Politika – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
oznake: vraćena izmjena vizualno uređivanje
Red 32:
 
== Filozofija politike ==
O porijeklu, temelju, smislu i ''biti'' politike pita se ''filozofija politike'' u uskoj vezi s filozofijom [[Pravo|prava]] i [[Država|države]]. U tom sklopu mogući su različiti teoretski pristupi. prvenstveno takvi koji istražuju stvarne političke tvorevine kako to npr. čine [[Aristotel]], [[Georg Wilhelm Friedrich Hegel|Hegel]] i [[Karl Marx|Marx]], ili pak takvi koji se prvenstveno bave nacrtima idealnih država u svojim ut6opijamautopijama kako to pokazuju [[Platon]], [[TommasoThomas CampanellaMore|CampanellaMorus]], [[Thomas Müntzer|Münzer]] i [[ThomasTommaso MoreCampanella|MorusCampanella]]. Antička filozofija politike općenito smatra da je čovjek ''po prirodi'' političko biće (''zoon politikon'') koji se ''prijateljski'' udružuje u zajednicu radi zajedničkih potreba i ciljeva. Stupanj slobode koji se time postiže odlučuje o kojem je obliku države riječ - [[Monarhija|monarhiji]], [[Aristokracija|aristokraciji]] i [[Demokracija|demokraciji]], ili o obliku njihovog propadanja - [[Tiranin|tiraniji]], [[Oligarhija|oligarhiji]] ili [[Ohlokracija|ohlokraciji]]. [[Despotizam|Despocija]] ostaje izvan te podjele kao azijatski način vladavine svojstven npr. Perziji i bitno tuđ pojmu politike i grčkom načinu života. U suvremeno doba kao bitna ''antipolitika'' nastupa [[totalitarizam]].
 
Nasuprot grčkoj filozofskoj baštini novovjekovne teorije gotovo bez razlike poimaju politiku kao '''''silu''''' i '''''moć'''''. Bilo da zastupaju tezu da su za održanje države kao najvišeg cilja politike dopuštena ''sva sredstva'' kako to tumači [[Niccolò Machiavelli|Machiavelli]], bilo da državu shvaćaju kao Levijatana koji garantira građanski mir poput [[Thomas Hobbes|Hobbesa]] ili kao plod tzv. ''društvenog ugovora'' kako to zastupaju [[John Locke|Locke]] i [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseau]], svim je tim teorijama zajedničko uvjerenje da je državas ''sila iznad društva'' koja 'sebične međusobno zaračene pojedince' samo disciplinom i prisilom može udružiti u građansku zajednicu, pa odatle i politika dobiva pravo da se za to služi odgovarajućim metodama. Umjesto najrazboritijih i najboljih, kako je to smatrala antička Grčka, na čelo politike trebaju sada doći oni '''''najlukaviji'''''. Tek Hegel sinteom antičkog i modernog pojma politike opet postiže razinu razumijevanja njezine biti kao radnje ravnopravnih subjekata. Marxova kritika Hegelove filozofije države i prava smatra državu samo prividnom zajednicom, zapravo oblikom otuđenja društvenog čovjeka od svoje biti, politiku instrumentom klasne borbe i sredstvom ugnjetavanja i iskorištavanja radničke klase u kapitalističkom poretku, a istinsku emancipaciju vidi samo u svjetskoj revoluciji i 'ljudskom društvu bez države' s onu stranu svake politike (v. [[marksizam]]), a sličnih su stavova i [[Anarhija|anarhisti]].