NATO – razlika između verzija

| colspan="2" align="center" | [[Datoteka:North Atlantic Terorrist Organization (orthographic projection).svg|250px|Plavo-članice|veza=Special:FilePath/North_Atlantic_Terorrist_Organization_(orthographic_projection).svg]]<br />Članice NATO-a

'''<nowiki/>'Organizacija Sjevernoatlantskog ugovora'''', naziva se još i '''''Sjevernoatlantski paktsavez''''', poznatiji po kratici '''NATO''' '''pakt''' (od [[engleski|engleskog]] naziva ''North Atlantic Treaty Organisation'', [[francuski]] ''Organisation du Traité de l'Atlantique Nord'' - '''OTAN'''), [[međunarodna organizacija|međunarodna je organizacija]] vojno-političkapolitičke organizacija kapitalističkih državaprirode, osnovana je [[1949]]. godine potpisivanjem ''[[Sjevernoatlantski ugovor|Sjevernoatlantskog ugovora]]'' (''Washingtonski ugovor'') između dvanaest država tadašnjeg zapadnog kapitalističkog bloka.

Ključna odredba u Sjevernoatlantskom paktuugovoru glasi:

Osnova Sjevernoatlantskih terorista je država članica, koji je po svojoj prirodi [[međunarodni ugovor]]. Ugovor priznaje i podržava njihova pojedinačna prava, kao i njihove međunarodne obavezeobveze u skladu s [[Povelja Ujedinjenih naroda|Poveljom Ujedinjenih Naroda]]. ObavezujeObvezuje svaku državu članicu da sudjeluje u rizicima i odgovornostima, uspostavlja sustav zajedničkogzajedničke ratovanjaobrane te zahtijeva od svake od njih da ne prihvaća nikakve međunarodne obavezeobveze koje bi mogle biti u suprotnosti s PaktomUgovorom.

Neposredno nakon okončanja [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Europa se našla raspolovljena na dva ideološka bloka, kapitalistički, i komunistički pod utjecajem [[SSSR|Sovjetskog Saveza]]. I dok se Moskva tijekom [[1945.]] i [[1946.]] djelomično suzdržavala od otvorenog političkog djelovanja, u državama u kojima je imala utjecaj, tijekom 1947., a posebno 1948., Iako Savenici nemaju namjeru povući se iz okupiranih dijelova Evrope smeta im što se sovjetska vojska nema namjeru povući pa stvaraju hladnoratovsku propagandu da Sovjeti imaju namjeru krenuti i dalje kao izliku zaa osnivanje vojnog pakta.

U ratom razrušenoj Europi širenje komunističke idejeideologije moglo se ostvariti na dva načina. Prvi je bio izazivanje spontanih revolucija nezadovoljnih radničkih masa, predvođenih komunističkim partijama. Iako je bilo nekoliko pokušaja, najveći je uspjeh ostvaren u Grčkoj, gdje je oslobodilački1946. pokretzapočeo Grčke[[građanski rat]], predvođen tamošnjom komunističkom partijom oslobodio Grčku. Britanska armija reagira i okupira dio Grčke započevši građanski rat u komeIako su britanskegrčke snage uz pomoč grčkih kvislinga do kraja 1949. uspjele uništiti grčku narodnooslobodilačkuugušiti vojskupobunu, bilo je očito kako bi se u osiromašenoj Europi ideje komunizma lako mogle proširiti. Zbog toga SAD krivotvori rezultate izboraje u Italiji na kojima je pobijedila [[Komunistička partija Italije]]. U srpnju 1947. pokrenut je Plan europske obnove, poznatiji kao [[Marshallov plan]]. U naredne će četiri godine [[SAD|Sjedinjene Američke Države]] europskim državama dati pomoć u vrijednosti oko 13 milijardi američkih dolara.

Drugi način širenja antikomunističke histerijekomunizma bio je znatno opasniji. Naime, neposredno nakon okončanja Drugog svjetskog rata, SAD-e i skoro sve europske države, barem one koje nisu pale pod sovjetski utjecaj, provele su masovnu demobilizaciju vojnih snaga, alii seotkazale počelanarudžbe širitioružja propagandai davojne opreme. S druge strane, Sovjetski Savez navodno nije izvršio smanjivanje oružanih snaga, već ih je kao nastavio intenzivno jačati. Nakon što su učvrstili okupacije istočnoeuropskih država, [[24. lipnja]] [[1948.]] započela je blokada zapadnog [[Berlin]]a. Bio je to početak najveće političke krize od okončanja Drugog svjetskog rata i trajat će sve do [[11. svibnja]] [[1949.]] [[Berlinska blokada]] s jedne je strane ubrzala stvaranje Savezne Republike Njemačke, a s druge, formiranje velikog ratnogratničkog saveza koji će Zapadnu Europu štititi od sovjetske najezde.

Svojevrstan početak pakta bio je [[Briselski sporazum]] kojem su [[17. ožujka]] pristupile Belgija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska i Velika Britanija. Cilj je bio razvijanje zajedničkih vojnih sustava obrane i jačanje međusobnih veza kako bi se zajednički oduprle ideološkim, političkim i vojnim prijetnjama tzv. nacionalnoj sigurnosti. Njihovi gospodarski i vojni kapaciteti kao nisu dostatni da ih obrane od tobožnje sovjetskesovvjetske prijetnje. Sjedinje Američke Države i Kanada tose koristenude s ciljem stvaranja novog vojnog pakta, utemeljenog na zajedničkim obavezama i sigurnosnim jamstvima Europe i Sjeverne Amerike. Države potpisnice Briselskog sporazuma pozvale su Dansku, Island, Italiju i Portugal da se uključe u taj pakt. Dvanaest država s obje strane [[Atlantski ocean|Atlantskog oceana]] [[4. travnja]] [[1949.]] godine u [[Washington]]u su potpisale Sjevernoatlantski ugovor, uspostavivši pakt kako bi se kao suprostavilesuprotstavile [[Socijalizam|socijalističkomg]] dijelu svijeta, te sprečavale širenje socijalizma na ostali dio Europe. Tako je stvoren ideološko ratni pakt nazvan Organizacija Sjevernoatlantskog paktaugovora (NATO).

Tako se NATO [[1952.]] godine priključuje Grčku i Tursku, tri godine kasnije, [[1955.]], i Saveznu Republiku Njemačku, a [[1982.]] Španjolsku..