Zakon o udruženom radu – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
Red 22:
Zakon je napisan u maniri [[Napoleon Bonaparte|napoleonskog]] [[Code civil]]a vrlo općenito i kratko - imao je samo 16 članaka. [[Organizacija udruženog rada|OOUR-i]] su zamišljeni kao ''asocijacije slobodnih proizvođača'', organizaciona forma kojom će se povećati efikasnost privrede. Praktički se sukus čitavog zakona nalazi u njegovom prvom članku, koji glasi:
 
{{citiranje|Član 1.
{{citiranje|Radnici u ostvarivanju svoga vladajućeg položaja u udruženom radu i društvu slobodno, neposredno i ravnopravno, u odnosima samoupravne demokratske povezanosti, uzajamne zavisnosti, odgovornosti i solidarnost! te u odnosima ravnopravnosti naroda i narodnosti upravljaju svojim i ukupnim društvenim radom u osnovnoj i drugim organizacijama udruženog rada, drugim samoupravnim organizacijama i zajednicama te u društvu u cjelini. <ref name=zakon>{{cite web
| url =http://www.sfrj4ever.ch/79923.html
| title =''Zakon o udruženom radu''
Linija 29 ⟶ 30:
| publisher=Socijalisticka Federativna Republika Jugoslavija.ch
}}</ref>}}
 
Ovim zakonom je svaka eksploatacija tuđeg rada proglašena nezakonitom:
 
{{citiranje|Član 3.
 
Protuzakoniti su svako potčinjavanje čovjeka i eksploatacija tuđeg rada, svaki oblik upravljanja proizvodnjom i drugim društvenim djelatnostima i svaki oblik raspodjele koji izopačuje socijalističke samoupravne društvene odnose u obliku prisvajanja društvenih sredstava i rezultata rada, uspostavljanjem monopola na državnovlasničkoj, grupnovlasničkoj ili privatnovlasničkoj osnovi, na osnovi ekonomske ili političke moći ili u obliku birokratske samovolje, tehnokratske uzurpacije ili samovoljnog odlučivanja te svaki privilegij utemeljen na monopolu upravljanja sredstvima za proizvodnju i prisvajanju rezultata rada.}}
 
Zakon u slijedećim člancima govori o [[Organizacija udruženog rada|OUR-ima]], [[SOUR|SOUR-ima]] i [[Samoupravna interesna zajednica|SIZ-ovima]] i načinu kako oni trebaju djelovati. Idejni kreator zakona [[Edvard Kardelj]] je naglašavao da je cilj zakona davanje osnovnog pravca razvoja, ne propisivanje detalja: