Wikipedija

Lojze Grozde – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1:
{{Izmjena_u_toku}}
 
{{Infokutija svetac
|ime=Blaženi Lojze Grozde
Linija 15 ⟶ 13:
|datum_beatifikacije=13. jun 2010.
|mjesto_beatifikacije=[[Celje]] [[Slovenija]]
|mjesto_beatifikacije=[[Kardinal (katolicizam)|Kardinal]] [[Tarcisio Bertone]]
|attributi=[[knjiga]], [[palme|palma]], [[obična visibaba|visibaba]]
|zaštitništvo=[[učenici]], [[Katolička akcija]], [[pjesnici]], [[studenti]], [[Slovenija]]
Linija 28 ⟶ 25:
Lojze Grozde se rodio 27. svibnja 1923. u Zgornjim Vodalama u župi Tržišče kod [[Mokronog]]a na Dolenjskom (danas [[Slovenija]]; tada [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca]]) kao vanbračno dijete. Kad mu je bilo četiri godine majka mu se udala; njegov očuh mu ispočetka nije dozvoljavao posjete majci, ali je, s vremenom, impresioniran s njegovim uspjehom u školi, promijenio mišljenje. Za njega se brinula najviše tetka Ivanka, koja je služila kao kućna pomoćnica u Ljubljani. Ona mu je omogućila da poslije četiri razreda pučke škole nastavi školovanje u [[Ljubljana|Ljubljanu]], a čemu je pripomoglo nekoliko dobrotvora. Stanovao je u katoličkom đačkom zavodu ''Marijanišče'' i posjećivao klasičnu gimnaziju, gdje je bio odličan đak. U ponašanju je bio ponekada divlje prirode, ali se je polako naučio svladavanja. Postao je član i kasnije vođa đačke ''[[Katolička akcija|Katoličke akcije]]'' i surađivao u zavodskoj zajednici ''Marijine družbe''. Prema svjedočenjima znanaca je planirao otići u sjemenište, ali je te planove prekinulo izbijanje [[drugi svjetski rat u Jugoslaviji|aprilskog rata]] 1941.
 
Njegovi prijatelji su smatrali, da želi Lojze poći u bogosloviju. Nije se bavio politikom niti se je htio uključivati u neku stranku. O njegovu stavu do rata i građanskog rata možemo zaključivati iz njegovih riječi za vrijeme posjete kod rodbine dva mjeseca prije tragične smrti. Na nagovaranje: „No, Lojze, kako izgleda, će trebati uzeti pušku u ruke;” je odlučno kazao: „Ne, ja je neću; to nije moja zadaća! Ja sam određen za nešto drugo.” Iz njegovih riječi i ponašanja možemo zaključivati na njegov miroljubivi stav.: Onon ''nije htio činiti pravde oružjem'', nego obraćati grešnike ''uvjeravanjem, molitvom i žrtvom''. Kao da je slutio, da ga čeka sudbina slična mnogim nevinim žrtvama za vrijeme i poslije rata.<ref>Dr. Anton Strle, „Slovenski mučenec Lojze Grozde”, Ljubljana 1991, XVI. poglavlje: „Prav blizu je sveti večer”, str. 113). </ref>
 
Kada je bio u osmom, posljednjem razredu gimnazije (1942/43), je bila [[Slovenija]] pod trojnom okupacijom, a [[Ljubljanska pokrajina]] pod [[Kraljevina Italija|italijanskom]]. ProtivSvoje Italijanadjelovanje su djelovalipokrenuli protiv Italijana i "domaćih izdajnika" partizani kojima su dominirali [[komunistička partija Jugoslavije|komunisti]]. Italijanske vlasti su sedopuštale uustanavljanje borbitkzv. protiv''Vaških njihstraža'' koristili(''Seoske takođerstraže''), snagama lokalne [[dobrovoljačka antikomunistička milicija|antikomunističke milicije]] (od strane partizana nazvanomnazvanim "[[Bela garda (Slovenija)|Bela garda]]") čije je ljudstvo bilo motivirano [[antikomunizam|antikomunizmom]] zbog njihovih napada na nenaoružane sveštenike i istaknute vernike. Vodstvo Katoličke crkve je taj pokret odobravalo. Zbog toga su [[Drugi svjetski rat u Sloveniji|ratne operacije u Sloveniji]] imale karakter ideološki motiviranog [[građanski rat|građanskog rata]].
 
