Druga rasprava velikog Seta – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 4:
 
== Sadržaj ==
Govoreći u ime onih koje naziva sinovima svetlosti, pisac piše o [[progoni kršćana|progonima]]:
 
U spisu se iznosi gledište da je hebrejski [[bog]] zapravo zli duhovni vladar ([[Arhont (gnosticizam)|arhont]]):
{{citiranje|... mrzeli su nas i progonili ne samo oni koji su neznalice (pagani) nego i oni koji misle da uzdižu ime Hristovo, jer nisu bili svesni da su prazni, nisu znali ko su, kao glupe životinje.<ref>Druga rasprava velikog Seta 59.22—29, u: NHL 333—334.</ref>}}
 
{{citiranje|Jer, Arhont je bio predmet podsmijeha zato što je rekao: "Ja sam Bog, i nema većega od mene. Samo ja sam Otac, Gospodin, i nema drugoga do mene. Ja sam ljubomoran Bog, koji grijehe otaca prenosi na djecu trećega i četvrtoga naraštaja."<ref>Druga rasprava velikog Seta 64</ref>}}
[[Soter|Spasitelj]] objašnjava da su te osobe napravile imitaciju prave crkve, »''objavivši doktrinu mrtvog čoveka, i laži, da bi to ličilo na dobrotu i čistotu savršene crkve (ekklesia)''«.<ref>Druga rasprava velikog Seta 60.21—25, u: NHL 334.</ref> Takvo učenje, optužuje spis, miri hrišćane sa [[strah]]om i [[ropstvo]]m podstičući ih da se priklone zemaljskim predstavnicima tvorca sveta ([[demijurg]]a), koji, u svojoj praznoj »slavi«, izjavljuje: »''Ja sam Bog i ne postoji drugi osim mene''.«<ref>Druga rasprava velikog Seta 53.27—33, u: NHL 331.</ref> Takve osobe proganjaju one koji su dostigli oslobođenje kroz [[gnosis|gnozu]], pokušavajući da ih odvuku od »istine njihove slobode«.<ref>Druga rasprava velikog Seta 61.20, u: NHL 334.</ref> Spis tome protivstavlja istinsku crkvu koju karakteriše zajedništvo njenih pripadnika s Bogom, kao i njihovo međusobno zajedništvo:
 
GovorećiSuprotstavljeni uvladarima imetame onihsu kojesinovi nazivasvetlosti. Govoreći u ime sinovimasinova svetlosti, pisac piše o [[progoni kršćana|progonima]]:
 
{{citiranje|... mrzeliMrzeli su nas i progonili ne samo oni koji su neznalice (pagani) nego i oni koji misle da uzdižu ime Hristovo, jer nisu bili svesni da su prazni, nisu znali ko su, kao glupe životinje.<ref>Druga rasprava velikog Seta 59.22—29, u: NHL 333—334.</ref>}}
 
[[Soter|Spasitelj]] objašnjava da su te osobe napravile imitaciju prave crkve, »''objavivši doktrinu mrtvog čoveka, i laži, da bi to ličilo na dobrotu i čistotu savršene crkve (ekklesia)''«.<ref>Druga rasprava velikog Seta 60.21—25, u: NHL 334.</ref> Takvo učenje, optužuje spis, miri hrišćane sa [[strah]]om i [[ropstvo]]m podstičući ih da se priklone zemaljskim predstavnicima tvorcazlog svetatvorca ([[demijurg]]a), koji, u svojoj praznoj »slavi«, izjavljuje: »''Ja sam Bog i ne postoji drugi osim mene''.«<ref>Druga rasprava velikog Seta 53.27—33, u: NHL 331.</ref> Takve osobe proganjaju one koji su dostigli oslobođenje kroz [[gnosis|gnozu]], pokušavajući da ih odvuku od »istine njihove slobode«.<ref>Druga rasprava velikog Seta 61.20, u: NHL 334.</ref> Spis tome protivstavlja istinsku crkvu koju karakteriše zajedništvo njenih pripadnika s Bogom, kao i njihovo međusobno zajedništvo:
 
{{citiranje|»ujedinjeni prijateljstvom večitih prijatelja, koji ne znaju ni za neprijateljstvo niti za zlo, nego su ujedinjeni mojom gnozom... u prijateljstvu jedan s drugim«.<ref>Druga rasprava velikog Seta 67.32—68.9, u: NHL 337.</ref>}}
 
Oni su bliski kao da su u braku, »duhovnom venčanju«, jer žive »u očinstvu i materinstvu i racionalnom bratstvu i mudrosti« <ref>Druga rasprava velikog Seta 67.2—5, u: NHL 336.</ref> kao oni što se vole kao »srodne duše«. <ref>Druga rasprava velikog Seta 70.9, u: NHL 338.</ref>
 
Govoreći o [[stradanje Isusa|stradanju Isusa]], spis iznosi [[doketizam|doketsko]] stanovište, navodeći sledeće Isusove reči: