Dekadencija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nedostatak slova
oznake: mobilno uređivanje mobilno veb-uređivanje
Nadopune
Red 3:
[[Datoteka:Henryk Siemiradzki 004.jpeg|thumb|250px|''Orgije u carskom Rimu'', slika Henryka Siemiradzkog iz 19. vijeka, koji predstavlja "klasičan" prikaz dekadentnog stila života u prošlosti.]]
 
'''Dekadencija''' ([[Francuski jezik|fran.]] ''dékadence'', opadanje) općenito: izrođavanje, postepeno nestajanje energije, stvaralačke moči, simptom propadanja, iscrpljenja ili rasula, nazadovanje. Dekadencija je pojam kojim se opisuje postepeno propadanje ili slabljenje nekog pojedinca, organizacije, kulture, društva ili [[civilizacija|civilizacije]] izazvano pretjeranom uživanju u [[luksuz]]u, te zajedno sa njim vezanom gubitku nekadašnjih [[moral]]nih i drugih temeljnih načela. Koncept je popularnost stekao u evropskoj historiografiji 18. vijeka kada se upravo kroz taj proces nastojala objasniti [[pad Rimskog Carstva|propast Rimskog Carstva]], a potom i nestanak drugih nekoć moćnih država i civilizacija. Kasnije su ga preuzeli filozofi i sociolozi kako bi tumačili određene kulturne, društvene i druge procese u suvremenim [[Zapadni svijet|zapadnim]] društvima. Pojam dekadencije se krajem 19. vijeka u Evropi počeo koristiti za književna i umjetnička djela inspirirana "dekadencijom" tadašnjeg društva, odnosno pokret koji je dobio ime [[dekadentsvo]]. U 20. vijeku ga je preuzeo [[marksizam]], prije svega [[marksizam-lenjinizam|lenjinistička]] struja u nastojanju da određene historijske procese i događaje protumači kao "dekadenciju", odnosno odraz propadanja [[kapitalizam|kapitalističkog]] poretka.
 
Za razliku od tog uprošćenog tumačenja [[Iluminizam|iluministi]] [[prosvjetiteljstvo]]) smatraju, poput [[Montesquieu|Ch. Montesquieua]] da su bitni uzroci dekadencije defekne poliičke institucije koje dovode do propasti postojećih dobrih običaja i vrlina, a [[Jean-Jacques Rousseau|Rousseau]] je interpretira kao popratnu pojavu civilizacije koja je prirodnog čovjeka riješila njegove dobrote. Kasnije su taj termin preuzeli i ostali filozofi i sociolozi kako bi tumačili određene kulturne, društvene i druge procese u suvremenim [[Zapadni svijet|zapadnim]] društvima. Različite socijalno-političke teorije smatraju dekadenciju određenih društvenih i ekonomskih formacija rezultatom nemoći vladajuće klase da u postojećim konzervativnim oblicima privrede organizira i razvija daljnji porast proizvodnje.
 
Pojam dekadencije se krajem [[19. vijek|XIX. vijeka]] u Evropi počeo koristiti za književna i umjetnička djela postromantičarskog razdoblja, karakterizirane teorijom ''l'art pour l'arta'' ([[larpurlartizam]] [[Théophile Gautier|Th. Gautiera]]) i subjektivnom pobunom pjesnika ([[Charles Baudelaire|Ch. Baudelaire]], [[Arthur Rimbaud|A. Rimbaud]], [[Paul Verlaine|P. Verlaine]]), ne kao odraz dekadencije društva već protiv vulgarnog [[Utilitarizam|utilitarizma]] i proračunatosti dehumaniziranog [[Fin de siècle|''fin de sieclea'']] Za tu vrstu umjetničke dekadencije karakteristična je deviza Th. Gautiera: 'Istinski je lijepo samo ono što ne može služiti ničemu ... sve što je korisno ružno je.' Lomeći se često u protestu prema apsurdu konkretne životne egzistencije, ta se dekadencija gubi najčešće u egzotici, misticizmu, neuravnoteženosti,i boemstvu razočaranih 'poetes maudits' što u svojim lucidnim bljeskovima nagovješćuju proročki simptomatično rasulo vrednota samozadovoljnog građanstva.
 
U staroj grčkoj filozofiji [[Piron|Pironov]] [[skepticizam]], u novijoj filozofiji [[Arthur Schopenhauer|Schopenhauerov]] [[pesimizam]], a u novije doba pojedine teze [[Egzistencijalizam|egzistencijalima]], predstavljaju filozofiju dekadencije. [[Friedrich Nietzsche|Nietzsche]] je smatrao da je dekadencija uvijek rezultat opadanja u čovjeku ili nekom vremenu 'volje za moć', odnosno životnog elana uopće, a posljedica toga je nemoć stvaralasšva.
 
.
 
== V. također ==
Linija 15 ⟶ 23:
* [http://www.turksheadreview.com/library/decadence.html Decadence, symbolist, and the fin de siècle: a notebook]
 
[[Kategorija:Sociologija]]
[[Kategorija:Književnost]]
[[Kategorija:Filozofija]]
[[Kategorija:Etika]]