== Smrt i spomen ==
[[Datoteka:Tomb_Lojze_Grozde_01.jpg|thumb|Grob Lojzeta Grozdeta u '''Šentrupertu[[Šentrupert]]u''']]
=== Odlazak kući i smrt ===▼
Ti su događaji osobno pogodili Grozdea, koji za vrijeme božićnog raspusta zbog borbi i nasilja nije mogao posjetiti rodbinu u svom rodnom mjestu, o kojima nije ništa znao. Usprkos upozorenjima, Grozde se ipak odlučio na odlazak za Novu godinu 1943. Od italijanskih vlasti je zamolio putnu dozvolu, a potom se javio prijatelju u Strugama. 1. siječnja 1943. je bio na misi u [[Cistercijanski samostan Stična|Cistercijanskom samostanu Stična]], a zatim je pošao vlakom iz Ivančne Gorice do [[Trebnje]]ga. ▼
Tamo je saznao da vlakom ne može dalje jer je pruga bila razrušena. Htio je otići do [[Mirna (Trebnje)|Mirna]] pješice. Stigla ga je konjska zaprega i vozar mu je nerado uslišali molbu, da ga poveze sa sobom. Na početku sela Mirna su ga partizani skinuli sa voza, koji se vratio natrag na svoje polazište. To mjesto i cijelu okolinu je naime zauzela partizanska [[brigada Tone Tomšič]]. Grozde je priveden od strane partizanske straže i odveden u gostionicu na ispitivanje.▼
 
▲=== Odlazak kući i smrt ===
O onome što se dalje dogodilo postoje različite verzije. Prema navodima partizanskog komandanta Lade Kocijana, Grozde je uhapšen i na [[prijeki sud|prijekom sudu]] osuđen na smrt kao "belogardijski" kurir, jer se - kako tvrdi devedesetih godina u časopisu ''Dolenjski list'', "našlo kod njega pismo za belogardističke postojanke". <ref>MLADINA.si Tjednik, br. 13, subota, 22. svibanj 2010, u članku (Ne)preverjeni mučenik/</ref> ▼
▲Ti su događaji osobno pogodili Grozdea, koji za vrijeme božićnog raspusta zbog borbi i nasilja nije mogao posjetiti rodbinu u svom rodnom mjestu, o kojima nije ništa znao. Usprkos upozorenjima, Grozde se ipak odlučio na odlazak za Novu godinu 1943. Od italijanskih vlasti je zamolio putnu dozvolu, a potom se javio prijatelju u Strugama. 1. siječnja 1943. ujutro je bio na misi u [[Cistercijanski samostan Stična|Cistercijanskom samostanu Stična]], a zatim je pošao vlakom iz Ivančne Gorice do [[Trebnje]]ga.
▲Tamo je saznao da vlakom ne može dalje jer je pruga bila razrušena od strane partizana. Htio je otići do [[Mirna (Trebnje)|MirnaMirne]] pješice. Stigla ga je konjska zaprega i vozar mu je nerado uslišaliuslišao molbu, da ga poveze sa sobom. Na početku sela Mirna su ga partizani skinuli sa voza, koji se vratio natrag na svoje polazište. To mjesto i cijelu okolinu je naime zauzela partizanska [[brigada Tone Tomšič]]. Grozde je priveden od strane partizanske straže i odveden u gostionicu na ispitivanje, a izdao ga je po svoj prilici njegov školski drug, inače suprotnih nazora.
 
