni Boccaccio]], [[Giovanni Pico della Mirandola]], L. Valla, [[Thomas More]], [[Thomas Müntzer|Thomas Münzer]], [[Hugo Grotius|H. Grotius]], Lorenzo Medici il Magnifico [[Tommaso Campanella|T. Campanella]], [[Johannes Reuchlin]], [[Erazmo Roterdamski]], P. Melanchthon; [[Frane Petrić|Francesco Petris]], [[Markantun de Dominis|Markanton de Dominis]], [[Marko Marulić]]...

 

U općenitom smislu humanizam predstavlja bilo koji sustav mišljenja i djelovanja koji u prvi plan stavlja [[čovjek]]a i njegove potrebe - humanitet, čovječnost, ljudskost, bit čovjeka, ono što čovjeka čini čovjekom za razliku od njegovog posve prirodnog (animalnog) određenja. Svojstva i sposobnosi što sačinjavaju čovjekovu bit nisu njemu prirodno dana, nisu karakteristike njegove apriorne prirode, nego ih on sam (hisorijski, slobodno, smisleno) mora kao smisao i vrednote uvidjeti, izboriti, proizvesti, 'stvoriti', praktički potvrditi na djelu. Pojam humanitet, humanizam često je shvaćen u etičkom smislu kao ideal ili apstraktni postulat (moralizam) po kojem čovjek tek treba da bude humano biće, biće harmonički ispunjeno vrijednim ciljevima po kojima pojedinac, individuum, postaje ličnost i dostojan član društvene zajednice.

 

Gnoseološki stav prema kojem svaka spoznaja može vrijerditi isključivo za čovjeka i za ljudski svijet. Takav stav formulirao je već [[Protagora]] poznatom izrekom da je '''čovjek mjera svih stvari''<nowiki/>'. Prema Le Dantecu 'ono što čovjek spoznaje, to su samo odnosi stvari i čovjeka, a ono što mi zovemo stvarima, to su samo elementi čovječjeg opisivanja svijeta'. Po F. C. S. Schilleru 'sav je mentalni život orijentiran prema nekim ciljevima. A ako naši ciljevi mogu biti samo ciljevi onakvog bića kakvo mi jesmo, očito je da je svaka sponaja podređena ljudskoj prirodi i njenim osnovnim potrebama'.

 

== Vidi ==