Razlike između izmjena na stranici "Egzistencijalizam"

Dodano 1.609 bajtova ,  prije 11 mjeseci
filoofija egzistencije
(filoofija egzistencije)
'''Egzistencijalizam''' je [[Filozofija|filozofski]] pravac i doktrina koji su imali, i još uvek imaju, dubok odjek u literaturi i [[umetnost]]i. Najznačajniji predstavnici u [[književnost]]i su [[Albert Camus|Alber Kami]] i [[Jean-Paul Sartre|Žan-Pol Sartr]], koji u svojim brojnim književnim delima ne iskazuje samo svoje egzistancijalističke ideje, već i jedan humanistički stav, možda suštinski iskazan u sledećim rečima: ''"Slobodni izbor koji čovek čini sa samim sobom, identifikuje se apsolutno sa onim što se zove sudbina"''.
 
== Filozofija egzistencije ==
Skupna oznaka onih suvremenih filozofskih struja koje se izvanjski-formalno podudaraju u tome što pod egistencijom ne razumiju naprosto opstanak uopće, nego način bitka i osebujno izvršenje ljudskoga opstanka u njegovoj jednokratnosti, konačnosti i povijesnosti. S obzirom na središnje filozofsko pitanje o bitku ta se filozofska nastojanja dijele u tri skupine:
 
# filozofiju egzistencije u pravom smislu te riječi - K. Jaspers, G. Marcel (Marsel)
# egzistencijalnu filozofiju - M. Heidegger (Hajdeger) i sljedbenici
# egzistencijalizam - J. P. Sartre (Sartr), djelomično A. Camus (Kamì), M. Marleau-Ponti
 
Dok su Jaspers i Marcel teisti i astupaju filoofiju vjere ili obnovu religionog čovjeka,, Heidegger je u tom pogledu manje određen, a Sartre propovijeda postulatorni ateizam. Bliski su filozofiji egzistencije religiozni mislioci kao M. Buber i F. Rosenzweig (Rozencvajg), a posebno takvi pisci i pjesnici kao E. Jünger, [[Rainer Maria Rilke|R. M. Rilke]], [[Franz Kafka|F. Kafka]], A. Malraux (Malrò) i S. de Beauvoir (Buvoar). Kriza građanskog svijeta i potres Prvog svjetskog rata tvore svjetono ishodište filozofije egzistencije koja od 30-ih godina XX. st. izbija na čelo svih filozofskih strujanja u Njemačkoj, a teško iskustvo izgubljenog rata, okupacije i otpora (''Résistance'') pruža realno tlo za njein uspon u Francuskoj poslije 1945. Ona ima svoje predstavnike u Italiji - N. Abbagnano (Abanjano), E. Grassi, i Španjolskoj - M. de Unamuno, Južnoj Americi i Japanu, ali na manji odjek nailazi u anglosaskim zemljama.
 
Misaoni korijeni
 
Ključnim delom egzistencijalističke filozofije smatra se "[[Bitak i vreme]]" [[Martin Heidegger|Martina Hajdegera]].
Anonimni korisnik