=== Mučenje i smrt ===
Politkomisar [[1. slovenska narodnoosvobodilna udarna brigada »Tone Tomšič«|brigade Toneta Tomšiča]] [[Dušan Majcen - Nedeljko]] pak je dobre dvije sedmice nakon ubojstva Lojzeta Grozdeta [[Centralni komitet|Centralnom komitetu]] [[Komunistička partija Slovenije|Komunističke partije Slovenije]] poslao ovakav izvještaj, u kojem stoji, da nije bilo dokaza o Lojzeovoj krivnji:▼
▲O onome što se dalje dogodilo postoje različite verzije. Prema navodima partizanskog komandanta Lade Kocijana, Grozde je uhapšen i na [[prijeki sud|prijekom sudu]] osuđen na smrt kao "belogardijski" kurir i "bez mučenja likvidiran", jer se - kako tvrdi njegova priča u nastavcima od devedesetih godina u časopisu ''Dolenjski list'', "našlo kod njega pismo za belogardističke postojanke". <ref>MLADINA.si Tjednik, br. 13, subota, 22. svibanj 2010, u članku (Ne)preverjeni mučenik/</ref>
 
▲Politkomisar [[1. slovenska narodnoosvobodilna udarna brigada »Tone Tomšič«|brigade Toneta Tomšiča]] [[Dušan Majcen - Nedeljko]] pak je dobre dvije sedmice nakon ubojstva Lojzeta- Grozdetasiječnja 1943. - u vezi sa tim slučajem [[Centralni komitet|Centralnom komitetu]] [[Komunistička partija Slovenije|Komunističke partije Slovenije]] poslao ovakav izvještaj, u kojem stoji, da je bio ubijen a da nije bilo dokaza o Lojzeovoj krivnji:
<blockquote>''Loše utječe na raspoloženje stanovništva justifikacija izdajica, ako nema baš opipljivog dokaza. To se je n. pr. pokazalo u Mirni, gdje je palo dvoje izdajica kurira /jednoga je ubila straža pri pokusu bijega/. Smrtna osuda drugoga je bila nekoliko preuranjena i izvršena iz preventivnih razloga. Inače je bilo dokazno, da je dotičnik član Katoličke akcije i našlo se je pri njemu cijela gomila italijanskih propusnica, koje su mu dozvoljavale posjetiti sve važnije belogardističke postojbine, ipak '''konkretnih dokaza, da prenosi izvještaje, nije bilo'''. Štab je bio kasnije primoran, da putem posebnog razglasa opravda stanovništvu, naročito u Št. Rupertu, potrebu smrtne osude. Pritom moram autokritički priznati, da sam se za slučaj premalo zanimao i nisam spriječio osudu, što bi mogao, da sam surađivao u brigadnom sudu.''<ref> ([[Milanka Dragar|Dragar, M.]]: Zvest križanemu. - Ljubljana, 2010). Na stranici 349 je objavljen u Arhivu Slovenije o Grozdetu nađeni dokument: ''Pismo, koje je pisao glavnoj partizanskoj komandi politkomisar Tomšičeve brigade Dušan Majcen-Nedeljko''.</ref></blockquote>▼
 
▲<blockquote>''Loše utječe na raspoloženje stanovništva justifikacija izdajica, ako nema baš opipljivog dokaza. To se je n. pr. pokazalo u Mirni, gdje je palo dvoje izdajica kurira /jednoga je ubila straža pri pokusu bijega/. Smrtna osuda drugoga je bila nekoliko preuranjena i izvršena iz preventivnih razloga. Inače je bilo dokaznodokazano, da je dotičnik član Katoličke akcije i našlo se je pri njemu cijela gomila italijanskih propusnica, koje su mu dozvoljavale posjetiti sve važnije belogardističke postojbine, ipak '''konkretnih dokaza, da prenosi izvještaje, nije bilo'''. Štab je bio kasnije primoran, da putem posebnog razglasa opravda stanovništvu, naročito u Št. Rupertu, potrebu smrtne osude. Pritom moram autokritički priznati, da sam se za slučaj premalo zanimao i nisam spriječio osudu, što bi mogao, da sam surađivao u brigadnom sudu.''<ref> ([[Milanka Dragar|Dragar, M.]]: Zvest križanemu. - Ljubljana, 2010). Na stranici 349 je objavljen u Arhivu Slovenije o Grozdetu nađeni dokument: ''Pismo, koje je pisao glavnoj partizanskoj komandi politkomisar Tomšičeve brigade Dušan Majcen-Nedeljko''.</ref></blockquote>
Također drugi tadašnji izvori tvrde da Lojze nije bio kurir ni obavještajac, nego da su ga partizani ubili vođeni ideološkom mržnjom prema katoličkoj Crkvi, i to na izuzetno okrutan način nakon dva sata mučenja. <ref> Duhovni koledarček 1944, Sastavio župnik Gregor Mali, Ljubljana, Knjižice br. 239/240 od 1. prosinca 1943, str. 13).</ref>▼
 
