Lojze Grozde – razlika između verzija

27. ožujka 2010. je stigla iz [[Rim]]a vijest, da je papa odobrio dekret o mučeništvu Alojzija Grozdeta. Toga dana je naime [[benedikt XVI|papa Benedikt XVI.]] primio u audijenciju prefekta Kongregacije za postupke svetaca, nadbiskupa Angela Amata, i potvrdio objavu dekreta o Grozdetovu mučeništvu. Time je dana dozvola za svečanu [[beatifikacija|beatifikaciju]], koja se obavila, kao što su iz [[Novo Mesto|Novog mesta]] predlagali u Rim, 13. lipnja na Slovenskom euharistijskom kongresu u [[Celje|Celju]]. Mučenik Lojze Grozde je bio dakle službeno proglašen blaženim za vrijeme svete mise na 11. nedjelju kroz godinu. U Papino ga je ime proglasio državni tajnik [[kardinal]] [[Tarcisio Bertone]]. Na celjskom stadionu je bilo prisustvovalo svečanosti oko 40 tisuća vjernika.

 

 

Godine 1991. je izašla iz tiska neke vrste četvero-logija o Grozdetu sa naslovom ''Slovenski mučenec Lojze Grozde'' (Slovenski mučenik Alojzije Grozde). U njoj je najprije životopis, kojega je vjerno prema izjavama mnogih svjedoka te iz vlastitih iskustava te uspomena napisao Lojzetov odgojitelj, koji ga je i najbolje poznavao, prefekt u zavodu Marijanišče, doktor '''[[Anton Strle]]'''. To je ponovni tisak onoga iz godine 1944., proširen sa ocjenama Kermaunera, kratkim uspomenama Pogačara i izborom pjesama, koje je pripremila povjesničarka Berta Golob. Po štampanju knjige »Mladec Kristusa Kralja« (Mladić Krista Kralja) su ga vlasti za pet godina zatvorile te mu pridodale još tri godine oduzimanja građanskih prava. <ref>Prof. Anton Strle je sa knjigom o Lojzetu Grozdetu »zaradio« pet godina zatvora (od godine 1947. do 1952.) i po prestanku kazne još tri godine oduzimanja građanskih prava. (Družina 23, 6. 6. 2010. str. 24, Anton Štrukelj: Strle in Grozde)</ref> Strle je strpljivo podnosio sudbinu, vrlo sličnu onoj, koja je skoro u isto vrijeme zadesila zagrebačkoga [[nadbiskup]]a i kasnijeg [[kardinal]]a [[Alojzije Stepinac|Blaženoga Alojzija Stepinca]]. U toj knjizi kasniji profesor dogmatike na Teološkom fakultetu u Ljubljani opisuje, ''"kako su Lojzeta boljele nesreće, koje su druga za drugom dolazile nad narod"'' za vrijeme (građanskog) rata. Ipak ''"malodušnost u Lojzetovu srcu nije imela mjesta."'' To pokazuje i pjesma "Bolni sonet" iz godine 1942.<ref>Slovenski mučenec Lojze Grozde, Ljubljana 1991, str. 68; cijela pjesma je na str. 187.</ref>:

Neka slutnja, da će mlad morati umrijeti, i također o načinu te smrti - je dakle već rano često izražena u njegovim pjesmama. Ako smijemo vjerovati Strletovu zapisu izvještaja, koji je sastavila komisija kod nalaza Grozdetovega trupla, je bila ta njegova tamna slutnja više nego utemeljena. Ali on se ne zaustavlja kod straha i groze, koja redovno prati takvu zlu slutnju kod mladih pjesnika i također kod njega; slično je pun groze i Balantič npr. kod soneta "V ognju groze plapolam" (U vatri groze gorim). Obadvoje ipak vjeruju u Boga i zato zaključak nije očaj, mržnja ili osveta (u Jami npr. "mržnja planu"), nego nada i praštanje: "Miruj, srce, miruj (jer) Bog još živi" (i on će suditi).

 

Literarni povjesničar i dramaturg '''[[Taras Kermauner]]''' je u propratnoj besjedi ka Grozdetovu životopisu zapisao: »Grozde ujedinjuje [[Irenej Friderik Baraga|Baragovu]] revnost i apostolat, [[Janez Frančišek Gnidovec|Gnidovčevu]] askezu i patnju, [[Blaženi Anton Martin Slomšek|Slomšekov]] dar za organizaciju i samosvijest... Simbolizira sve mučeništvo, koje su podnijeli kršćanski i katolički Slovenci za vrijeme Drugog svjetskog rata i po njemu poradi svoje pripadnosti vjeri... Morali bi vratiti njegov lik u opću svijest o herojima, koji su bili toliko godina slavljeni i gurani u prvi plan kao jedini primjerni. Danas nama je za uzor potreban baš takav čovjek kao Grozde - mučenik, svetac. Ne čovjek agresivne vojne akcije, koji misli, da će Boga uvažiti oružjem i tuđom krvlju... Ne plašim se zapisati, da spada Grozde među najveće mlade Slovence; da je upravo njegovo držanje smjerodavno i sadržajem najvrjednije.«'' <ref>Slovenski mučenec Lojze Grozde, str. 135. »Popratna riječ« [[Taras Kermauner|Tarasa Kermaunerja]] (1930-2008), koji je bio skoro cijeli svoj život u nekom sukobu: sa vlastima, pa i prijateljima. Sin ljubljanskoga predratnoga komunista je bio tražitelj istine i Boga. Njegov doprinos knjizi o Grozdetu iz 1991. godine nosi podnaslov: »Lojze Grozde - uzor također današnjim Slovencima«</ref>''