Ivica Ivandić – razlika između verzija

[[Pukovnik]] Ivica Ivandić je rođen u Zagrebu 1965 godine. Od [[1984]] služio je kao pilot u [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo i protuzračna obrana|Jugoslavenskom ratnom zrakoplovstvu]] (JRZ). Tijekom [[1992]] godine bio je stacioniran na vojnom [[Aerodrom Ponikve|Aerodromu Ponikve]] kod [[Užice|Titovih Užica]] u činu [[Kapetan|kapetana]] JRZ-a. U vrijeme [[Rat u Hrvatskoj|Rata u Hrvatskoj]], nakon prijašnjih prebjega pilota [[Danijel Borović|Danijela Borovića]] i [[Rudolf Perešin|Rudolfa Perešina]] na hrvatsku stranu, oprez unutar JRZ-a je bio povećan. Pukovnik Ivandić je u Titovim Užicama služio zajedno sa vjenčanim kumom brigadirom (tada kapetan JRZ-a) [[Ivan Selak|Ivanom Selakom]]. Bili su u istoj eskadrili i stanovali u istoj zgradi. Planiranje prebjega na hrvatsku stranu su započeli mjesecima ranije. No postojao je i bitan uvjet koji je sve činio kompliciranijim, željeli su otići zajedno. Pukovnik Ivandić je još sredinom [[1991]] godine rekao brigadiru Selaku: "''Nećeš valjda otići bez mene?''" Tada još nisu znali, ali čim je netko od pilota Hrvata prešao na drugu stranu, motrenje ostalih bilo je pojačano. [[KOS|Kontraobaveštajna služba]] (KOS) je pokušavala svašta, stavljali im doušnike kao sustanare, pokušavali ih opiti, te provokacijama izvući podatke. Otegotne okolnosti su prolongirale prebjeg. Pukovnik Ivandić je godinu dana prije preleta imao problema s požarom na avionuroštilju, a brigadir Selak je u oktobru 1991 godine doživio avionsku nesreću, u kojoj su dvojica njegovih kolega izgorjela. On je jedini preživio. Zbog toga je dobio dozvolu da opet može poletjeti tek u martu 1992 godine. Trenutak odluke došao je [[15. 5.]] 1992. Dio eskadrile, s osam [[MiG-21|MiG-ova-21]] po četiri para, u kojemu je letio i pukovnik Ivandić, uvježbavao je program za obilježavanje "Dana vazduhoplovstva JRZ-a". Jedan pilot je otpao zbog zdravstvenih problema i u posljednji letački par upao je brigadir Selak. Na planiranju leta Ivandić i Selak se nisu ni pogledala. Nisu se željeli otkriti, ali su znali da je nastupio odlučujući trenutak. Prvi je poletio pukovnik Ivandić. Već je radio krug oko [[Srbija|Srbije]] i imao problema s gorivom. Naime, u skladu s dogovorom čekao je radiopotvrdu brigadira Selaka, inače potpuno regularnu, da je i on poletio. Kad je potvrda napokon stigla, pukovnik Ivandić je krenuo prema [[Split]]u. Središte [[Dalmacija|Dalmacije]] bio je logičan i najbliži izbor. Brigadir Selak se ubrzo odvojio od svog para i krenuo prema Zagrebu. Imao je i previše goriva. Obojica su, ovisno o okolnostima, bila spremna sletjeti bilo gdje, "''pa i na autoput, samo da je u Hrvatskoj''". Obojica su na kraju sretno sletjela, pukovnik Ivandić na [[Zračna luka Split|Resnik]], a brigadir Selak na [[Zračna luka Zagreb|Pleso]]. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] se znalo, svega par osoba, da dolaze dvojica pilota. No nije se znalo ni gdje će sletjeti i kada. Prije preleta nije bilo jednostavno ostvariti kontakt s vlastima u Hrvatskoj, jer nije bilo izravnih komunikacija Srbija - Hrvatska. Pukovnik Ivandić je u jesen 1991 godine postao otac maloj kćeri. Pod izgovorom da nema rodbine u Srbiji, supruga i kćer su otišle u [[Njemačka|Njemačku]] supruginom ujaku, te su na taj način uspjele napustiti Titove Užice.<ref name="hv">{{Citiranje www|naslov=Petnaest godina od preleta hrvatskih pilota Ivice Ivandića i Ivana Selaka: "Mi smo vratili naše, a pobjegli su oni"|url=http://www.hrvatski-vojnik.hr/hrvatski-vojnik/1372007/15g.asp|autor=Domagoj Vlahović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvatski vojnik|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=maj, 2007|preuzeto=25. 8. 2014|arhivurl=http://archive.isgZYPt|arhivdatum=10. 8. 2014|citat=}}</ref>