▲Također drugi tadašnji izvori tvrde da Lojze nije bio kurir ni obavještajac, nego da su ga partizani mučili i ubili vođeni ideološkom mržnjom prema katoličkoj Crkvi, i to na izuzetno okrutan način nakon dva sata mučenja u dvorani punoj svijeta. <ref> Duhovni koledarček 1944, Sastavio župnik Gregor Mali, Ljubljana, Knjižice br. 239/240 od 1. prosinca 1943, str. 13).</ref>
O njegovoj sudbini nije bilo pouzdanih vijesti sve do 23. veljače 1943. godine kada su njegov leš pronašla djeca u snijegu i okitili ga visibabama, koje su nabrali u blizini. Prenesen je u obližnji Šentrupert gdje su lokalne vlasti sastavile zapisnik, koga je potpisalo deset svjedoka.<ref>Anton Pust, Zdravko Reven, Božidar Slapšak, Palme mučeništva: Ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki, Celje 1995, str. 367 - 368.</ref> Odgovorini su proveli istragu prema čijim zaključcima leš nije bio pokopan, te da su na njemu pronađeni tragovi zlostavljanja. U zapisniku - koji je UDBA poslije rata odnijela i uništila, je bilo navedeno, da je bilo njegovo tijelo - naročito lice - strašno izmrcvareno, ali tijelo je nađeno neistrunuto<ref> XVII. Poglavlje: Krona pravice, str. 121-129, u: Dr. Anton Strle, Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991. </ref> ▼
 
▲O njegovoj sudbini nije bilo pouzdanih vijesti sve do 23. veljače 1943. godine kada su njegov leš pronašla djeca u snijegu i okitili ga visibabama, koje su nabrali u blizini. Prenesen je u obližnji Šentrupert gdje su lokalne vlasti sastavile zapisnik, koga je potpisalo deset svjedoka.<ref>Anton Pust, Zdravko Reven, Božidar Slapšak, Palme mučeništva: Ubiti in pomorjeni slovenski duhovniki, redovniki in bogoslovci in nekateri verni laiki, Celje 1995, str. 367 - 368.</ref> Odgovorini su proveli istragu prema čijim zaključcima leš nije bio pokopan, te da su na njemu pronađeni tragovi zlostavljanja. U zapisniku - koji je UDBA poslije rata odnijela iiz biskupijskog arhiva u Ljubljani te uništila, je bilo navedeno, da je bilo njegovo tijelo - naročito lice - strašno izmrcvareno, ali tijelo je nađeno neistrunuto<ref> XVII. Poglavlje: Krona pravice, str. 121-129, u: Dr. Anton Strle, Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991. </ref>
Grozde je nakon toga pokopan na šentrupertskom groblju, jer zbog ratnih prilika nije bilo moguće da se odvede u domaću župu Tržišče.▼
 
▲Grozde je nakon toga pokopan na šentrupertskom groblju, jer zbog ratnih prilika nije bilo moguće da se odvede u domaću župu Tržišče kod [[Sevnica|Sevnice]].
 
=== Beatifikacija ===
[[Datoteka:VidGajsek - Slovene Eucharist Congregation 2010 - 044.jpg|mini|ZaLojze vrijemeGrozde Prvogje slovenskogproglašen euharistijskogblaženim kongresaza jevrijeme proglašen''Prvog blaženimslovenskog Lojzeeuharistijskog Grozdekongresa'']]
 
Povodom 50. godišnjice Grozdetove smrti je nadbiskupija Ljubljana počela crkveni postupak za priznanje njegova mučeništva te time za njegovu [[beatifikacija|beatifikaciju]] i kanonizaciju. [[Ivan Pavao II.|Papa Ivan Pavao II.]] ga je prilikom prve posjete u Sloveniji (16.-19. 5. 1996.) dvaput spomenuo. Među ostalim je rekao: "Sluga Božji Lojze Grozde je samo jedna od bezbrojnih nevinih žrtava komunizma, koje visoko dižu palmu mučeništva kao neizbrisljivu uspomenu i opomenu. Bio je Kristov učenik, te je u različitim nijansama odasjavajuodasjavao jedinstveno svijetlo, koje je Krist."
 
27. ožujka 2010. je stigla iz [[Rim]]a vijest, da je papa odobrio dekret o mučeništvu Alojzija GrozdetaGrozdea. Toga dana je naime [[Benedikt XVI|papa Benedikt XVI.]] primio u audijenciju prefekta Kongregacije za postupke svetaca, nadbiskupa Angela Amata, i potvrdio objavu dekreta o Grozdeovu mučeništvu. Time je dana dozvola za svečanu [[beatifikacija|beatifikaciju]], koja se obavila 13. lipnja 2010. na ''Prvom Slovenskom euharistijskom kongresu u [[Celje|Celju]]''. Mučenik Lojze Grozde je bio dakle službeno proglašen blaženim za vrijeme svete mise na 11. nedjelju kroz godinu. U papino ga je ime proglasio državni tajnik [[kardinal]] [[salezijanci|salezijanac]] [[Tarcisio Bertone]]. Na celjskom stadionu je bilo prisustvovalo svečanosti oko 40 tisuća vjernika.
 
Godinu dana iza te svečanosti su bili njegovi zemaljski ostaci svečano prenijeti u ''Crkvu Marijinog uznesenja na Zaplazu kod Čateža'', gdje je glavno hodočašća za ''novomešku biskupiju''. Svečanosti je vodio biskup [[Andrej Glavan|Glavan]], a relikvije su položili u posebnu kapelu u čast blaženiku, koju je uredio mozaicima sa svojim moštvom 4. i 5. svibnja 2011 umjetnik [[Marko Ivan Rupnik|Rupnik]].<ref> [https://sl.wikipedia.org/wiki/Cerkev_Marijinega_vnebovzetja,_Čatež]</ref>
<ref>{{cite web|url= https://www.druzina.si/ICD/spletnastran.nsf/clanek/60-20-Aktualno-4|title= Mozaik p. Marka Rupnika na Zaplazu|publisher=Jože Potrpin u: Družina|date=15. 5. 2011|accessdate=26. 4. 2020}}</ref>
 
=== Slutnja smrti ===
 
Godine 1991. je izašla iz tiska neke vrste četvero-logija o Grozdetu sa naslovom ''Slovenski mučenec Lojze Grozde'' (Slovenski mučenik Alojzije Grozde). U njoj je najprije životopis, kojega je vjerno prema izjavama mnogih svjedoka te iz vlastitih iskustava te uspomena napisao Lojzetov odgojitelj, koji ga je i najbolje poznavao, prefekt u zavodu Marijanišče, doktor '''[[Anton Strle]]'''. To je ponovni tisak onoga iz godine 1944., proširen sa ocjenama Kermaunera, kratkim uspomenama Pogačara i izborom pjesama, koje je pripremila povjesničarka Berta Golob. Po štampanju knjige »Mladec Kristusa Kralja« (Mladić Krista Kralja) su gaStrleta zbog toga vlasti za pet godina zatvorile te mu pridodale još tri godine oduzimanja građanskih prava. <ref>Prof. Anton Strle je sa knjigom o Lojzetu Grozdetu »zaradio« pet godina zatvora (od godine 1947. do 1952.) ite pomu prestanku kaznepridodale još tri godine oduzimanja građanskih prava. (<ref>Družina 23, 6. 6. 2010. str. 24, Anton Štrukelj: Strle in Grozde)</ref> Strle je strpljivo podnosio sudbinu, vrlo sličnu onoj, koja je skoro u isto vrijeme zadesila zagrebačkogamnogo [[nadbiskup]]asvećenika i kasnijegbiskupa, među kojima i zagrebačkoga [[kardinalnadbiskup]]a [[Alojzije Stepinac|Blaženoga Alojzija Stepinca]]. U toj knjizi kasniji profesor dogmatike na Teološkom fakultetu u Ljubljani opisuje, ''"kako su Lojzeta boljele nesreće, koje su druga za drugom dolazile nad narod"'' za vrijeme (građanskog) rata. Ipak ''"malodušnost u LojzetovuLojzeovu srcu nije imela mjesta."'' To pokazuje i pjesma "Bolni sonet" iz godine 1942.<ref>Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991, str. 68; cijela pjesma je na str. 187.</ref>:
{| class="wikitable"
|-
Red 90:
:'''[[Janez Pogačar]]''', koji je Lojzeta osobno poznavao, jer je kod njih služila Lojzetova tetka Ivanka, je napisao "Sitne uspomene" (Drobec spominov). U njima potvrđuje, da Lojze nije htio uzeti oružje u ruke i da je zbog toga morao progutati mnogošto. Sakupljali su se tamni oblaci. Počelo je ubijanje nevinih ljudi, naročito u okolini Ljubljane i na Dolenjskom. Devetnaestogodišnji Lojze se je upitao, dali nije po savjesti pozvan i dužan, da se umiješa u taj metež možda također oružjem, ako će biti potrebno. Sjećam se, da je na pitanje moje sestre odlučno odvratio: "Ja nisam za to." "Zašto pak jesi?" je sestra vrtjela u njega. Lojze pak je šutio.
 
:Povjesničarka '''[[Berta Golob]]''' je pripravila izbor GrozdetovihGrozdeovih pjesmipjesama po tematici: raspoloženjske, religiozne i ljubavne pjesme. O njemu kao pjesniku kaže Kermauner: ''"Grozde se pokaže i u pjesmama takav, kakvoga je ocrtao Strle u knjizi Mladec Kristusa Kralja (Mladić Krista Kralja, Ljubljana 1944). GrozdetovaGrozdeova ambicija nije: biti pjesnik; takva je [[France Balantič|Balantičeva]]. Grozde hoće biti svetac."''<ref>Slovenski mučenec Lojze Grozde, stran 166.</ref>
 
IstinaPosoje je dodušepjesnici, dakoji su smrt slutili također drugi pjesnicismrt; na primjer Srečko Kosovel (1904-1926) kod Slovenaca, Đuro Sudeta (1903-1927) kod Hrvata ili Branko Radičević (1824–1853) kod Srba. Imamo takvih slutnji i kod velikih pjesnika ili pisaca drugih naroda: oni smrt nisu samo slutili, nego su mladi i stvarno umrli. Ipak se ovdje radi o očekivanju smrti, koju donosi bolest – a najčešće tada još neizlječiva tuberkuloza.
U Grozdetovu slučaju pak se radi ne samo o slutnji smrti, nego o predviđanju (svoje) krvavo-nasilne i okrutne smrti. Nevjerojatno su si slični sa Balantičem (1921-1943) u tamnoj slutnji, da smrt nije više daleko. UKao tome pakšto je Francetubilo BalantičuGrozdeovo, i Lojzetu Grozdetu još najbliži Ivan Goran Kovačić (1913-1943) Slično je slutio i opisivao svoju skoru i krvavu smrt Miklós Radnóti (1909-1944). Kao štotako je bilo Grozdetovo i Balantičevo djelo izdano tek posthumno, tako je bilo i sa Goranom (Jama), Brankom i Miklošem.
:Spomenimo Grozdetovu tuvrstnu pjesmu iz četvrte škole, kad je imao tek četrnaest godina:
 
{| class="wikitable"
Linija 130 ⟶ 131:
|}
 
Neka slutnja, da će mlad morati umrijeti, i također o načinu te smrti - je dakle već rano često izražena u njegovim pjesmama. Ako smijemo vjerovati Strletovu zapisu izvještaja, koji je sastavila komisija kod nalaza Grozdetovega trupla, je bila ta njegova tamna slutnja više nego utemeljena. Ali on se ne zaustavlja kod straha i groze, koja redovno prati takvu zlu slutnju kod mladih pjesnika i također kod njega; slično je pun groze i Balantič npr. kod soneta "V ognju groze plapolam" (U vatri groze gorim). Obadvoje ipak vjeruju u Boga i zato zaključak nije očaj, mržnja ili osveta (u Jami Ivana Gorana Kovačića npr. "mržnja planu"), nego nada i praštanje: "Miruj, srce, miruj (jer) Bog još živi" (i on će suditi).
 
=== Simbol ===
Literarni povjesničar i dramaturg '''[[Taras Kermauner]]''' je u propratnoj besjedi ka GrozdetovuGrozdeovu životopisu zapisao: »Grozde ujedinjuje [[Irenej Friderik Baraga|Baragovu]] revnost i apostolat, [[Janez Frančišek Gnidovec|Gnidovčevu]] askezu i patnju, [[Blaženi Anton Martin Slomšek|Slomšekov]] dar za organizaciju i samosvijest... Simbolizira sve mučeništvo, koje su podnijeli kršćanski i katolički Slovenci za vrijeme Drugog svjetskog rata i po njemu poradi svoje pripadnosti vjeri... Morali bi vratiti njegov lik u opću svijest o herojima, koji su bili toliko godina slavljeni i gurani u prvi plan kao jedini primjernipodobni. Danas nama je za uzor potreban baš takav čovjek kao Grozde - mučenik, svetac. Ne čovjek agresivne vojne akcije, koji misli, da će Boga uvažiti oružjem i tuđom krvlju... Ne plašim se zapisati, da spada Grozde među najveće mlade Slovence; da je upravo njegovo držanje smjerodavno i sadržajem najvrjednije.«'' <ref>Slovenski mučenec Lojze Grozde, str. 135. »Popratna riječ« [[Taras Kermauner|Tarasa Kermaunerja]]. Kermauner (1930-2008), koji je bio skoro cijeli svoj život u nekom sukobu: sa vlastima, pa i prijateljima. Sin ljubljanskoga predratnoga komunistakomuniste je bio tražitelj istine i Boga. Njegov doprinos knjizi o Grozdetu iz 1991. godine nosi podnaslov: »Lojze Grozde - uzor također današnjim Slovencima«</ref>''
 
== Galerija slika ==
<center>
<gallery>
File:2010-VI-17 SentRupert P6171620 church - flowers.jpg|Na [[Šentrupert]]skom sagroblju gotskomje crkvomnašao iz vremena svete Eme oko [[1000]]Grozde po.svoj Krpočinak.
File:Mirna_Trebnje 01.jpg|U [[Mirna (Trebnje)|Mirni]] jesu selopartizani uLojzea jugo-istočnojuhvatili, slovenskojmučili pokrajinii Dolenjskaubili.
File:VidGajsek - Slovene Eucharist Congregation 2010 - 049.jpg|Vid Gajšek: Beatifikacija LojzetaLojzea Grozdeta za vrijeme Prvog slovenskog [[Euharistijski kongres|Euharistijskog kongresa]] u [[Celje|Celju]].
</gallery>
</center>
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Lojze_Grozde